Wikipedija

Zaštita okoliša: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
m Uklonjena promjena suradnika 89.146.144.200, vraćeno na zadnju inačicu suradnika 88.207.45.57
Redak 1:
'''Zaštita okoliša''' je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje onečišćenja i zagađenja [[okoliš]]a, sprječavanje nastanka šteta, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta nanesenih okolišu te povrat okoliša u stanje prije nastanka štete.
Zaštita okoliša
Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje onečišćenja i zagađenja okoliša, sprječavanje nastanka šteta, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta nanesenih okolišu te povrat okoliša u stanje prije nastanka štete.
 
==Onečišćenje i zagađenje==
Svaki poremećaj količine određenih kemijskih ili bioloških tvari ili fizikalnih osobina od prirodnih vrijednosti, a koja se može određenim kemijskim, fizikalnim ili biološkim putem vratiti u prvobitno stanje naziva se [[onečišćenje]], dok zagađenje predstavlja trajan oblik promjene sastava i osobina okoliša.
Onečišćenja su rezultat prije svega ljudske aktivnosti.
Oneščišćeni mogu biti [[zrak]], [[voda]] i obradivo [[tlo]].
 
===Povijesni osvrt===
Kroz [[povijest]] ljudska aktivnost nije značajno utjecala na [[okoliš]] sve do razvoja industrije. Prve promjene koje je [[čovjek]] izazavao su nastale uslijed fizičke aktivnosti, fizioloških potreba.
No razvojem i stvaranjem društvenih zajednica počinje nagli utjecaj na životni okoliš. Tako u prvotnim gradovima i naseljima dolazi do biološkog i biokemijskog onečišćenja što je dovodilo do epidemija zarazbih bolesti.
Razvojem industrije i upotrebom [[ugljen]]a u proizvodnji energije u 18. stoljeću, dolazi do povećanja ispuštanja ugljičnih, sumpornih i dušičnih oksida. Novi val onečišćenja dolazi uporabom nafte i naftnih derivata. Razvojem kemije i primjenom kemijkih tvari u industriji, krajem 19. i kroz 20. stoljeće raste doprinos i drugih štetnih tvari u onečišćenju okoliša.
Interes o zaštiti okoliša kroz povijest je bio malen i svodio se na sporadične slučajeve. Tokom industrijalizacije želja za profitom je bila iznad svijesti o potrebi očuvanja okoliša. Prvi koraci i ekološko osvješćivanje dolaze tek poslije [[1945]]. godine i to nakon što se zapaža da se broj bolesnih od određenih bolesti znatno povećava u industrijskim središtima. U tome su prednjačile zapadne zemlje s velikim centrima onečišćenja kao što su [[Njemačka]] i [[Velika Britanija]], te [[Švedska]]. No i dalje u suprotnosti zaštiti okoliša je želja za profitom što usporava napore u borbi za čisti i zdravi okoliš. [[Sjedinjene Američke Države]] i [[Narodna Republika Kina]] su najveći proizvođači onečišćenja u [[svijet]]u.
 
Onečišćenje===Kemijsko onečišćenje i zagađenje ===
Pod pojmom kemijskog onečišćenja podrazumijeva se ispuštanje u [[okoliš]] bilo namjerno ili nenamjerno [[kemijska tvar|kemijske tvari]] koja nije svojstvena okolišu, te svojim djelovanjem mijenja fizikalne, kemijske i biološke karakteristike okoliša.
Svaki poremećaj količine određenih kemijskih ili bioloških tvari ili fizikalnih osobina od prirodnih vrijednosti, a koja se može određenim kemijskim, fizikalnim ili biološkim putem vratiti u prvobitno stanje naziva se onečišćenje, dok zagađenje predstavlja trajan oblik promjene sastava i osobina okoliša. Onečišćenja su rezultat prije svega ljudske aktivnosti. Oneščišćeni mogu biti zrak, voda i obradivo tlo.
Kemijske tvari koje onečićuju okoliš su najčešće proizvod ljudske aktivnosti, rijeđe aktivnosti [[vulkan]]a.
 
===Biološko onečišćenje i zagađenje===
Biološko onečišćenje je posljedica razvoja neke vrste organizama (ili mikroorganizama) na osnovi kemijskog ili biokemijskog onečišćenja. [[Organizam|Organizmi]] (ili mikroorganizmi) se hrane kemijskom tvari (najčešće organskog ili biokemijskog podrijetla)te razmnožavanjem uzrokuju značajnu promjenu u okolišu te mogu utjecati na zdravlje [[biljka|biljaka]], [[životinja]] i [[ljudi]].
 
