Sekst Pompej: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Sekst Pompej''' (''Sextus Pompeius Magnus Pius'', [[67. pr. Kr.]] - [[35. pr. Kr.]]) je bio [[Rimska Republika|rimski]] vojskovođa iz doba kraja Republike, poznat kao sin [[Pompej]]a i posljednji [[optimati|optimatski]] vođa koji je pružao organizirani otpor [[Julije Cezar|Cezaru]] i njegovim nasljednicima.
Kada je godine [[49. pr. Kr.]] neprijateljstvo njegovog oca i Cezara preraslo u [[Cezarov građanski rat|građanski rat]], mladi Sekst se ispočetka nije u njega uključio nego ostao u Rimu pod nadzorom majke [[Kornelija Metela|Kornelije Metele]]. Nakon što je Pompej godine [[48. pr. Kr.]] izgubio [[bitka kod Farsala|bitku kod Farsala]], Sekst i Kornelija su mu se pridružili u kratkotrajnom egzilu na [[Lezbos]]u, ali ga nisu pratili u Egipat gdje je nedugo potom ubijen. Sekst se poslije toga priključio bratu [[Gnej Pompej|Gneju]] i drugim pompejancima koji su organizirali otpor Cezaru u [[Afrika (rimska provincija)|Africi]]. Sekst je poslije organizirao pompejansko uporište na [[Baleari]]ma. Nakon poraza pompejanaca kod [[Taps]]a, Gnej mu se pridružio na Balearima te su zajedno digli pobunu protiv Cezara u [[Hispanija|Hispaniji]], koju su cezaristi ugušili u [[Bitka kod Munde|bitci kod Munde]] [[17. ožujka]] [[45. pr. Kr.]]. Nedugo nakon nje Gnej je uhvaćen i pogubljen, ali se Gnej uspio skloniti na [[Sicilija|Siciliju]] gdje se ispočetka izdržavao
Ubojstvo Cezara [[15. ožujka]] [[44. pr. Kr.]], međusobni sukobi cezarovaca te [[Oslobodilački građanski rat]] su Sekstu omogućili neometano sagraditi vojsku i flotu na Siciliji s kojom će se poslije suprostaviti [[Drugi trijumvirat|Drugom trijumviratu]]. Iako nije mogao ugroziti trijumvire, uz pomoć admirala [[Manas (admiral)|Manasa]] je [[40. pr. Kr.]] preoteo Sardiniju od [[Oktavijan August|Oktavijanove]] vlasti. Suočen s problemima kao što je [[Fulvijin rat]], ali i nastojanju pomoći [[Marko Antonije|Marku Antoniju]] u sukobu s [[
Taj je dogovor međutim, bio krakotrajan. Suočen s kvarenjem odnosa sa Antonijem, Oktavijan je nastojao riješiti sicilijanski problem. Godine [[37. pr. Kr.]] je pokrenut novi [[pohod na Siciliju 37. pr. Kr.|pohod na Siciliju]], koji nije imao uspjeha sve dok na čelo Oktavijanove flote nije stao daroviti [[Marko Agripa]]. On je u [[Bitka kod Nauloha|bitci kod Nauloha]] [[ 36. pr. Kr.]] porazio Pompejevu flotu. Pompej se sklonio u [[Mala Azija|Malu Aziju]].
| |||