Ivo Horvat (botaničar): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
dopuna |
||
Redak 1:
'''Ivo Horvat''' ([[Čazma]], [[7. listopada]] [[1897]]. - [[Zagreb]], [[23. travnja]] [[1963]].), hrvatski [[botaničar]].
Doktorirao je u Zagrebu i bio sveučilišni profesor botanike u Zagrebu. Dao je doprinose u [[sistematika|sistematici]], a naročito u [[fitocenologija|fitocenologiji]]. Zapaženi su mu radovi u [[filogenija|filogeniji]] [[paprat]]i i o [[flora (biljke)|flori]] [[mahovina]] sjeverozapadne Hrvatske. U fitocenološkom radu proveo je, prema načelima Braun-Blanqetove škole, i kompleksna istraživanja planinske [[vegetacija|vegetacije]] te [[šuma]] i [[livada]] viših pojaseva [[Hrvatska|Hrvatske]], [[BiH]], [[Crna Gora|Crne Gore]] i [[Makedonija|Makedonije]]. Provodio je i organizirao sustavna kartiranje biljnih zajednica [[Risnjak (planina)|Risnjak]]a i [[Snježnik]]a. Objavio je 80-ak znanstvenih radova, monografije i više od stotinu stručnih i znanstveno-popularnih radova.
== Živostopis ==
Prof. dr. Ivo Horvat, poznati hrvatski botaničar svjetskog ugleda, vrstan znanstvenik, rodio se 7. listopada 1897. u Čazmi gdje mu je otac Ivan bio kotarski sudac. Ne navršivši godinu dana života, mali je Ivo ostao bez oca. Po tadašnjem običaju ili gotovo pravilu kad su malodobna djeca ostajala bez oca dobivala su skrbnika. Tako je Ivi skrbnik postao njegov krsni kum, zagrebački nadbiskup [[Antun Bauer (biskup)|dr. Antun Bauer]], koji je usput rečeno i vjenčao njegove roditelje.
U Dubravici je Ivo proveo djetinjstvo i pohađao pučku školu. Kao dječak nije ni slutio da će kao prirodoslovac dolaziti u Dubravicu i proučavati tamošnji cret (čret). Nakon završene pučke škole 1908. Ivo se s majkom seli u [[Zagreb]] gdje je nastavio školovanje. Pohađao je Klasičnu gimnaziju i [[1916.]] maturirao. Iste godine upisao je studij [[prirodopis]]a i [[zemljopis]]a na tadašnjem Mudroslovnom (filozofskom) fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Već u početku studija Horvat je pokazivao posebno zanimanje za [[Botanika|botaniku]] pa je ubrzo postao demonstrator u Botaničkom zavodu, a u trećoj godini studija započeo izradu doktorske disertacije.
[[Datoteka:Spomen ploca Ivo Horvat Botanicki vrt 080509.jpg|mini|Spomenu ploča Ivi Horvatu u Botaničkom vrtu PMF-a u Zagrebu]]
Studij je završio za četiri godine i [[15. lipnja]] [[1920.]] je diplomirao, a ubrzo zatim obranio i svoju doktorsku disertaciju pa je 31. srpnja 1920. promaknut u znanstveni stupanj doktora filozofije iz područja botanike. Njegova nadarenost, ali i marljivost omogućile su mu da je 1. rujna iste godine dobio asistentsku službu u Botaničkom zavodu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Naredne godine 20. listopada [[1921.]] Ivo Horvat položio je stručni ispit za zvanje srednjoškolskog profesora iz predmeta prirodopisa i zemljopisa no u školi nije nikada radio. Cijelo njegovo djelatno razdoblje vezano je isključivo na Sveučilište. Zanimanje za struku, sposobnost, marljivost te vrlo rano zapaženi znanstveni učinci, utjecali su na njegovo razmjerno brzo napredovanje. Za docenta je izabran 3. rujna 1927. Iste godine podigao je u Botaničkom vrtu (koji je sastavnica Botaničkog zavoda) Hrvatsku biljnogeografsku skupinu (popularno rečeno kamenjaru) na kojoj se uzgajalo pretežito planinsko bilje iz hrvatskih krajeva koje je prof. Horvat donosio s brojnih terenskih istraživanja.
[[Datoteka:Kamenjar Botanicki vrt PMF 080509.jpg|mini||Kamenjar u [[Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu|Botaničkom vrtu PMF-a u Zagrebu]]]]
U svojoj 36. godini života Ivo Horvat izabran je u zvanje izvanrednog profesora za predmete sistematika bilja i geobotanika. No put do zvanja redovitog profesora trajao je duže. Iako po svojim radovima iz fitocenologije u ono vrijeme već vrlo poznat i cijenjen i izvan međa svoje domovine, kočnica njegovu napredovanju bila je u Botaničkom zavodu. Naime, tadašnji predstojnik Botaničkog zavoda i Botaničkog vrta prof. dr. Vale Vouk očito nije bio oduševljen zapaženim znanstvenim uspjesima mladog kolege, a fitocenologiju kao znanstvenu disciplinu je omalovažavao.