===Radioaktivno onečišćenje===
Povijesni osvrt
Radioaktivna onečišćenja su posljedica korištenja radioaktivnih tvari, koje uslijed ljudske pogreške dolaze u okoliš. Najčešće su takve pogreške u proizvodnji električne energije. No postoji i namjerno ispuštanje radioaktivnih tvari kao što su razna nuklaerna oružja. Nakon kontaminacije tla radioaktivnim tvarima [[tlo]] je dugo godina nemoguće koristiti u prvotne svrhe.
Kroz povijest ljudska aktivnost nije značajno utjecala na okoliš sve do razvoja industrije. Prve promjene koje je čovjek izazavao su nastale uslijed fizičke aktivnosti, fizioloških potreba. No razvojem i stvaranjem društvenih zajednica počinje nagli utjecaj na životni okoliš. Tako u prvotnim gradovima i naseljima dolazi do biološkog i biokemijskog onečišćenja što je dovodilo do epidemija zarazbih bolesti. Razvojem industrije i upotrebom ugljena u proizvodnji energije u 18. stoljeću, dolazi do povećanja ispuštanja ugljičnih, sumpornih i dušičnih oksida. Novi val onečišćenja dolazi uporabom nafte i naftnih derivata. Razvojem kemije i primjenom kemijkih tvari u industriji, krajem 19. i kroz 20. stoljeće raste doprinos i drugih štetnih tvari u onečišćenju okoliša. Interes o zaštiti okoliša kroz povijest je bio malen i svodio se na sporadične slučajeve. Tokom industrijalizacije želja za profitom je bila iznad svijesti o potrebi očuvanja okoliša. Prvi koraci i ekološko osvješćivanje dolaze tek poslije 1945. godine i to nakon što se zapaža da se broj bolesnih od određenih bolesti znatno povećava u industrijskim središtima. U tome su prednjačile zapadne zemlje s velikim centrima onečišćenja kao što su Njemačka i Velika Britanija, te Švedska. No i dalje u suprotnosti zaštiti okoliša je želja za profitom što usporava napore u borbi za čisti i zdravi okoliš. Sjedinjene Američke Države i Narodna Republika Kina su najveći proizvođači onečišćenja u svijetu.
 
===Otpad===
Kemijsko onečišćenje i zagađenje
[[Otpad]] je skup tvari kemijskog, biološkog ili nuklaernog porijekla. Otpad nastaje isključivo ljudskom djelatnošću. Nepodesan je za dalju upotrebu na klasičan način i zahtjeva nove načine obrade i prerade.
Pod pojmom kemijskog onečišćenja podrazumijeva se ispuštanje u okoliš bilo namjerno ili nenamjerno kemijske tvari koja nije svojstvena okolišu, te svojim djelovanjem mijenja fizikalne, kemijske i biološke karakteristike okoliša. Kemijske tvari koje onečićuju okoliš su najčešće proizvod ljudske aktivnosti, rijeđe aktivnosti vulkana.
Dijelimo ga na plinoviti, tekući i kruti otpad.
Otpad može biti inertan, neopasan i opasan otpad.
 
==Zbrinjavanje otpada==
Preduvjet za odabir načina zbrinjavanja otpada je kemijska analiza istog. Kemijsku analizu obavljaju laboratoriji specijalizirani za tu vrstu analiza. Laboratorij koji se specijalizirao za takve analize mora biti akreditiran kod [[Hrvatska akreditacijaks agencija |Hrvatske akreditacijske agencije]]. Takvi laboratoriji provode međulaboratorijska ispitivanja za utvrđivanje točnosti i preciznosti. Sam čin akreditacije zahtjeva preciznost, točnost, isključivanje povlađivanja i poštenje u radu.
 
===Fizikalno kemijska obrada otpada===
Fizikalno-kemijska obrada podrazumijeva upotrebu fizikalnih i kemijskih metoda u obradi otpda, radi toga <!-- vježbajmo razliku zbog i radi -->da otpad postane bezopasan ili da se može iskoristiti u ine svrhe.
Za primjer fizikalno-kemijske obrade otpada je obrada otpadnih voda, gdje se postupku obrade otpadnih voda koristi mehaničko pročišćavanje.
Fizikalno-kemijske metode obrade otpada. a ovisno o vrsti otpada su, taloženje, filtracija, [[kristalizacija]], kemijske [[Taložna reakcija|taložne reakcije]], [[Reakcija neutralizacije|reakcije neutralizacije]], uparavanje, zgušnjavanje...
Najčešće vrste otpada koje se podvrgavaju fizikalno-kemijskoj obradi su industrijskog podrijetla. Takav otpad se može ponovno pretvoriti u odgovarajuću sirovinu i tim načinom spriječiti odlaganje u prirodi.
 
