Armensko Kraljevstvo (stari vijek): razlika između inačica

'''Kraljevina Armenija''' ([[armenski]]: Մեծ Հայք, ''Metz Hayk'') je bila neovisna [[monarhija]] od [[331. pr. Kr.]] do [[428.]] godine. Vrhunac je doživjela u [[Helenizam|helenističkom razdoblju]] za vladavine [[Tigran Veliki|Tigrana Velikog]] i njegovog sina [[Artavazd II.|Artavazda II.]], kada ga nazivaju i '''Armenskim Carstvom'''.

Nekoliko drevnih carstava se prostiralo na područjima Armenije, kao što su [[Hetiti|Hetitsko carstvo]] (na vrhuncu moći), [[Huriti|Huritsko]] kraljevstvo [[Mitani]] (oko 1500.-1300. pr. Kr. na povijesnom području jugozapadne Armenije) i Konfederacije [[Hajasa]] (oko [[1500. pr. Kr.|1500.]]-[[1200. pr. Kr.]] na ostalom području Armenije), te Naroda [[Nairi]] ([[12. stoljeće pr. Kr.|12.]]-[[9. stoljeće pr. Kr.]]) i Kraljevstva [[Urartu]] ([[1000. pr. Kr.|1000.]]-[[600. pr. Kr.]]). Svaki od ovih naroda i plemena je sudjelovalo u oblikovanju Armenskog naroda<ref>Vahan Kurkjian, ''[http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Gazetteer/Places/Asia/Armenia/_Texts/KURARM/home.html History of Armenia (1964 ed.)]'', 1958., Michigan: Armenian General Benevolent Union. Posjećeno 4. velječe 2011.</ref><ref>[http://en.wikipedia.org/wiki/Armenian_Encyclopedia Armenska sovjetska enciklopedija], 1987., Jerevan: Armenska enciklopedija. {{en icon}} Posjećeno 4. velječe 2011.</ref><ref>Martiros Kavoukjian, ''The Genesis of Armenian People'', 1982., Montreal.</ref>

Kralj Urartua, [[Argištis I.]] je osnovao armensku prijestolnicu [[Erevan]] [[782. pr. Kr.]]

[[Datoteka:Yervanduni Armenia, IV-II BC.gif|mini|lijevo|<center>"Velika"„Velika” i "Mala„Mala Armenija"Armenija” netom prije rimskih osvajanja u 2. stoljeću pr. Kr.]]

Nakon [[Bitka kod Gaugamele|bitke kod Gaugamele]] ([[331. pr. Kr.]]) i propasti [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|Ahemenidske Perzije]], [[satrap]] [[Oront III.]] je preuzeo istočnu Armeniju (tzv. "Velika Armenija"), dok su zapadna područja ujedinjena pod satrapom Mitridatom u tzv. "Malu Armeniju", i obje države su proglasile samostalnost. Do 3. stoljeća pr. Kr. Mala Armenija se proširila prema jugu, sve do obala [[Crno More|Crnog Mora]] (današnja [[turska]] pokrajina [[Kilikija]]). Od ovih Armenaca je nastao današnji narod [[Amšenci]] koji žive u turskoj pokrajini [[Hemşin]].

Oront III. je pobijedio Menona, generala [[Makedonci|makedonske]] vojske [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]] koji je imao namjeru osvojiti bogate rudnike zlata u [[Sper]]u. Velika Armenija je uživala samostalnost dok ju nije oslabilo sve snažnije [[Seleukovići|SeleukidskaSeleukidsko PerzijaCarstvo]], te je [[201. pr. Kr.]] posljednji Orontid, [[Oront IV.]] zbačen s vlasti, a na vlast je došao general [[ArtašesArtaš]], kasnije poznat kao [[Artaksije I.]], osnivač [[Arsakidi (Armenija)|Arsakidske dinastije]].

[[Rimljani]] su pobijedili SeleukidskuSeleukidsko PerzijuCarstvo [[190. pr. Kr.]] u [[Bitka kod Magnezije|Bitci kod Magnezije]], oslabivši Perziju, što je iskoristio Artaksije I. da proglasi neovisnost Armenije. U isto vrijeme se osamostalila pokrajina [[Sofena]] pod upravom drugog perzijskog startega, [[Zariadres]]a koji je priznavao rimsku vlast.

Armenija je za vladavine [[Tigran II. Veliki|Tigrana II. Velikog]] ([[95. pr. Kr.|95.]]-[[66. pr. Kr.]]) postala jednom od najvažnijih kraljevstava u području između [[Crno more|Crnog mora]], [[Sredozemlje|Sredozemlja]] i [[Kaspijsko jezero|Kaspijskog jezera]] i najsnažnijim istočnim susjedom [[Rimska Republika|Rimske Republike]]. On je [[83. pr. Kr.]] iskoristio poziv za pomoć jedne od zaraćenih seleukidskih frakcija u Siriji kako bi se ustoličio kao vladar Sirije, čime je okončana Seleukidska Perzija, a Tigran je vladao 17 godina u miru. Nakon [[Bitka kod Tigranocerte|Bitke kod Tigranocerte]], armenske prijestolnice, ([[69. pr. Kr.,]]) u kojoj su Tigrana pobijedili [[Rimljani]], Tigran je priznao njihovu vlast iako je zadržao svojevrsnu autonomiju.

