Pobuna mornara u Boki kotorskoj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 25:
 
== Početak pobune ==
[[Datoteka:SMS St Georg.jpg|mini|desno|250px|SMS St Georg, brod na kojem je služio [[Antun Grabar]]]]
 
Pobuna je počela u podne [[1. veljače]] [[1918.]] na brodovima ''Sankt Georg'' i ''Gea'', kada su mornari preuzeli zapovjedništvo u svoje ruke i izvjesili crvene zastave, kao znak pobune i međunacionalne solidarnosti (11 nacionalnosti je služilo u [[Austro-ugarska ratna mornarica|Austro-ugarskoj mornarici]]). Tumačenja pobune mornara kao [[Komunizam|komunističkog]] istupa uglavnom su neutemeljena, jer su i svjedoci iz tog vremena posvjedočili da nisu imali uporišta u [[Vladimir Lenjin|lenjinističkim]] učenjima.
Mornari su preuzeli zapovjedništvo, a carske časnike na čelu sa [[Kontraadmiral|kontraadmiralom]] Aleksanderom Hansom internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili [[František Raš]] (izvan broda), Anton[[Antun Grabar]], Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Gallet, svi sa zapovjednog broda ''Sankt Georg'', dok je na čelu pobune broda ''Gea'' bio [[Mate Brničević]]. Sa ''Gee'' je [[Mate Brničević]] na razarač ''Csepel'', koji je ostao pod kontrolom časnika i pokušao isploviti iz Boke, okrenuo top i ispalio granatu u znak upozorenja da se brod zaustavi. Brničević je potom teški mitraljez uperio i na obližnju torpiljarku Tb 92 kako bi i taj brod prisilio mirovati. Red su održavale naoružane patrole koje su kružile čamcima oko zaposjednutih brodova i na kopnu.
Nedostatak kontrole nad komunikacijom i odlučnost AOK-a (''Armee Ober Kommando'', Vrhovnog vojnog zapovjedništva) da oružanom silom spriječi mornare u ostvarenju plana o isplovljavanju prema [[Kraljevina Italija|Italiji]], makar i po cijenu potapanja većine brodova, potkopali su pobunu. Jedna struja ustanika je zastupala ideju da zaposjednuti brodovi isplove i pridruže se silama [[Antanta|Antante]], dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki. Zapovjedništvo je [[2. veljače]] uputilo ultimatum pobunjenim mornarima, zapovjedilo evakuaciju civilnog pučanstva, a njemačkim podmornicama naložilo potapanje brodova ''Gea'' i ''Sankt Georg''. Određeno je da se nepovjerljive postrojbe, koje su uglavnom činili [[Hrvati]], zamijene [[Zemlje Krune sv. Stjepana|mađarskim]] i [[Cislajtanija|njemačkim]].
 
== Gušenje pobune ==