===Biološka obrada otpada===
Biloška obrada otpada podrazumijeva uporabu [[mikroorganizam]]a. Mikroorganizmi razlažu određenu kemijsku tvar organskog porijekla. Tako postoje specifični mikroorganizmi koji su u stanju razložiti i [[nafta|naftu]]. Za određene grupe organskokemijskih tvari postoji odgovarajuća grupa mikroorganizama koji ih mogu razložiti.
Primjer biološke obrade otpada je kompostiranje, gdje se otpad, biljnog organskog podrijetla u posebnim spremnicima za odležavanje uz pomoć mikroorganizama ralaže i pretvara u zemlju koja se dalje može koristiti u poljoprivredi.
Preduvjet za bilošku obradu je odsustvo teških metala i kemijskih tvari koje uništavaju mikroorganizme. Odnosno, postojanje dovoljne količine organskokemijske tvari s kojima se mikroorganizmi hrane te odgovarajuća temperatura obrade.
 
===Termička obrada otpada===
Termička obrada podrazumijeva tretman otpada toplinom. Na taj način otpad se može [[sterilizacija|sterilizirati]] ili [[spaljivanje|spaliti]].
 
Kod '''sterilizacije''' dolazi do uništavanja mikroorganizama toplinom. Postoji suha, vlažna, kemijska i ionizirajućim zračenjem.
Sterilizacija otpada je privremeno rješenje, a prethodi procesu privremenog odlaganja prije spaljivanja. Otpad nakon sterilizacije ne može se trajno odlagati iz razloga velike količine organske tvari, koja na odlagalištima opet prikuplja mikroorganizme, te opet postaje opasan otpad, s mogućnošću stvaranja infekcija. Takve vrste otpada se stvaraju u zdravstvenim ustanovama.To su korištene gaze, igle, šprice, zavoji, gumene rukavice i cijevčice i sve ono što može zadržati organske kemijske tvari.
 
Najefikasniji način zbrinjavanja otpada je '''spaljivanje'''. Pri spaljivanju dolazi do razlaganja na proste sastojke uz moguće oslobađanje energije.
 
Za spaljivanje otpada potrebno je da otpad ima neki minimum toplinske vrijednosti (npr. za spaljionicu Spittelau u Beču je 8200 kJ/kg). U slučaju da to nije tako otpad se miješa s odgovarajućim otpadom koji ima veću toplinsku vrijednost.
Biološko onečišćenje i zagađenje [uredi]
Biološko onečišćenje je posljedica razvoja neke vrste organizama (ili mikroorganizama) na osnovi kemijskog ili biokemijskog onečišćenja.Organizmi (ili mikroorganizmi) se hrane kemijskom tvari (najčešće organskog ili biokemijskog podrijetla)te razmnožavanjem uzrokuju značajnu promjenu u okolišu te mogu utjecati na zdravlje biljaka, životinja i ljudi.
 
Spaljivanje se odvija u velikoj komori za izgaranje na oko 850°C. Na dnu komore se nalazi prostor za otpremu [[Šljaka|šljake]] koja se dalje razdjeljuje uz pomoć elektromagnetskog odjeljivača od ostataka feromagnetnih metala na [[lebdeći pepeo]] i [[šljaka|šljaku]]. Unutar dijela komore za izgaranje nalaze se cijevi s vodom koja se pretvara u paru i koristi se za proizvodnju lektrične energije. Dimovi i prašina prolaze kroz različite odjeljivače. Tako dim prolazi kroz "perače plinova" (engl.:''scrubber'') koji odvaajaju HCl, HF, prašinu, sumporove okside, dušične [[oksid]]e. Sam proces se osmišljava tako da prilikom izgaranja dolazi do destrukcije [[dioksin]]a. U atmosferu se ispušta ugljični dioksid.
Radioaktivno onečišćenje
 
No, postoje [[kataliza|katalitički]] procesi koji mogu iskoristiti CO<sub>2</sub> za proizvodnju organskih kemijskih tvari. Na taj način se može spriječiti da ne dolazi do nikakvog ispuštanja onečišćenja u okoliš.
 
Oko jednog takvog postrojenja za spaljivanje otpada se može izgraditi čitava kemijska industrija. Sav otpad koji nastaje je pretežno sastavljen od ugljika, kisika, i vodika uz primjese dušika, sumpora, klora te metala i ostalih elemnata. Termičkom razgradnjom takvog otpada i odvajanjem pojedinih komponenti produkata spaljivanja i unošenjem tih komponenti u neki novi kemijski proces doprinosi novom iskorištenju tih produkata spaljivanja.
Radioaktivna onečišćenja su posljedica korištenja radioaktivnih tvari, koje uslijed ljudske pogreške dolaze u okoliš. Najčešće su takve pogreške u proizvodnji električne energije. No postoji i namjerno ispuštanje radioaktivnih tvari kao što su razna nuklaerna oružja. Nakon kontaminacije tla radioaktivnim tvarima tlo je dugo godina nemoguće koristiti u prvotne svrhe.
 
