Inačica od 27. travnja 2011. u 12:27 vidi izvor Edgar Allan Poe (razgovor \| doprinosi) 24.073 edits m Uklanjanje izmjene 2896716 što ju je unio/unijela 109.165.236.65 (Razgovor sa suradnikom:109.165.236.65) ← Starija izmjena		Inačica od 12. lipnja 2011. u 10:42 vidi izvor Nipon145 (razgovor \| doprinosi) 139 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 51: ==Gerila i iseljeništvo== Neposredno nakon rata, brojne skupine pokušavaju nastaviti borbu za Hrvatsku: na [[Velebit]]u pukovnik [[Delko Bogdanić]] rukovodi s više od 2 000 boraca, u [[Lika\|Lici]] to je zapovjednik [[Slavko Hajdinović]] koji rukovodi pokretom otpora, a u [[Hercegovina\|Hercegovini]] to je zapovjednik [[Niko Vladić]]. Neki pak djeluju u [[Slunj]]u ([[Mile Špehar]]), u [[Odžak]]u ([[Petar Rajkovac]]) u [[Bugojno\|Bugojnu]] ([[Pero Arapović]]), u [[Sarajevo\|Sarajevu]] ([[Hasan Biber]]) ili na [[~~Širki~~Široki Brijeg\|Širokom Brijegu]] ([[Benko Penović]], [[Mariofil Mandić]] i [[Vinko Škrobo]]). Prozvani kamenjarima ili škriparima, ti nacionalistički guerillci nanijet će ozbiljne gubitke komunističkim vlastima (komunistički pukovnik [[Svetislav Stefanović]] procjenjuje na 2 000 ubijenih u [[OZNA\|OZN]]-u i [[UDBA\|UDB]]-u između 1945. i 1948. godine) (vidi:[[Križari (proustaška grupa)\|Križari]]). Jedna od tih skupina otpora bira regiju [[Plješevica]]-[[Bilogora]] i planine [[Papuka]] za teatar-operacije, a s tom skupinom se ustaški general Luburić odlučio boriti. Nakon dvije i pol godine jedna teška rana konačno dovodi do kraja tu očajničku borbu. Nakon što ga tajno jedan liječnik, prijatelj, liječi, on ponovno uspijeva izigrati planove onih koji su se dali u potjeru za njim i koji ga vrebaju na zapadnim granicama zemlje. Suprotno svim očekivanjima, kreće prema istoku, ulazi u Mađarsku i skriva se kod prijatelja u Budimpešti. Odatle odlazi u [[Beč]], djelomično i tada pješice prelazi na zapadnjačku zonu. Zatim dolazi u [[Innsbruck]], a onda konačno i u [[Pariz]].

Vjekoslav Luburić: razlika između inačica