Marko Antonije je svladao armenskog saveznika, Mitridata VI. Pontskog, [[34. pr. Kr.]] i izvršio je invaziju Armenije. No, za vrijeme [[Rat Antonija i Oktavijana|Rata Antonija i Oktavijana]] (32.-30. pr. Kr.) Rim gubi vlast nad Armenijom. Kako se našla između dvije supersile, [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] i [[Partsko Carstvo|Partsko Carstva]], često je bila mjesto njihovih sukoba. Naposlijetku je car [[August]] [[20. pr. Kr.]] dogovorio primirje s [[Parti]]ma tako što je načinio Armeniju prijelaznim područjem između dvije sile.

[[Datoteka:Roman-Parthian War 58-60.svg|mini|lijevo|<center>Rimsko-partski rat ([[58.]]-[[63.]])]]

Artakside je naposlijetku s vlasti zbacio upravo August 12. godine, nakon višegodišnjih previranja i građanskog rata. Rimljani su na vlast uspijeli postaviti svoje namjesnike, [[Tigran V.]] ([[2.]]-[[6.]]) i [[Tigran VI.]] ([[58.]]-[[66.]]), dok su Parti vladali od [[37.]] do [[47.]], a [[Iberi]] od [[48.]]-[[58.]] godine.

Armenska vjera u to vrijeme je bila [[Ahura Mazda|mazdaistički]] [[zoroastrizam]] orijentiran na štovanje ''Mihra'' ([[Mitra|Mitre]]), a [[kršćanstvo]] se počelo širiti već oko [[40.]] godine.

Naposlijetku je car [[Neron]] [[53.]] godine postavio partskog podanika i brata partskog kralja [[Vologas I. Partski|Vologasa I.]], [[Trdata I.]], za kralja Armenije i on je postao osnivač dinastije Arsakida ([[63.]]).

[[Datoteka:Garni Pagan Temple.jpg|mini|lijevo|<center>[[Helenizam|Helenistički]] hram u [[Garni]] iz [[2. ststoljeće|2. stoljeća]]]]

Rimljani su, nezadovoljni sve jačim utjecajem Parta u Armeniji, poveli [[Rimsko-Partski rat od 58.-63.]] i isprva su osvojili Armeniju [[60.]], da bi je izgubili 62. godine. Na kraju je general [[Gnej Domicije Korbulon]], legat Sirije, uz pomoć 5 rimskih legija, [[63.]] godine porazio Vologasa I. Partskog koji je vratio Armeniju svom bratu, [[Trdat I. Armenski|Trdatu I.]], koji je osnovao armensku [[Arsakidi (Armenija)|dinastiju Arsakida]] ili ''Aršakuni'' ([[Armenski jezik|arm.]] ''Արշակունի'') koji su vladala armenskim kraljevstvom do [[428.]] godine<ref>{{cite book | last = Olson |first = James | title = An Ethnohistorical Dictionary of the Russian and Soviet Empires | publisher = Greenwood Press |year= 1994. | page = 42}}</ref>.

Neovisni vladarski niz je uspostavio [[Vologaz II. Armenski]] (Valarses/Vagaršak) [[180.]] godine. On je prekinut [[252.]] godine kada je [[Sasanidsko Perzijsko Carstvo]] željelo povratiti sva područja negdašnjeg Perzijskog Carstva okupiravši i Armeniju. Rimska vojska je odgovorila odlučnom pobjedom [[287.]] godine, vrativši vlast [[Partsko Carstvo|arsakidskoj dinastiji]] ustoličenjem [[Trdat III. Veliki|Trdata III.]] (287.-314.). On je već [[301.]] godine proglasio [[kršćanstvo]] državnom vjerom, postavši prva država koja je formalno preuzela [[kršćanstvo]] kao službenu državnu vjeru - 12 godina prije [[Rimsko Carstvo|Rima]] (za vrijeme cara [[Galerije|Galerija]] i službene rimske tolerancije kršćanstva), i 36 godina prije krštenja [[Konstantin I. Veliki|Konstantina Velikog]]. [[Armenska apostolska crkva]] je imala svoje sjedište (''katolikos'') u [[Ečmijadzin]]u, a ime je dobila jer su je navodno osnovali sami [[apostol]]i [[Sveti Juda Tadej]] i [[Sveti Bartol]] koji su propovijedali po Armeniji. Armenski kraljevi su potakli i stvaranje [[armensko pismo|armenskog pisma]] kojeg je napravio [[sveti Mesrop Maštoc]] [[405.]] godine.

God.Godine [[387.,]] Armensko Kraljevstvo je podijeljeno između [[Istočno Rimsko Carstvo|Istočnog Rimskog Carstva]] i Sasanidskih Perzijanaca. Zapadna Armenija je ubrzo postala rimskom provincijom "Mala„Mala Armenija"Armenija”, a istočna Armenija je zadržala svojevrsnu autonomiju sve do propasti Armenskog kraljevstva [[428.]] godine.

Nakon što je lokalno plemstvo zbacilo kralja, armenijaArmenija je potpala pod vlast [[SasanidiSasanidsko Perzijsko Carstvo|Sasanidske Perzije]] kao vojna krajina (''marcpanat'' pod upravom generala), dok je "Mala„Mala Armenija"Armenija” ostala poluneovisna kneževina pod [[Bizantsko carstvo|Bizantskim carstvom]]. U slijedećim stoljećima Armensko kraljevstvo je izmjenjivalo razdoblja autonomija s razdobljima stranih vladara kao što su: [[Perzijanci]], [[Arapi]], [[Bizant]], [[Mongoli]], i naposlijetku [[Perzijanci]], [[Rusi]] i [[Osmanlije]].