===Privremeno odlaganje===
Privremeno odlaganje otpada je takvo da se otpad privremeno zbrinjava do nakupljanja veće količine istog, a radi dalje obrade ili trajnog zbrinjavanja.
Uvjeti za privremeno zbrinjavanje otpada su da mora biti van utjecaja atmosferskih prilika, bez mogućnosti ispuštanja u tlo ili vodni i odvodni sustav. Privremeno odlaganje zahtjeva i mjere sigurnosti u radu, a radi sprječavanja neželjenih događaja. Najčešći oblici zbrinjavanja su u zatvorenim prostorijama. Najbolje mjere sigurnosti se postižu odvajanjem po vrstama i kemijskom sastavu, tako da se spriječe neželjene [[kemijska reakcija|kemijske reakcije]].
 
===Trajno odlaganje===
Trajno odlaganje otpada podrazumijeva odlaganje otpada koji je inertan na sve vrste utjecaja iz atmosfere i atmosferske oborine. Na primjer, takva vrsta otpada nastaje u građevinarstvu - cigla, kamnen, beton...
Iz razloga zahtjeva inertnosti, za otpad koji po svom načinu nastanka svrstan u kategoriju za trajno odlaganje treba proći fizikalno-kemijsku analizu eluata. Određivani parametri trebaju biti u granicama dopuštenog za odlagališta inertnog otpada. (Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (N.N., 117/07))
U slučaju da ne udovoljava tim uvjetima otpad se može tretirati kao neopasan ako udovoljava uvjetima iz Pravilnika (N.N., 117/07) za neopasan otpad. Ako ne udovoljava ni uvjete za neopasan otpad i udovolji uvjete za odlagalište opasnog otpada odlaže se na odlagalište opasnog otpada.
U slučaju prekoračenja uvjeta za opasan otpad, primjenjuje se ili termička obrada, ili fizikalno-kemijska obrada. Moguća je i biološka obrada, ako to fizikalno-kemijski pokazatelji dozvoljavaju.
Odlagališta za trajno zbrinjavanje otpada moraju zadovoljiti posebne uvjete za vrste otpada, odnosno način pripreme i zbrinjavanja otpada na odlagalištu. Najčešće se provode pripreme podloge radi stvaranja nepropusna sloja koji će spriječiti prodiranje vode i kemijskih tvari u [[tlo]]. Iz takvih odlagališta je potrebno osloboditi stvoreni plin i vodu.
No prije svega treba više primjenjivati termičku obradu ili fizikalno-kemijsku obradu otpada radi recikliranja i iskorištavanja materijala u novim procesima.
 
==Pokazatelji onečišćenja==
Pokazatelji onečišćenja su ustvari vrijednosti koje prikazuju fizikalne, kemijske ili biološke karakteristike okoliša.
* [[pH]]
* [[elektrovodljivost]]
* [[gustoća]]
* [[viskozitet]]
* [[arsen]]
* [[živa]]
* [[kadmij]]
* [[aluminij]]
* [[selen]]
* [[antimon]]
* [[nikal]]
* [[kobalt]]
* [[molibden]]
* [[vanadij]]
* [[mangan]]
* [[bakar]]
* [[cink]]
* [[olovo]]
* [[kalcij]]
* [[magnezij]]
* [[stroncij]]
* [[kalij]]
* [[natrij]]
* [[bizmut]]
* [[telur]]
* [[kositar]]
* [[željezo]]
* [[silicij]]
* [[srebro]]
* [[bor]]
* [[barij]]
* [[krom]]
* Cr<sup>6+</sup>
* [[ukupni dušik]]
* [[otopljeni organski ugljik]], DOC
* [[ukupni organski ugljik]], TOC
* [[ukupni ugljik]], TC
* [[biokemijska potrošnja kisika]], BPK
* [[kemijska potrošnja kisika]], KPK
* [[ukupni klor]]
* [[slobodni klor]]
* [[kloridi]]
* [[apsorbirani organski halogenidi]], AOX
* [[fenoli]]
* [[poliklorirani bifenili]], PCB
* [[policiklični aromatski ugljikovodici]], PAH
* [[ukupna ulja i masti]]
* [[ugljikovodici]], mineralna ulja
* [[fluoridi]]
* [[udio vode]] ili [[suha tvar|suhe tvari]]
* [[nekarbonatna tvrdoća vode]]
* [[karbonatna tvrdoća vode]]
* [[bikaronatska tvrdoća vode]]
* [[kalcijska i magnezijska tvrdoća vode]]
* [[sulfidi]]
* [[sulfati]]
* [[fosfor]]
* [[fosfati]]
* [[cijanidi]]
* [[jodidi]]
* [[bromidi]]
* [[nitriti]]
* [[nitrati]]
* [[amonij]]
* [[suspendirane tvari]]
* [[taložive tvari]]
* [[gubitak žarenjem]]
* [[benzen]], [[toluen]], [[etilbenzen]] i [[ksileni]]; BTX
 
