|
*''Još uvijek lijepe'' - Izbor kratkih priča iz realizma i moderne. Mozaik 2009. Najbolje od najboljeg iz hrvatske novelistike: 20 priča iz ruku klasika hrvatske književnosti, od Adolfa Vebera Tkalčevića i Augusta Šenoe do Antuna Gustava Matoša i Ivane Brlić Mažuranić.Zbirka obuhvaća širok raspon tema: od ljubavnih i obiteljskih odnosa, preko socijalne tematike do različitih osobnih sudbina. Pod pomalo ženskastim naslovom »Još uvijek lijepe« nalazi se jedan od mogućih izbora dvadeset priča realizma i moderne. Podnaslovljen s »Dvadeset priča: od Dragojle Jarnević do Ivane Brlić-Mažuranić« Matanović je s dvije spisateljice uokvirila pedeset godina, dopisavši predgovor koji izgovara muškarac.Lik iz predgovora, muškarac iz velikoga grada, književni kritičar, teoretičar i povjesničar, govori iz jedne razočarane pozicije, ali baš u tom trenutku biva iskren prema sebi i drugima. Kada on kaže da ima danas dvadeset najljepših priča, a da će sutra imati drugih dvadeset, onda to nije tako patetično kao kad istu stvar izgovori žena. (Vjesnik)
Lik iz predgovora, muškarac iz velikoga grada, književni kritičar, teoretičar i povjesničar, govori iz jedne razočarane pozicije, ali baš u tom trenutku biva iskren prema sebi i drugima. Kada on kaže da ima danas dvadeset najljepših priča, a da će sutra imati drugih dvadeset, onda to nije tako patetično kao kad istu stvar izgovori žena. (Vjesnik)
*''O čemu ti to govoriš'' 2010. Mozaik i Biblioteka ''24h''- Knjiga pripovjedaka. Koliko godina treba proći da bi se razumjela davno izrečena rečenica, koliko emocionalnih prepreka preskočiti da bi se čuo plač djeteta, koliko obiteljskih priča sakriti da bi se uopće moglo živjeti i kako par najlonskih čarapa može odrediti kako život tako i smrt? Odgovore na ta pitanja otkrit će vam Julijana Matanović u ovoj knjizi. Četiri priče, od kojih su tri iz njezine Knjige od žena,muškaraca,gradova i rastanaka nagrađene nagradom Kiklop za najbolje prozno djelo objavljeno u Hrvatskoj u 2009., donose bogatstvo emocija i onu količinu vlastitog prepoznavanja zbog koje su naslovi Julijane Matanović zarobili srca brojnih čitatelja.
*''One misle da smo male'' - Mozaik, 2010. - Zabavno-edukativni roman za tinejdžersku populaciju nastao u suradnji s liječnicom Ankom Dorić, dr.med., o mogućnostima prevencije i liječenja HPV spolno prenosivih infekcija i njihovih posljedica, posebno raka vrata maternice, s ciljem i svrhom osvijestiti u mladih čitatelja, njihovih roditelja, profesora, liječnika i drugih odraslih, odgovornih za njihov odgoj, edukaciju i zdravlje, potrebu razumijevanja i aktivnijeg angažmana u borbi za sprječavanje obolijevanja od ove i drugih spolno prenosivih zaraza današnjice koje prijete zdravlju naše djece. ''Roman zagonetnog naslova "One misle da smo male", dobitnik je književne nagrade hrvatskohDruštva društva hrvatskih književnika za najbolje prozno djelo za djecu i mladež u hrvatskoj za 2010. godinu ''Anto gardaš''. Obiteljska je to priča urbane petnaestogodišnje djevojčice Matije, na ulazu u svijet odraslih, koja nježne i sentimentalne osjećaje prikriva tinejdžerskim buntom i prikrivenom a osjetnom ironijom spram odraslih. Roman se odvija dvjema paralelnim radnjama u kojima se isprepliću Matijini školski dani s obiteljskim životom nad kojim se, u jednom času, nadvija tamni oblak nadolazeće tragedije - majčina bolest, rak vrata maternice.Intrigantni dio romana čine elementi detekcije, potraga za djevojčinim ocem, koji se u priči pojavljuje naglo i neočekivano. Onaj koji bolje poznaje Julijanino književno djelo pronaći će u romanu i autobiografske elemente koje, međutim, autorica, i inače, ne izbjegava u svojoj prozi. Jednom je napisala kako unosi sebe u tuđe tekstove, kako onda ne bi i i u svoje proze. No, oni su nevažni za priču. Priča koja se bolešću majke mogla pretvoriti u tragediju, na kraju će završiti obiteljskom idilom - što je nesumnjivo ustupak mladim čitateljima, jer takve i slične priče u životu odviše često završavaju tragično. Knjiga Matanović - Dorić kao da ima moto Šenoina Vijenca: da zabavi i pouči. U tom smislu napisan je i zaseban ne mali dodatak (obujmom čini četvrtinu knjige) koji je dopisala doktorica medicine Anka Dorić. Taj dio ima upravo svrhu - da pouči. Vjerujem da će i taj dio mladi pažljivo pročitati, nešto naučiti, iako djeca, kao i odrasli, uostalom, malo što iz tuđeg iskustva mogu naučiti. Moraju se sami prevariti, sve iskusiti u životu, svatko za sebe. Stotinu puta.. Kraća prepiska Matije i dr. Dorić, u vezi s bolešću Matijine majke, dio je i Julijanine priče, u uskoj je svezi sa sadržajem romana i s njim čini skladnu, funkcionalnu cjelinu. Naravno, priča Julijane Matanović potpuno je zaokružena cjelina imožei može se čitati i bez spomenutog dodatka, ali on nije dopisan slučajno, već s namjeromdanamjerom da ga mladi čitatelji, osobitočitateljiceosobito čitateljice, ipročitajui pročitaju. Roman autorica Matanović - Dorić visokih je književno - znanstvenih vrijednosti. To je toplo ispričana suvremena, intrigantna priča, isprofiliranih, osebujnih likova, govorom okarakteriziranih, od kojih baka Dorotea nije nimalo sporedan lik, ona vuče nevidljive poteze. Sitni vez, "šlingeraj", rekla bi Julijana. Čitalačku znatiželju izazivaju opisi događaja koji se dinamično izmjenjuju, a odlikuju ih prepoznatljiva, elegantna i zavodljiva rečenica Julijane Matanović. Dijalozi su česti i duhoviti. Unatoč tamnimsjenamatamnim sjenama, vedra atmosferaprožimaovajatmosfera prožima ovaj roman. Posebnu pozornost privlači neobična i originalna kompozicija romana u koju je najprije interpolirana Matijina prepiska s dr.Dorić, a po završetku romana uslijedio je i, uvjetno rečeno, drugi dio romana: znanstveno - popularni i edukativni dodatak koji je dopisala dr. Dorić. Julijanu Matanović cijeni akademska kritika, omiljena je čitateljima, vole je mediji. Da parafraziramo naziv američke humorističke serije Svi vole Raymonda, rekli bismo - svi vole Julijanu. Vjerujemo da će zavoljeti i dr. Dorić i njihovo zajedničko djelo "One misle da smo male", koje mladim čitateljima i ovom nagradom s razlogom preporučujemo.'': Predsjednik Prosudbenog povjerenstva Hrvatskog društva književnika Stjepan Tomaš
|
