Leptis Magna: razlika između inačica

}}

'''Leptis Magna''' ([[latinski]] za "Veliki Leptis", [[arapski]]: لَبْدَة, ''Lebida'' ili ''Lebda'') poznat i kao '''Lectis Magna''' ili '''Lepcis Magna''', te '''Lpqy''' i '''Neapolis''', je bio veliki i važan [[grad]] [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] na [[Afrika|afričkoj]] obali [[Sredozemlje|Sredozemlja]]. Njegovi ostaci se nalaze u mjestu [[Al Khums]], oko 130 km istočno od [[Tripoli]]ja ([[Libija]]). Upisan je 1982. godine [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Africi]] zbog najbolje sačuvanih rimskih spomenika na Sredozemlju.

[[Datoteka:LY-Leptis Magna.png|mini|lijevo|300 px|<center>Karta Leptis Magne s najvažnijim znamenitostima grada]]

Grad su najvjerojatnije osnovali [[Feničani]] kao svoju koloniju oko 1100. pr. Kr. i dali su joj libijsko-berbersko ime ''Lpqy''<ref>Anthony Richard Birley, ''[http://books.google.com/books?id=pcyPrVltTEkC&pg=PA2 Septimius Severus: the African emperor]'', 1999., Routledge, str. 2. ISBN 0-413-26900-0</ref>. Grad je počeo napredovati u vrijeme kada je [[Kartaga]] postala najjačom silom na Sredozemlju u 4. stoljeću pr. Kr. Lpqy je ostao pod vlašću Kartage sve do konca [[Treći punski rat|Trećeg punskog rata]] 146. pr. Kr. kada postaje dio [[Rimska Republika|Rimske Republike]]. Grad je zapravo još od 200. pr. Kr. uživao veliki stupanj autonomije, što je i zadržao tijekom rimske vlasti sve do cara [[Tiberije|Tiberija]] koji je grad i njegovu okolicu uklopio u [[Afrika (rimska provincija)|rimsku provinciju Afriku]].

 

Svoj vrhunac grad je doživio 193. godine kada je [[Septimije Sever]], koji je rođen u Leptis Magni, postao [[Dodatak:Popis rimskih careva|rimskim carem]]. Car je volio svoj rodni grad i dodijelio mu je titulu ''jus italicum'' (što je i bilo pravedno jer su još od [[Trajan]]a u gradu velikom većinom živjeli smao rimski građani), što ga je oslobađalo mnogih dadžbina. Car je bio i pokrovitelj mnogih novih građevina i ukrasa grada čime je Leptis Magna postala treći grad po važnosti u Africi, noseći se s Kartagom i [[Aleksandrija|Aleksandrijom]]. Car je 205. godine sa svojom obitelji posjetio grad i bio je više nego velikodušno primljen.

 

[[Dioklecijan]] ga je učinio glavnim gradom provincije, ali polovicom 3. stoljeća grad su počeli ugrožavati pljačkaški prepadi pustinjskih nomada, a grad je počeo propadati nakon što je trgovina naglo opala. Do polovice 4. stoljeća broj stanovnika je bio skoro prepolovljen. Leptis Magna je za cara [[Teodozije I. Veliki|Teodozija I.]] doživjela mali preporod i postao je sjedištem [[biskupija|biskupije]], ali je zajedno s ostalim gradovima [[Tripolitanija|Tripolitanije]] pala pod vlast [[Vandali|Vandala]] 439. godine. Vandalski kralj [[Gajzerik]] naredio je rušenje gradskih zidina kako ne bi mogli poslužiti u eventualnoj pobuni protiv vandalske vlasti. To je olakšalo [[Berberi]]ma da 523. godine izvrše strašan pljačkaški pohod od kojega se grad nikada nije oporavio.

 

 

Iskapanja grada su otpočela 1911./12. godinu, pod talijanskom upravom, no do danas iskopano je tek oko 5% grada. Oni spomenici koji su otkopani su ubrzo počeli propadati zbog vrućih i suhih pustinjskih vjetrova, te postoji struja koja zagovara da se grad prestane iskopavati.

 

==Znamenitosti==

 

 

==Izvori==

==Vanjske poveznice==

{{commonscat}}

 

{{Coord|32|38|21|N|14|17|26|E|region:LY_type:landmark|display=title}}