==Metode u zaštiti okoliša==
U zaštiti okoliša za utvrđivanje količine i sastava dijelova iz okoliša, a radi utvrđivanja stupnja onečišćenja ili klasifikacije otpada i određivanja načina zbrinjavanja otpada, odnosno za utvrđivanje načina uklanjanja tvari koja onečišćuje, korsite se analitičke kemijske metode.
 
* [[određivanje pH vrijednosti - potenciometrijska metoda]]
* [[određivanje elektrovodljivosti]]
* [[kalorimitrijska određivanja]]
* [[atomska apsorpciona spektrometrija]]
* [[UV/VIS spektrometrija]]
* [[spektroffotometrija]]
* [[infracrvena spektrometrija]]
* [[spektrometrija - Induktivno spregnuta plazma]]
* [[tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti ]]
* [[plinska kromatografija]]
* [[plinsko-tekućinska kromatografija]]
* [[potenciometrijske titracije]]
* [[polarografija]]
* [[gravimetrija]]
* [[volumetrija]]
* [[taložne titracije]]
* [[redoks titracije]]
* [[određivanje točke plamišta]]
* [[određivanje točke tališta]]
 
==Uklanjanje tvari koje onečišćuju okoliš==
Otpad [uredi]
Za uklanjanje tvari koje onečišćuju okoliš postoje različite metode. Mjere sprječavanja ispuštanja onečišćenja u okoliš počinju u samom procesu nastanka otpada ili onečišćujućih tvari.
Otpad je skup tvari kemijskog, biološkog ili nuklaernog porijekla. Otpad nastaje isključivo ljudskom djelatnošću. Nepodesan je za dalju upotrebu na klasičan način i zahtjeva nove načine obrade i prerade. Dijelimo ga na plinoviti, tekući i kruti otpad. Otpad može biti inertan, neopasan i opasan otpad.
 
U radnom prostoru u kojem se koristi velika količina [[hlapive organske tvari|hlapivih organskih tvari]], sprječavanje ispuštanja tih hlapivih tvari iz tog prostora u atmosferu se postiže odgovarajućim sustavom ventilacije koji u sebi sadržava kondezator vlage i organskih otapala. Najednostavniji način da se postigne kondeziranje je podhlađivanje dijela ventilacijskog sustava i time nakupljanje hlapivih organskih tvari u tekućem - kapljevitom obliku.
 
Za uklanjanje onečišćenja iz vode i iz tla koriste se fizikalno-kemijske metode te biološka obrada ovisno o potrebi.
Zbrinjavanje otpada [uredi]
Preduvjet za odabir načina zbrinjavanja otpada je kemijska analiza istog. Kemijsku analizu obavljaju laboratoriji specijalizirani za tu vrstu analiza. Laboratorij koji se specijalizirao za takve analize mora biti akreditiran kod Hrvatske akreditacijske agencije. Takvi laboratoriji provode međulaboratorijska ispitivanja za utvrđivanje točnosti i preciznosti. Sam čin akreditacije zahtjeva preciznost, točnost, isključivanje povlađivanja i poštenje u radu.
 
U svakom prosizvodnom procesu potreban je ugrađen postupak za sprječavanje ispuštanja onečišćenja u okoliš. To se postiže planiranjem načina proizvodnje i načina zbrinjavanja nastalog otpada.
Fizikalno kemijska obrada otpada [uredi]
Fizikalno-kemijska obrada podrazumijeva upotrebu fizikalnih i kemijskih metoda u obradi otpda, radi toga da otpad postane bezopasan ili da se može iskoristiti u ine svrhe. Za primjer fizikalno-kemijske obrade otpada je obrada otpadnih voda, gdje se postupku obrade otpadnih voda koristi mehaničko pročišćavanje. Fizikalno-kemijske metode obrade otpada. a ovisno o vrsti otpada su, taloženje, filtracija, kristalizacija, kemijske taložne reakcije, reakcije neutralizacije, uparavanje, zgušnjavanje... Najčešće vrste otpada koje se podvrgavaju fizikalno-kemijskoj obradi su industrijskog podrijetla. Takav otpad se može ponovno pretvoriti u odgovarajuću sirovinu i tim načinom spriječiti odlaganje u prirodi.
 
