Razlika između inačica stranice »Nikola Ogramić Olovčić«

bez sažetka
(Nova stranica: '''Nikola Ogramić-Olovčić''' (Požega 1635.-Đakovo 14. kolovoza 1701.]],bosanski ili đakovački biskup, obnovitelj biskupije u poturskom razdoblju. ==Životpis biskupa O...)
 
'''Nikola Ogramić-Olovčić''' ([[Požega]] 1635.-[[Đakovo]] 14. kolovoza [[1701.]],bosanski ili đakovački biskup, obnovitelj biskupije u poturskom razdoblju.
 
==Životpis biskupa Ogramića==
Krsnim imenom Franjo, rođen u Požegi, porijeklom iz [[Olovo|Olova]]. Stupa u [[novicijat]] provincije [[Bosna Srebrena|Bosne Srebrene]], gdje dobiva redovnićko ime Nikola. Nećak je provincijala Bosne Srebrene [[Franjo Ogramić|Franje Ogramića]]. Radi izvrsnih sposobnosti šalju ga poglavari u Rim na studij. Studij započinje u Rimu u generalnoj kuriji franjevačkog reda [[Ara Coeli]], kako nam svjedoči njegova molba upućena Kongregaciji za širenje vjere od 1. prosinca 1662. Po završetku studija imenovan je generalnim lektorom za Bosnu srebrenu. Po povratku zadržava se u [[Ljubljana|Ljubljani]], gdje je bilo jedno od učilišta za redovnički pomladak Bosne srebrene. Predaje teologiju te crkveno i građansko pravo. Smrću prijašnjeg biskupa [[Marijan Maravić|Marijana Maravića]], biva predložen od cara [[Leopold I.|Leopolda I.]] za bosanskog ili đakovaćkog biskupa, po preporuci zagrebačkog biskupa [[Martin borkovićBorković|Martina Borkovića]]. 1671. papa [[Klement X.]] potvrđuje njegovo imenovanje. Biskup Ogramić najprije se smješta u [[Kreševo|Kreševu]] gdje podiže privremenu rezidenciju. 1672. godine polazi u vizitaciju svoje biskupije. Opširan prikaz stanja u biskupiji nalazi se u njegovom izvještaju [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] prilikom njegovog boravka u Rimu 1675. godine. 10. ožujka 1672. pri dolasku u Požegu, požeški paša ga zatvara po optužbom da je „izvidnik pape i kršćanskog cara“.
== Protagonist za oslobođenje Slavonije od turske vlasti==
Turskim porazom kod Beča 1683. polako slabi turska sila. Doznavši za poraz Ogramić odlazi u [[Linz]] caru Leopoldu I. te ga nagovara da nastavi sa ratovanjem. Njegove intervencije su u urodile plodom. U jesen 1684. navješten je rat, a varaždinski general grof Jakov Leslie prelazi granicu i oslobađa [[Virovitica|Viroviticu]], u razdoblju od 1685. do 1687. oslobođena su slavonska mjesta, [[Miholjac]], [[Valpovo]], [[Osijek]], [[Vukovar]], [[Ilok]]. Među posljednjim mjestima oslobođena je Požega. Ogramić je kao biskup vršio službu vojnog svećenika te pratio vojsku u njenom pohodu.
==Boravak u Đakovu==
11. X. 1690. po prvi puta Ogramićevi dopisi spominju Đakovo kao njegovu biskupsku rezidenciju. Nasuprot đakovačke tvrđave dizala se Hadži-pašina džamija koja Ogramiću služi kao katedralna crkva. U prvo vrijeme poslije oslobođenja biskup je boravio u [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]], te posjećuje Đakovo. Od 1690. Biskup je živio u Đakovu u kući tik do crkve. Katedralu i rezidenciju zidati će njegov nasljednik [[Đuro Patačić]], rezdenciju 1705. a katedralu 1708. U oslobođenoj biskupiji ostalo je samo sedam crkava koje nisu srušene. Crkva sv. Stjepana kralja u blizini [[Vrpolje|vrpoljačkog]] groblja, sv. Nikole u Dubraviku blizini [[Topolje|Topolja]], Blažene Djevice Marije u [[Dragotin|Dragotinu]], sv. Martina u [[Selci|Selcima]], sv. Jurja u [[Slobodna Vlast|Slobodnoj Vlasti]], sv. Bartola u [[Stari Mikanovci|Starim Mikanovcima]], i sv. Kuzme i Damjana u okolini [[Drenje|Drenja]]. Đakovo za tursko doba nije imalo svoju župu nego je pripadalo župi Selci, kojom su upravljali franjevci iz [[Našice|Našica]]. Prvi župnik koji se spominje 1695. je o. Ilija iz Modriće, a poslije njega o. [[Ivan Grličić]] iz Olova. Ogramić je održao dvije biskupijske [[sinoda|sinode]], prvu u Đakovu 1690. a drugu u Slavonskom Brodu [[1697]]. Po zaključcima sinode u Slavonskom Brodu vidi se da je biskup želio uvest red u biskupiju i provest propise i odredbe [[tridentskiTridentski koncilsabor|tridentskog koncilasabora]]. Spise koji su nastali za vrijeme biskupova boraka u Đakovu odnijeli su poslije njegove smrti po svjedočanstvu biskupa [[Petar Bakić|Petra Bakića]] činovnici Carske komore, zbog čega je teško konstruirat to razdoblje.
