Jean-Paul Sartre: razlika između inačica

Godine [[1939]]. Sartre je mobiliziran u francusku vojsku u kojoj je služio kao [[meteorologija|meteorolog]]. Njemačka vojska zarobila ga je [[1940]]. u [[Padoux]]u i 9 je mjeseci proveo kao [[ratni zarobljenik]] - kasnije u [[Nancy]]ju, a na koncu u [[Trier]]u, gdje je napisao svoj prvi kazališni komad, ''Barionà, fils du tonnerre'', dramu o [[Božić]]u. Zbog slabog zdravlja (slab mu je vid narušavao ravnotežu), Sartre je pušten u [[travanj|travnju]] [[1941]]. Dobivši status civila, Sartre je ponovno dobio mjesto učitelja na ''Lycée Pasteur'' blizu [[Pariz]]a, smjestio se u hotelu blizu Montparnassea i dobio je novo učiteljsko mjesto na ''Lycée Condorcet'' zamijenivši židovskog učitelja kojemu je po [[vichy]]jevskim zakonima bilo zabranjemo predavati. Nakon povratka u [[Pariz]] u svibnju [[1941]]., Sartre je sudjelovao u osnivanju tajnog društva ''[[Socialisme et Liberté]]'' zajedno sa [[Simone de Beauvoir]], [[Merleau-Ponty]]jem, Dominique Desantie i drugima. U kolovozu, Sartre i Beauvoir odlaze na francusku rivijeru kako bi zadobili podršku [[André Gide|Andréa Gidea]] i [[André Malraux|Andréa Malrauxa]]. No, i Gide i Marlaux su bili neodlučni i to je možda bio uzrok Sartreova razočaranja i obeshrabrenja.

 

 

Kasnije, dok su Sartra neki kritizirali kao pripadnika pokreta otpora, [[Vladimir Jankélévitch]] mu je spočitavao premalen politički angažman za vrijeme njemačke okupacije, a njegova daljnja zalaganja za slobodu tumačio je kao pokušaj iskupljenja.