== Poveznice ==
Biološka obrada otpada [uredi]
* [[5. lipnja]] - [[Svjetski dan zaštite okoliša]]
Biloška obrada otpada podrazumijeva uporabu mikroorganizama. Mikroorganizmi razlažu određenu kemijsku tvar organskog porijekla. Tako postoje specifični mikroorganizmi koji su u stanju razložiti i naftu. Za određene grupe organskokemijskih tvari postoji odgovarajuća grupa mikroorganizama koji ih mogu razložiti. Primjer biološke obrade otpada je kompostiranje, gdje se otpad, biljnog organskog podrijetla u posebnim spremnicima za odležavanje uz pomoć mikroorganizama ralaže i pretvara u zemlju koja se dalje može koristiti u poljoprivredi. Preduvjet za bilošku obradu je odsustvo teških metala i kemijskih tvari koje uništavaju mikroorganizme. Odnosno, postojanje dovoljne količine organskokemijske tvari s kojima se mikroorganizmi hrane te odgovarajuća temperatura obrade.
 
== Izvor ==
* [http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2007/3226.htm Zakon o zaštiti okoliša (N.N., 110/07.)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1996_04_27_539.html Pravilnik o vrstama otpada (N.N., 27/96.)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_11_117_3418.html Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (N.N., 117/07)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2005_04_50_963.html Uredba o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (N.N., 50/05)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/dodatni/314305.htm Ključni brojevi na osnovu načina generiranja otpada]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_04_38_1307.html Pravilniku o gospodarenju muljem iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi, (N.N., 38/08)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2010_03_32_745.html Pravilniku o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (N.N., 32/10)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_08_94_2963.html Pravilniku o graničnim vrijednostima opasnih i drugih tvari u otpadnim vodama (N.N., 94/08)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/289989.html Uredba o graničnim vrijednostima onečišćujućih tvari u zraku (N.N., 133/05)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/289990.html Uredba o kritičnim razinama onečišćujućih tvari u zraku (N.N., 133/05)]
* [http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_03_39_881.html Uredba o izmjenama i dopunama uredbe o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom otpada (N.N., 39/09)]
* [http://www.seas.columbia.edu/earth/wtert/sofos/Stern_ThespittelauWTE.pdf The Spittelau Thermal Waste Treatment Plant - Spittelau pogon za termičku obradu otpada]
* [http://www.seas.columbia.edu/earth/wtert/sofos/Sunk_Fieldtrip%20to%20Spittelau%20final%20version.pdf Field trip to WTE facility Spittelau/Fernwaerme Wien GmbH]
 
==Literatura==
Termička obrada podrazumijeva tretman otpada toplinom. Na taj način otpad se može sterilizirati ili spaliti.
* ''Tehnička enciklopedija'', Zagreb, svezak 13, Ter-Ž, Zagreb, 1997.
Kod sterilizacije dolazi do uništavanja mikroorganizama toplinom. Postoji suha, vlažna, kemijska i ionizirajućim zračenjem. Sterilizacija otpada je privremeno rješenje, a prethodi procesu privremenog odlaganja prije spaljivanja. Otpad nakon sterilizacije ne može se trajno odlagati iz razloga velike količine organske tvari, koja na odlagalištima opet prikuplja mikroorganizme, te opet postaje opasan otpad, s mogućnošću stvaranja infekcija. Takve vrste otpada se stvaraju u zdravstvenim ustanovama.To su korištene gaze, igle, šprice, zavoji, gumene rukavice i cijevčice i sve ono što može zadržati organske kemijske tvari.
* Dr. sc. Jakob Martinović ''Tloznanstvo u zaštiti okoliša'', Pokret prijatelja prirode "Lijepa naša", Zagreb 1997.
Najefikasniji način zbrinjavanja otpada je spaljivanje. Pri spaljivanju dolazi do razlaganja na proste sastojke uz moguće oslobađanje energije.
* Dr. Branka Mihanović, dr Ivo Perina, ''Fizikalno i kemijsko ispitivanje zagađenosti vode'', školska knjiga, Zagreb, 1982.
Za spaljivanje otpada potrebno je da otpad ima neki minimum toplinske vrijednosti (npr. za spaljionicu Spittelau u Beču je 8200 kJ/kg). U slučaju da to nije tako otpad se miješa s odgovarajućim otpadom koji ima veću toplinsku vrijednost.
* Douglas A. Skoog, Donald M. West, F. James Holler, ''Osnove analitičke kemije'', Školska knjiga, Zagreb, 1999.
Spaljivanje se odvija u velikoj komori za izgaranje na oko 850°C. Na dnu komore se nalazi prostor za otpremu šljake koja se dalje razdjeljuje uz pomoć elektromagnetskog odjeljivača od ostataka feromagnetnih metala na lebdeći pepeo i šljaku. Unutar dijela komore za izgaranje nalaze se cijevi s vodom koja se pretvara u paru i koristi se za proizvodnju lektrične energije. Dimovi i prašina prolaze kroz različite odjeljivače. Tako dim prolazi kroz "perače plinova" (engl.:scrubber) koji odvaajaju HCl, HF, prašinu, sumporove okside, dušične okside. Sam proces se osmišljava tako da prilikom izgaranja dolazi do destrukcije dioksina. U atmosferu se ispušta ugljični dioksid.
No, postoje katalitički procesi koji mogu iskoristiti CO2 za proizvodnju organskih kemijskih tvari. Na taj način se može spriječiti da ne dolazi do nikakvog ispuštanja onečišćenja u okoliš.
Oko jednog takvog postrojenja za spaljivanje otpada se može izgraditi čitava kemijska industrija. Sav otpad koji nastaje je pretežno sastavljen od ugljika, kisika, i vodika uz primjese dušika, sumpora, klora te metala i ostalih elemnata. Termičkom razgradnjom takvog otpada i odvajanjem pojedinih komponenti produkata spaljivanja i unošenjem tih komponenti u neki novi kemijski proces doprinosi novom iskorištenju tih produkata spaljivanja.
 
