Razlika između inačica stranice »Karijes«

Obrisano 16 bajtova ,  prije 9 godina
bez sažetka
 
''Kemijsko-parazitne acidogena teorija''. Ovu teoriju formulirao je Miler [[1882]]. godine i po njemu karijes predstavlja kemijsko parazitno oboljenje koje se sastoji od dvije odvojene faze (dekalcifikacije ili razmekšavanja tkiva i rastvaranjaotapanja ovog razmekšanog ostatka). Kao neposredni uzročnici smatrani su svi oralni mikrooorganizmi koji mogu izazvati kiselo vrenje hrane ili sudjeluju u razgradnji [[bjelančevina]]. Kasnije su Fozdik i Hutchinson dopunili ovu teoriju smatrajući da je za početak i napredovanje karijesnog procesa neophodna fermentacija šećera u ili ispod zubnog plaka i stvaranje mliječne i drugih kiselina.
 
''Proteolitička ili kemijsko-parazitne alkalna teorija''. Prema ovoj teoriji karijes počinje i razvija se u organskom matriksu cakline, a glavni uzročnici su proteolotički enzimi koji su aktivni u baznoj sredini. Zagovornici ovog pristupa smatraju da [[kiseline]] ne samo da ne uzrokuju karijes, već stvaraju barijeru protiv njegovog napredovanja.
 
''Proteolitička teorija kompleksa (teorija helata).'' Ova teorija objašnjava nastanak karijesa istovremenom razgradnjom mineralne i organske komponente tvrdih zubnih tkiva. Proteolitički enzimi mikroorganizama rastvarajuotapaju matrix, a razgradnja apatita je rezultat djelovanja organskih helata. To znači da karijes, prema ovoj teoriji, može nastati iu kiseloj i u baznoj sredini.
 
===Endogene teorije nastanka karijesa===
 
[[Image:Streptococcus mutans Gram.jpg|thumb|200p|Streptococcus mutans]]
[[Zubni plak]] ima veliki značaj, kako u nastanku karijesa, tako i u patogenezi [[parodontopatija|parodontopatije]].<ref name="r2">A. Lukić , S. Sedlecki, S. Đurđić: "Uloga dentalnog plaka u patogenezi karijesa", 1982.</ref> On se sastoji od deskvamisanog epitela oralne [[sluzokoža|sluzokože]], mikroorganizama i mucina (sastojka pljuvačke). Akumulacija plaka na površinama [[zubi|zub]]a, na kojima je fiziološko samočišćenje i čišćenje pomoću četkice neučinkovio, prethodi karijesnom procesu i prati ga. Mikroorganizmima koji se nalaze u plaku se posvećuje posebna pažnja, posebno kariogenim sojevima [[streptokok|streptokoka]] (streptococcus mutans, sangus). Svojim biokemijskim aktivnostima one vrše razlaganje ugljikohidrada do jednostavnih [[kiselina]] i sintetiziraju različite [[polisaharidi|polisaharide]] (dekstran, levan i amilopektin). Dekstran s [[protein]]ima pljuvačke stvara nerastvorljiveneotopive precipitate koji se pripajaju za [[zubi|zub]]nu caklinu, stvarajući na taj način plak. Smatra se da sa 1.000.000 streptokoka mutans (Streptococcus mutans) u mililitru pljuvačke, svrstava pacijenta u grupu osoba visokog rizika za nastanak karijesa, dok broj ispod 250.000 karakterizira skupinu niskog rizika.
 
Osobine pljuvačke koje mogu biti značajne za pojavu karijesa su: brzina lučenja, [[pH vrijednost|pH]] vrijednost, viskozitet, antimikrobna svojstva, sastav itd. Pojačano lučenje (preko 1 ml/min) smatra se povoljnim, dok 0,7 ml/min čini donju fiziološku granicu. Također [[pH vrijednost|pH]] vrijednost preko 5,5 (koji ide prema neutralnom) predstavlja povoljan parametar za pacijenta. Povećana koncentracija soli [[kalcij]]a i [[fosfor]]a pospješuje proces remineralizacije, što znači da dejluje povoljno. Sadržaj [[fluor]]a je značajan iz tri razloga: on deluje antimikrobno, pospješuje remineralizaciju i čini caklinu otpornijom.
* oksidaciona sredstva ([[vodik]]-peroksid, [[kalij]]-permanganat),
* [[klor]] i preparate [[klor]]a (klorno vapno, [[natrij]]-hipohlorid, hlorheksidin),
* [[jod]] i preparate [[jod]]a (etanolnietanolna rastvorotopina [[jod]]a, jodoform),
* etarska ulja (eugenol, mentol, timol),
* deterdžentna sredstva ([[sapun]]i, benzalkonijum hlorid),
Osnovni oblici primene fluorida su lokalna (topikalna) i sistemska (endogena). Topikalni fluoridi se dele na anorganske i organske preparate. Glavni predstavnici anorganskih preparata su [[natrij]]-fluorid, monofluorfosfat, kositreni fluoridi i zakiseljeni preparati fluora (APF), dok je od organskih najistaknutiji aminflorid u različitim formulacijama. Topikalni fluoridi utiču na:
 
* smanjenje rastvorljivostitopljivosti tvrdih zubnih [[tkivo|tkiva]] u kiselom mediju zubnog plaka („jačanje“ caklina),
* unapređivanje (ubrzavanje) remineralizacije karijesne lezije,
* enzimsku inhibiciju unutar plaka tokom glikolize (redukcija stvaranja [[kiselina]]),
* smanjenje viskoziteta pljuvačke.
 
[[Fluor]] se danas najčešće primjenjuje u obliku pasta za zube, vode za ispiranje usta, rastvoraotopina, gelova, lakova, a u novije vreme se koriste i žvakaće gume, sprave za otpuštanje fluorida ([[engleski|eng.]] fluoride releasing devices) i restorativni materijali.
 
===Antimikrobni preparati===
155.232

uređivanja