Ivo Horvat je 1937. sklopio [[brak]] Marijom rođ. Dvoržak, profesoricom biologije u kojoj je cijeli život ima vjernu suprugu, ali i suradnicu u svojim znanstvenim istraživanjima. Godine 1939. u Hrvatskoj dolazi do političkih promjena. Osnovana je [[Nezavisna država Hrvatska]]. Te iste godine trojica profesora Zagrebačkog sveučilišta, ali među kojima nije bio profesor Vouk, predložili su napredovanje Ive Horvata u zvanje redovitog profesora. Nakon više mjeseci, 20. svibnja [[1940.]] Ivo Horvat postao je redoviti profesor botanike u Botaničkom zavodu Filozofskog fakulteta. Odlukom vlasti od 30. listopada 1940. profesor Vale Vouk je smijenjen s dužnosti predstojnika Botaničkog zavoda i vrta (a 17. listopada 1941. i umirovljen), a njegovu dužnost preuzeo je prof. dr. Ivo Horvat.
Nastupile su godine [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]]. Terenska istraživanja nisu bila moguća pa je profesor Horvat dio svoga vremena usmjerio na gradnju nove zgrade za Botanički zavod i to u Botaničkom vrtu. Ta zgrada nažalost nije nikada dovršena, a izgrađeni dio poslije je prilagođen za pomoćne prostorije Botaničkog vrta.
Završetkom II. svjetskog rata počinje Horvatov ‘Križni put’. Partizani čim su došli u Zagreb proglasili su profesora Horvata (i još niz osoba) ‘narodnim neprijateljem’. Protiv njega je vođen kazneni postupak. Bio je razriješen dužnosti na fakultetu, a vođenje Botaničkog zavoda i vrta morao je predati profesoru Vouku koji se reaktivirao i s [[Crvena boja|crvenim]] [[klinčić]]em u zapučku ponovno došao u Botanički zavod. Konačnom presudom profesor je Horvat oslobođen ‘krivnje’, ali je ostao bez zaposlenja. Premda su se mnogi njegovi kolege profesori Stjepan Horvatić, Mihovil Gračanin, Ivo Pevalek, Fran Kušan i dr. zauzeli za nj pri tadašnjoj vlasti, dozvolu za zaposlenje nije dobio. Na poziv kolega i prijatelja iz inozemstva nije se mogao odazvati jer nije smio napustiti državu. Nakon dvije, za profesora Horvata vjerojatno najteže godine u životu, 1947. riješilo se pitanje njegovog zaposlenja. Tadašnji profesor botanike na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Stjepan Horvatić, kolega i prijatelj profesora Horvata premješten je u Botanički zavod tada već [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu|Prirodoslovno-matematičkog fakulteta]], a prof. dr. Ivo Horvat dobio je njegovo mjesto na Veterinarskom fakultetu. Dobivanje namještenja značilo je rješavanje životnog pitanja, no kao znanstveniku profesoru je Horvatu učinjena velika nepravda jer je to bilo sniženje razine njegova položaja što nije zaslužio. Naime, botanika na [[Veterinarski fakultet u Zagrebu|Veterinarskom fakultetu]] bila je tek sporedni predmet. No profesor Horvat je u svom slučaju prihvatio onu bolju stranu, jer manje zaduženja u nastavi ostavljalo je više vremena za znanstveni rad. Već iste godine nastavio je terenska istraživanja u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]], a [[1949.]] objavio je svoje opsežno i poznato djelo ‘Nauka o biljnim zajednicama'. Tim je djelom učinio snažan utjecaj na sve hrvatske, a i ostale fitocenologe u bivšoj državi, promičući zasade tzv. švicarsko-francuske fitocenološke škole (škole [[Zürich]]-Montpellier) kojoj je čelnik bio tada vodeći fitocenolog [[Josias Braun-Blanquet]]. Na Veterinarskom fakultetu nastavio je profesor Horvat svoj već bogat znanstveni rad sve dok se njegova životna nit nije prekinula. Opaka i neizlječiva bolest shrvala ga je u njegovoj 66. godini života. Na dan [[Sveti Juraj|sv. Jurja]] 1963. <!--zaklopio je zauvijek svoje oči--> preminuo je u svom domu u Vramčevoj ulici u Zagrebu. Vječno mu je počivalište na zagrebačkom [[Mirogoj]]u.
Bilo je to prerano i za obitelj i za [[znanost]] s obzirom na doprinos koji je još mogao svojim ogromnim znanjem i iskustvom podariti hrvatskoj i svjetskoj botaničkoj znanosti.
== Vanjske poveznice ==
| |||