 
 
[[Kategorija:Ekologija]]
[[Kategorija:Kemija]]
[[Kategorija:Analitička kemija]]
[[Kategorija:Fizikalna kemija]]
[[Kategorija:Biologija]]
[[Kategorija:Medicina]]
[[Kategorija:Fizika]]
 
[[als:Umweltschutz]]
 
[[ar:حماية البيئة]]
 
[[ast:Ecoloxismu]]
Privremeno odlaganje otpada je takvo da se otpad privremeno zbrinjava do nakupljanja veće količine istog, a radi dalje obrade ili trajnog zbrinjavanja. Uvjeti za privremeno zbrinjavanje otpada su da mora biti van utjecaja atmosferskih prilika, bez mogućnosti ispuštanja u tlo ili vodni i odvodni sustav. Privremeno odlaganje zahtjeva i mjere sigurnosti u radu, a radi sprječavanja neželjenih događaja. Najčešći oblici zbrinjavanja su u zatvorenim prostorijama. Najbolje mjere sigurnosti se postižu odvajanjem po vrstama i kemijskom sastavu, tako da se spriječe neželjene kemijske reakcije.
[[ca:Ecologisme]]
 
[[cs:Environmentalismus]]
Trajno odlaganje [uredi]
[[cy:Amgylcheddaeth]]
Trajno odlaganje otpada podrazumijeva odlaganje otpada koji je inertan na sve vrste utjecaja iz atmosfere i atmosferske oborine. Na primjer, takva vrsta otpada nastaje u građevinarstvu - cigla, kamnen, beton... Iz razloga zahtjeva inertnosti, za otpad koji po svom načinu nastanka svrstan u kategoriju za trajno odlaganje treba proći fizikalno-kemijsku analizu eluata. Određivani parametri trebaju biti u granicama dopuštenog za odlagališta inertnog otpada. (Pravilnik o načinima i uvjetima odlaganja otpada, kategorijama i uvjetima rada za odlagališta otpada (N.N., 117/07)) U slučaju da ne udovoljava tim uvjetima otpad se može tretirati kao neopasan ako udovoljava uvjetima iz Pravilnika (N.N., 117/07) za neopasan otpad. Ako ne udovoljava ni uvjete za neopasan otpad i udovolji uvjete za odlagalište opasnog otpada odlaže se na odlagalište opasnog otpada. U slučaju prekoračenja uvjeta za opasan otpad, primjenjuje se ili termička obrada, ili fizikalno-kemijska obrada. Moguća je i biološka obrada, ako to fizikalno-kemijski pokazatelji dozvoljavaju. Odlagališta za trajno zbrinjavanje otpada moraju zadovoljiti posebne uvjete za vrste otpada, odnosno način pripreme i zbrinjavanja otpada na odlagalištu. Najčešće se provode pripreme podloge radi stvaranja nepropusna sloja koji će spriječiti prodiranje vode i kemijskih tvari u tlo. Iz takvih odlagališta je potrebno osloboditi stvoreni plin i vodu. No prije svega treba više primjenjivati termičku obradu ili fizikalno-kemijsku obradu otpada radi recikliranja i iskorištavanja materijala u novim procesima.
[[da:Økologisme]]
 
[[de:Ökologismus]]
 
