Fiziologija disanja čovjeka: razlika između inačica

[[Datoteka:VKK-6M-GSh-6A.jpg| mini | 200px | desno | Visinsko odjelo sa zaštitnom kacigom obezeđujeosigurava disanje pilotu na velikim visinama]]

Disanje pod nadtlakom je umjetno povećanje smanjenog parcijalnogdjelomi;nog tlaka kisika u udahnutom zraku, kao jedna od osnovnih mjera u borbi protiv smanjenog barometarskog tlaka atmosferskog zraka i pojave hipoksije u tijelu pilota za vrijeme letenja na većim visinama.

Tlak plina ostvaruje se samo za vrijeme udisanja, dok tijekom izdisanja tlaka nema. Na ovaj način je promijenjen normalni respiratorni ciklus jer je sada udah pasivna faza a izdah aktivna faza. Tijekom izdisanja potrebno je izvšiti određeni rad da bi se stvorio povećan negativan tlak u grudnomprsnom košu, koji će istisnuti zrak kako bi se tlak izjednačio sa vanjskim. Dok disanje dovodi u pluća pozitivni tlak ostali dijelovi tijela su izloženi okolnom pritisku zraka.

Mogućnosti disanja kisika pod nadtlakom nisu neograničene, te nakon prelaska vrijednosti od 7,8 kPa dolazi do značajnih poremećaja u radu kardiovaskularnog i respiratornog sustava, a na većim tlakovima moglo bi doći i do rupturepucanja pluća.

Kako je disanje kisika pod nadtlakom veoma naporno, njegova primjena nije preporučljiva duži vremenski period, a i sama oprema koja se koristi za tu namjenu znatno otežava rad pilota. Zato su suvremeni [[avion]]i tako konstruiraninapravljeni da su njihove kabine pod nadtlakom, što omogućava normalan rad [[pilot]]a, a odijelo se koristi samo u slučaju nastanka izvanredne situacije (rashermetizacijasmanjivanje pritiska kabine nena velikim visinama).