Ečmijadzin: razlika između inačica

'''Ečmijadzin''' ([[armenski]]: Էջմիածին, ''Ečmijadzin''; [[turski]]: ''Eçmiadzin'') ili '''Edžmijadzin''', do [[1945.]] godine poznat kao '''Vagaršapat''' (arm.: Վաղարշապատ), je četvrti grad po veličini u [[Armenija|Armeniji]], najnaseljeniji grad pokrajine [[Armavir]] i duhovno središte katolikosa, patrijarha [[Armenska apostolska Crkva|Armenske apostolske Crkve]].

Nalazi se 18 km zapadno od [[Jerevan]]a i 25 km istočno od Armavira, te samo 10 km sjeverno od Armenskoarmensko-Tursketurske granice. Smješten je u sjeveroistočnom kraju visoravni [[Araksa]] u dolini rijeke [[Kasagh]].

Prosječna nadmorska visina mu je 853 metra i ima suhu kontinentalnu klimu.

[[Manastir]]ski kompleks s [[katedrala|katedralom]] iz [[303.]] godine, sabornom crkvom ([[4. st.stoljeće]]) i zidinama od 10 metara je upisan na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]] [[2000.]] godine pod nazivom "„[[Katedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc]]"”.

Područje grada Ečmijadzina je bilo naseljeno još u [[5. tisućljeće pr. Kr.|5. tisućljeću pr. Kr.]], o čemu svjedoče mnogi [[prapovijest|prapovijesni]] nalazi poput [[neolit]]skih [[Metsamor]]skih [[menhir]]a, brda Šreš i Mokhrablura. Najstariji spomen grada je zapis [[Urartu|Urartskog]] kralja [[Rusa II.]] ([[685. pr. Kr.|685.]]-[[645. pr. Kr.]]) koji ga smješta u dolinu Kuarlini. Prema armenskom povjesničaru [[Mojsije Korenski|Mojsiju Korenskom]] (oko [[410.]]-[[490-ih]]) najstarije ime grada je bilo '''Artemid''' (prema [[grčka mitologija|grčkoj božici]] [[Artemida|Artemidi]]), potom je bio poznat kao '''Avan Vardgesi''' ("Grad„Grad Vrdgesa"Vrdgesa”) ili '''Vardgesavan''' (Վարդգէսաւան) prema kraljeviću Vardgesu koji ga je obnovio za vrijeme vladavine [[Orontes I. Sakavakjac|Orontesa I.]] ([[570. pr. Kr.|570.]]-[[560. pr. Kr.]]).

Prvom polovicom 1. stoljeća, tijekom vladavine Armenskog kralja iz dinastije [[Arsakidi (Armenija)|Arsakida]], [[Vagarš I.|Vagarša I.]] ([[117.]]-[[144.]]) grad je obnovljen i preimenovan u '''Noarakaghak''' ("Novi„Novi grad"grad”) ili '''Vagaršapat''', koji je i danas jedan od službenih naziva grada. [[Bizant]]ski [[povjesničar]] [[Prokopije Cezarejski]] ga u svom djelu "Perzijski„Perzijski ratovi"ratovi” ([[545.]]) naziva '''Valašabad''', po [[PartiPartsko Carstvo|partskom]] kralju [[Vologaš]]u, ili armenskom kralju Vagaršu koji je znan i kao Valaš (Balaš).

Od [[120.]] do [[330.]] godine, Vagaršapat je bio prijestolnicom [[Armensko Kraljevstvo|Armenskog Kraljevstva]] koje se prostiralo od Sredozemlja do Kaspijskog jezera; i tijekom [[4. stoljeće|4. stoljeća]] ostao je najvažnijim gradom. Usvajanjem kršćanstva [[301.]] i izgradnjom tzv. "Majčinske„Majčinske katedrale"katedrale” [[303.]] godine, grad je po njoj nazvan '''Ečmijadzin''', i postao je duhovno središte Armenskog naroda i jedno od najstarijih vjerskih državnih organizacija na svijetu. U gradu je osnovana jedna od najstarijih škola na svijetu s knjižnicom, koju je osnovao Sveti [[Mesrop Maštoc]] [[480.]] godine, tvorac armenijskog alfabeta.

Nakon što je [[452.]] godine Katolikos (vjerska prijestolnica) prenešena u grad [[Dvin]], u 6. stoljeću Ešmijadzin gubi na važnosti, sve do osnutka [[Srednji vijek|srednjovjekovnog]] [[Bagratidi|Bagratidskog]] [[Armensko Kraljevstvo|Armenskog kraljevstva]] [[885.]] godine. Nakon propasti ove države 1045. godine, grad je potpuno izgubio svoju važnost sve do [[1441.]] godine kada je katolikos ponovno prenešen iz kilikijskog grada [[Sis]]a natrag u Ečmijadzin. Tijekom Osmanske vlasti grad je bio poznat kao '''Učkilisa''' ([[turski]]: ''Üçkilise'' za "Tri„Tri crkve"crkve”).

* [[1989.]] - 61.000 stanovnika

* [[2001.]] - 56.388 stanovnika

* [[2008.]] - 52.757 stanovnika

Najvjerojatniji lokalitet drevnog Vagaršapata je arheološki lokalitet na Brdu Šreš, u blizini rijeke Kasagh, 500 metara od središta Ečmijadzina. Ono je vještačko brdo visine 123 metra i prvi put je istraženo [[1870.]] godine. Najzaslužniji za njegovo iskapanje je ipak armenski arheoloh Jervand Lalajan od [[1913.]]-[[1928.]] god.

[[Svjetska baština]] "„[[Katedrala i crkve Ečmijadzina i arheološki lokalitet Zvartnoc]]"” predstavljaju evoluciju i razvoj armenskih crkava s križnim [[svod]]ovima i [[kupola|kupolom]] na sredini koje su snažno utjecale na razvoj arhitekture i umjetnosti šireg područja. Kompleks se sastoji od Ečmijadzinske katedrale ([[303.]]), Crkve sv. Rispsime ([[618.]]), Crkve sv. Gajane ([[630.]]) i Šogakata ([[1694.]]); a uz njih je vezana i Katedrala u Zvartnocu ([[7. st.stoljeće]]) na južnom kraju grada.

Slika:Etchmiadzin Seminary.jpg|<center>Ečmijadzinsko sjemenište ([[1874.]])

*[[Issy-les-Moulineaux]] {{ZD+X/F|FRA}} od [[1989.]]

*[[Petrozavodsk]] {{ZD+X/R|RUS}} od [[2004.]]

*[[Fresno]] {{ZD+X/S|SAD}} od [[2009.]]

*[[Sergijev Posad]] {{ZD+X/R|RUS}} od [[2010.]]

*[[Hadrut]] i [[Martakert]] [[Datoteka:Flag of Nagorno-Karabakh.svg|25px|]] [[Gorski Karabah]] od [[2010.]]