[[en:Environmentalism]]
Pokazatelji onečišćenja [uredi]
[[eo:Naturprotektismo]]
Pokazatelji onečišćenja su ustvari vrijednosti koje prikazuju fizikalne, kemijske ili biološke karakteristike okoliša.
[[eu:Ekologismo]]
 pH
[[fa:محیط زیست‌گرایی]]
 elektrovodljivost
[[fi:Ympäristönsuojelu]]
 gustoća
[[fr:Écologisme]]
 viskozitet
[[he:סביבתנות]]
 arsen
[[hu:Környezetvédelem]]
 živa
[[id:Pelestarian lingkungan hidup]]
 kadmij
[[ja:環境主義]]
 aluminij
[[ka:გარემოს დაცვა]]
 selen
[[ko:생태주의]]
 antimon
[[qu:Muyuriq pacha amachay]]
 nikal
[[ru:Энвайронментализм]]
 kobalt
[[simple:Environmentalism]]
 molibden
[[sk:Environmentalizmus]]
 vanadij
[[sr:Енвиронментализам]]
 mangan
[[sv:Ekologism]]
 bakar
[[ta:சூழலியம்]]
 cink
[[tg:Дифоъ аз муҳити зист]]
 olovo
[[tr:Çevrecilik]]
 kalcij
[[uk:Природоохоронна організація]]
 magnezij
[[zh:环境保护主义]]
 stroncij
 kalij
 natrij
 bizmut
 telur
 kositar
 željezo
 silicij
 srebro
 bor
 barij
 krom
 Cr6+
 ukupni dušik
 otopljeni organski ugljik, DOC
 ukupni organski ugljik, TOC
 ukupni ugljik, TC
 biokemijska potrošnja kisika, BPK
 kemijska potrošnja kisika, KPK
 ukupni klor
 slobodni klor
 kloridi
 apsorbirani organski halogenidi, AOX
 fenoli
 poliklorirani bifenili, PCB
 policiklični aromatski ugljikovodici, PAH
 ukupna ulja i masti
 ugljikovodici, mineralna ulja
 fluoridi
 udio vode ili suhe tvari
 nekarbonatna tvrdoća vode
 karbonatna tvrdoća vode
 bikaronatska tvrdoća vode
 kalcijska i magnezijska tvrdoća vode
 sulfidi
 sulfati
 fosfor
 fosfati
 cijanidi
 jodidi
 bromidi
 nitriti
 nitrati
 amonij
 suspendirane tvari
 taložive tvari
 gubitak žarenjem
 benzen, toluen, etilbenzen i ksileni; BTX
 
Metode u zaštiti okoliša [uredi]
U zaštiti okoliša za utvrđivanje količine i sastava dijelova iz okoliša, a radi utvrđivanja stupnja onečišćenja ili klasifikacije otpada i određivanja načina zbrinjavanja otpada, odnosno za utvrđivanje načina uklanjanja tvari koja onečišćuje, korsite se analitičke kemijske metode.
 određivanje pH vrijednosti - potenciometrijska metoda
 određivanje elektrovodljivosti
 kalorimitrijska određivanja
 atomska apsorpciona spektrometrija
 UV/VIS spektrometrija
 spektroffotometrija
 infracrvena spektrometrija
 spektrometrija - Induktivno spregnuta plazma
 tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti
 plinska kromatografija
 plinsko-tekućinska kromatografija
 potenciometrijske titracije
 polarografija
 gravimetrija
 volumetrija
 taložne titracije
 redoks titracije
 određivanje točke plamišta
 određivanje točke tališta
 
 
Uklanjanje tvari koje onečišćuju okoliš [uredi]
Za uklanjanje tvari koje onečišćuju okoliš postoje različite metode. Mjere sprječavanja ispuštanja onečišćenja u okoliš počinju u samom procesu nastanka otpada ili onečišćujućih tvari.
U radnom prostoru u kojem se koristi velika količina hlapivih organskih tvari, sprječavanje ispuštanja tih hlapivih tvari iz tog prostora u atmosferu se postiže odgovarajućim sustavom ventilacije koji u sebi sadržava kondezator vlage i organskih otapala. Najednostavniji način da se postigne kondeziranje je podhlađivanje dijela ventilacijskog sustava i time nakupljanje hlapivih organskih tvari u tekućem - kapljevitom obliku.
Za uklanjanje onečišćenja iz vode i iz tla koriste se fizikalno-kemijske metode te biološka obrada ovisno o potrebi.
U svakom prosizvodnom procesu potreban je ugrađen postupak za sprječavanje ispuštanja onečišćenja u okoliš. To se postiže planiranjem načina proizvodnje i načina zbrinjavanja nastalog otpada.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Zaštita_okoliša"