Jean Calvin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
francuski akcenti ispravljeni
Redak 6:
Porijeklom je iz francuske srednje klase, a njegov otac je bio odvjetnik specijaliziran za građansko i kanonsko pravao. Studirao je [[latinski jezik]] u [[Pariz|Parizu]] (Collège de la Marche i Collège de Montaigue) i pravo u [[Orléans]]u, gdje je razvio interes za [[teologija|teologiju]]. Također je studirao pravne i humanističke znanosti. U svim prilikama govorio je učeno, čak i kad bi propovijedao pred mnoštvom ljudi. Njegov način ophođenja uvijek je bilo klasičan, sustavan s malo humora. Kao verbalnim oružjem služio se isključivo sirovom logikom i autoritetom učitelja, ne služeći se demagogijom. Pisao je na francuskom i u tom pogledu bio je pionir u modernom razvitku materinjeg jezika. Također se služio grčkim i hebrejskim jezikom.
 
Pod utjecajem [[Martin Luther|Martina Luthera]] prešao je na [[protestantizam]] i [[1533]]. odrekao se [[katoličanstvo|katoličke crkve]]. U [[Bourges]]u i drugim mjestima počeo je propovjedati reformirane doktrine, ali je bio prisiljen napustiti [[Francuska|Francusku]] kako bi izbjegao katoličke progone. Dana [[23. kolovoza]] [[1535]]. uputio je francuskom kralju [[Franjo I.|Franji I.]] pismo u kojem ga je oštro kritizirao zbog vjerske neslobode unutar kraljevstva. To pismo poslužilo mu je kasnije kao predgovor u njegovoj knjizi ''Ustanova kršćanske vjere'' (InstitituionL'Institition de la religion chrétienne) prilikom izlaska prvog izdanja u ožujku [[1536]]. godine, koja je objavljena u [[Basel]]u ([[Švicarska]]) nakon što se tamo sklonio od vjerskog progona. Zanimljivo je spomenuti da je to prvo izdanje tiskano ne na francuskom već na latinskom jeziku. To prvo izdanje postaje ideologija francuskog protestantizma. Drugo izdanje knjige ugledalo je svjetlo dana [[1539]]. godine, a prvo izdanje na francuskom jeziku objavljeno je [[1541]]. godine. Za svoju knjigu ''Ustanova kršćanske vjere'' rekao je: "To je više Božje nego moje djelo., te je za svoj moto uzeo geslo - Omnia ad Dei gloriam." U tom djelu izložio je svoje učenje koje propagira tezu da država treba podržavati crkvu, da biblijski autoritet mora nadjačati crkvenu tradiciju i da sakramenti (premda vrijedni) nisu bitni za vjeru. Govoreći o Pavlovom opisu antikrista iz 2. poslanice Solunjanima 2, govori sljedeće: „''Kratko ću reći da Pavlove riječi nemaju nikakve druge interpretacije, osim da se odnose na papinstvo''", te dodaje „''Ne prihvaćam njega kao Kristovog zamjenika, on je Antikrist, odbacujem njegovo poglavarstvo nad crkvom''".
 
U svom pismu [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karlu V.]] izrazio je svoj stav prema [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]]: „Poričem da je ta Stolica... namjesnik Kristov, koji, razjareno progoneći Evanđelje, svojim ponašanjem pokazuje da je antikrist.“
 
U privatnom životu bio je vesela ali i osjećajna osoba, te unatoč svom ugledu nije bio arogantan. Imao je jednostavne navike, nije živio u obilju i nikada nije imao u potpunosti slobodan dan. Iz njegove korespondencije, od koje je sačuvano 4.271 pismo, vidno je da se uglavnom bavio doktrinarnim pitanjima. Njegov čvrst karakter svima je stavljao do znanja s kim imaju posla. Iste godine kada je došao u Basel, Calvin se preselio u [[Ženeva|Ženevu]] gdje je uvjerio GiullameGiullaume Farela da mu pomogne u reformaciji. Reformatori su proglasili Protestantsko ispovjedanje vjere koje je podrazumijevalo da razuzdanost ustupi mjesto strogoći. Kada se pobunjenička stranka ''Libertines'' (Raspuštenjaci) usprotivila tome Calvin i Farel su istjerani iz grada [[1538]]. godine. Godinu dana kasnije, [[1539]]., povukao se u Strassbourg gdje je radio na kritici [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] te se [[1540.]] oženio s Idelette de Bure, udovicom anabaptiste kojeg je preobratio. O toj dami nije dostupno više podataka osim da mu je rodila sina koji je ubrzo nakon rođenja [[1542.]] preminuo, a ona je preminula 1549. godine.
 
Godinu dana kasnije ([[1541.]]) Ženevljani su ga pozvali da se vrati u grad što je i učinio. U [[Ženeva|Ženevi]] osniva novu frakciju protestantizma - [[kalvinizam]]. Kada je od gradske općine dobio potvrdu za svoju novu vjeroispovijest utemeljio je teokraciju koja je nadzirala skoro sve gradske poslove i širila Calvinovu verziju reformacije po [[Francuska|Francuskoj]] i [[Švicarska|Švicarskoj]]. Ženeva na taj način postaje važno središte europske, a prije svega francuske Reformacije.