Jean Calvin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 4:
== Životopis ==
 
Porijeklom je iz francuske srednje klase, a njegov otac je bio odvjetnik specijaliziran za građansko i kanonsko pravao. Studirao je [[latinski jezik]] u [[Pariz|Parizu]] (Collège de la Marche i Collège de MontaigueMontaigne) i pravo u [[Orléans]]u, gdje je razvio interes za [[teologija|teologiju]]. Također je studirao pravne i humanističke znanosti. U svim prilikama govorio je učeno, čak i kad bi propovijedao pred mnoštvom ljudi. Njegov način ophođenja uvijek je bilo klasičan, sustavan s malo humora. Kao verbalnim oružjem služio se isključivo sirovom logikom i autoritetom učitelja, ne služeći se demagogijom. Pisao je na francuskom i u tom pogledu bio je pionir u modernom razvitku materinjeg jezika. Također se služio grčkim i hebrejskim jezikom.
 
Pod utjecajem [[Martin Luther|Martina Luthera]] prešao je na [[protestantizam]] i [[1533]]. odrekao se [[katoličanstvo|katoličke crkve]]. U [[Bourges]]u i drugim mjestima počeo je propovjedati reformirane doktrine, ali je bio prisiljen napustiti [[Francuska|Francusku]] kako bi izbjegao katoličke progone. Dana [[23. kolovoza]] [[1535]]. uputio je francuskom kralju [[Franjo I.|Franji I.]] pismo u kojem ga je oštro kritizirao zbog vjerske neslobode unutar kraljevstva. To pismo poslužilo mu je kasnije kao predgovor u njegovoj knjizi ''Ustanova kršćanske vjere'' (L'Institition de la religion chrétienne) prilikom izlaska prvog izdanja u ožujku [[1536]]. godine, koja je objavljena u [[Basel]]u ([[Švicarska]]) nakon što se tamo sklonio od vjerskog progona. Zanimljivo je spomenuti da je to prvo izdanje tiskano ne na francuskom već na latinskom jeziku. To prvo izdanje postaje ideologija francuskog protestantizma. Drugo izdanje knjige ugledalo je svjetlo dana [[1539]]. godine, a prvo izdanje na francuskom jeziku objavljeno je [[1541]]. godine. Za svoju knjigu ''Ustanova kršćanske vjere'' rekao je: "To je više Božje nego moje djelo., te je za svoj moto uzeo geslo - Omnia ad Dei gloriam." U tom djelu izložio je svoje učenje koje propagira tezu da država treba podržavati crkvu, da biblijski autoritet mora nadjačati crkvenu tradiciju i da sakramenti (premda vrijedni) nisu bitni za vjeru. Govoreći o Pavlovom opisu antikrista iz 2. poslanice Solunjanima 2, govori sljedeće: „''Kratko ću reći da Pavlove riječi nemaju nikakve druge interpretacije, osim da se odnose na papinstvo''", te dodaje „''Ne prihvaćam njega kao Kristovog zamjenika, on je Antikrist, odbacujem njegovo poglavarstvo nad crkvom''".