Razlika između inačica stranice »Vjekoslav Luburić«

m
Uklanjanje izmjene 2896716 što ju je unio/unijela 109.165.236.65 (Razgovor sa suradnikom:109.165.236.65)
m (Uklanjanje izmjene 2896716 što ju je unio/unijela 109.165.236.65 (Razgovor sa suradnikom:109.165.236.65))
[[20. travnja]] Vjekoslav Luburić i njegov sin Domagoj doručkuju u društvu Ilije Stanića. Oko deset sati sin generala ide vjerojatno na misu ostavljajući svog oca i Stanića same. Prošao je jedan sat i oko 11 sati Luburić dobiva snažan udarac šipkom ili čekićem po glavi dok je bio u kuhinji pored sudopera. Srušio se na zemlju bez svijesti i nakon toga dobio još tri uboda nožem. Ilija Stanić, a to je hipoteza, zamotat će zatim tijelo u jedan zastor, odvući ga u drugu sobu i skriti ga ispod jednog kreveta.<ref>Hrvatski list</ref> Po izjavama liječnika, Luburić umire tek dva sata kasnije. Nakon toga ubojica čisti kuhinju i mirno sprema sebi svoj podnevni ručak. Oko 13 sati on ruča zajedno s Domagojem i kaže mu da je njegov otac morao otići u Benidrom i da ne će doći prije sutrašnjeg dana. Istu će priču ispričat povjesničaru Stanku Logariću, jednom Luburićevu poznaniku koji se najednom pojavljuje i sjeda za stol s ostalom dvojicom. Poslije podne, kad su Domagoj i Logarić otišli, Stanić mijenja odjeću, pobire neke osobne stvari i uzima taksi koji će ga odvesti do Valencije. Odatle ga jedan drugi taksi vozi do Barcelone, do Francuskog kolodvora, gdje mu se gubi trag. U Carcagenti Domagoj provodi večer sam pred televizorom, prije nego što odlazi spavati i to samo nekoliko metara od leša svog oca. Dana [[21. travnja]] ujutro Domagoj se sprema za školu, a tada dolaze i radnici. Poslovođa Segui (Pepe) nešto je začuđen jer vrata obično otvara Luburić. On otvara svojim vlastitim ključem i odmah primjećuje jednu veliku crnu mrlju na stropu tiskare. Reklo bi se krv. Penje se u stan, otvara sobu i otkriva leš Luburića. Nakon toga policija, liječnik i sudac dolaze na lice mjesta. Ispitivanje počinje, a sudac Don José García Robledo pečati kuću.<ref>Hrvatski list</ref>
 
Dana [[22. travnja]] Luburić se pokapa u ustaškoj uniformi, nakon zadušne mise koju slavi otac Eugenije Beluhan i na kojoj su nazočni mnogi Hrvati kao i veliki broj španjolskih prijatelja (jedan od njih će kasnije otići u Hrvatsku da uzme komad zemlje koja će se razasuti na grobu). Njegova odličja i njegova kapa biti će predani jednom španjolskom časniku, veteranu rata u Rusiji koji će ih kasnije predati starijem Luburićevu sinu. Takav je veoma shematski rezime i film o podmuklom atentatu koji je donio smrt generalu Luburiću, čovjeku koji se na svoj način posvetio borbi za Hrvatsku i koji je umro kao vojnik od udaraca neprijatelja. ("Ako ja stradam", pisao je on neposredno prije smrti, "svatko neka zna da sam stradao kao ustaša i kao hrvatski general."). <ref>Hrvatski list</ref>
 
==Poveznice==
24.073

uređivanja