==Borba za biskupiju==
Darovnicom slavonskog hercega [[Koloman|Kolomana]] od [[1239]]. pripalo je Đakovo s okolinom koja se protezala u obliku trokuta od Đakova prema jugu do [[Sava|Save]], bosanskim biskupima. Kralj [[Bela IV.]] potvrdio je darovnicu 1244. Nakon toga spominje se Đakovo kao sjedište bosanskih biskupa koji dobivaju pridjevak de Diaco – đakovčki. Tako je išlo do biskupa [[Juraj II. de Palina|Jurja II. de Palina]] koji pogiba u [[Mohačka bitka|mohačkoj bitci]]. Slavonija je prije turske okupacije bila podijeljena između više biskupija: zagrebačke, pečuške, srijemske i bosansko-đakovačke. Za vrijeme turske okupacije pastoralnu skrb su vodili franjevci, a biskupi su bili ili bosansko-đakovački ili beogradski. Pečuški je biskup živio u slobodnom kraju, a zagrebački biskup nije zalazio na okupirani teritorij, već je imao pod kraj turske okupacije svoje vikare za ovaj dio biskupije. Koncem sedamnaestog stoljeća postalo je aktualno pitanje granica biskupija. Borba se vodila između četiri biskupa, odnosno njihovih vikara, te Carske komore u Osijeku koja želi oduzet srednjevjekovno đakovačko vlastelinstvo biskupu Ogramiću. Rasprava je riješena 1697. kada je car Leopold I. potvrdio da đakovačko vlastelinstvo pripada bosansko-đakovačkom biskupu i njegovim nasljednicima. Granice biskupije identične su sa granicama đakovačkog vlastelinstva. Odlučeno je to 1701. u Beču i Ostrogonu, a dobili su poslije i potvrdu iz Rima.
==Biskup Ogramić kao pisac==
Za vrijeme boravka biskupa Ogramića u Đakovu 1696. tiska se u Rimu njegovo hagriografsko djelo: „Opuscula vitae, virtutum st miracolorum vener. Servi Dei, Fr. Sebastiani ab Apparatione O. M. de opservantie laici proffesi provinciae Mexicanae“, posvetio ga je tadašnjem papi [[Inocent XII.|Inicentu XII.]]
==Ubojstvo biskupa Ogramića ==
Biskup Ogramić ubijen je u noći 14. kolovoza 1701. u svojoj kući koja je bila prislonjena na katedralu. Stara sakristija đakovačke sjemnišne crkve imala je na zidu križ koji je označavao mjesto ubojstva. Razlozi nisu poznati kao ni počinitelji. Farlati navodi da su ga ubili šizmatici i razbojnici, a bečki [[nuncij]] nadbiskup G. A. de Vida navodi da su ga ubili „Rasciani“ radi novca. Biskup je pokopan u svojoj katedrali, ali mu je tijelo poslije prenesenu 12. prosinca [[1701]]. u [[Našice|našićki]] samostan sv. Antuna otaca franjevaca, gdje se i danas nalazi u prezbiteriju crkve. Farlati u svome dijelu Ilirici sacri, IV. na 82. stranici navodi da se tijelo biskupa Nikole Ogramića nakon što je iz Đakova izvađeno i preneseno u Našice u crkvu sv. Antuna nije raspalo nego se čini kao da spava (quasi dormiens). U našičkoj crkvi podignut mu je i epitaf koji je dao izgraditi njegov nećak Erazmo Ogramić.
==Epitaf biskupa Ogramića==
Epitaphum Episcopi Diakovarensis,
==Kronologija==
*1635. u Požegi – rođen
*1662. 1. prosinca [[Aversano]], molba za prijem na studi u Rimu
*1664. 7. ožujka, Napulj, molba za studi u [[Salamanca|Salamanci]] u Španjolskoj
*1662. u Rimu na studiju
*1669. u [[Modriča|Modriči]] na sastanku župnika
*1969. car Leopold I ga izabire za biskupa
*1671. [[Klement X.]] ga potvrđuje za biskupa
*1672. 10. ožujka u Požegi
*1672. 28. kolovoza u [[Fojnica|Fojnici]] na kapitulu
*1973. 1 rujna Beč
*1674. 8 ožujka u Fojnici
*1675. u Rimu, [[ad limina]]
*1677. Velika – prešao iz Bosne radi kuge
*1678. Beč
*1690. 17. travnja u [[Kaptol|Kaptolu]]
*1690. 11.studenog. u Đakovu, Prva biskupijska sinoda
*1691. 27. siječnja u [[Koprivnica|Koprivnici]]
*1692. 14. sječnja u Đakovu
*1696. u Rimu
 
=literatura=
*Stijepan Bauerlein, franfra Nikola Ogramić Olovčić biskup đakovački, Croatia sacra 2271944, 127.
*Andrija Šuljak, Bosansko-đakovački biskup Nikola Ogramić olovčić, Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 9/2001, 620.
 
[[Hrvatski biskupi]]
Anonimni suradnik