Inačica od 25. lipnja 2011. u 00:29 uredi Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits dopuna ← Starija izmjena		Inačica od 25. lipnja 2011. u 00:38 uredi ukloni ovu izmjenu Roberta F. (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 53.895 edits dopuna Novija izmjena →
Redak 3: Doktorirao je u Zagrebu i bio sveučilišni profesor botanike u Zagrebu. Dao je doprinose u [[sistematika\|sistematici]], a naročito u [[fitocenologija\|fitocenologiji]]. Zapaženi su mu radovi u [[filogenija\|filogeniji]] [[paprat]]i i o [[flora (biljke)\|flori]] [[mahovina]] sjeverozapadne Hrvatske. U fitocenološkom radu proveo je, prema načelima Braun-Blanqetove škole, i kompleksna istraživanja planinske [[vegetacija\|vegetacije]] te [[šuma]] i [[livada]] viših pojaseva [[Hrvatska\|Hrvatske]], [[BiH]], [[Crna Gora\|Crne Gore]] i [[Makedonija\|Makedonije]]. Provodio je i organizirao sustavna kartiranje biljnih zajednica [[Risnjak (planina)\|Risnjak]]a i [[Snježnik]]a. Objavio je 80-ak znanstvenih radova, monografije i više od stotinu stručnih i znanstveno-popularnih radova. == ~~Živostopis~~Životopis == Prof. dr. Ivo Horvat, poznati hrvatski botaničar svjetskog ugleda, vrstan znanstvenik, rodio se 7. listopada 1897. u Čazmi gdje mu je otac Ivan bio kotarski sudac. Ne navršivši godinu dana života, mali je Ivo ostao bez oca. Po tadašnjem običaju ili gotovo pravilu kad su malodobna djeca ostajala bez oca dobivala su skrbnika. Tako je Ivi skrbnik postao njegov krsni kum, zagrebački nadbiskup [[Antun Bauer (biskup)\|dr. Antun Bauer]], koji je usput rečeno i vjenčao njegove roditelje. Redak 19: Bilo je to prerano i za obitelj i za [[znanost]] s obzirom na doprinos koji je još mogao svojim ogromnim znanjem i iskustvom podariti hrvatskoj i svjetskoj botaničkoj znanosti. == Znanstveno djelo == Glavno područje znanstvenog zanimanja Ive Horvata bila su fitocenološka istraživanja. Isprva je proučavao vegetaciju u Hrvatskoj, a poslije je istraživanja proširio i na druge dijelove Europe, posebice njen jugoistočni dio. Među prvim radovima objavio je ‘Vegetacijske studije o hrvatskim planinama (1930, 1931) s kojima je htio upozoriti znanstveni svijet na osobitost biljnih zajednica ilirskog vegetacijskog pojasa. U istraživanjima šumske, livadne i cretne vegetacije obišao je i mnoga mjesta u Hrvatskom zagorju (Cesargradsku goru, Kalnik, Ivančicu, Kuna-goru, Strahinščicu, Dubravicu, Očuru i dr.), a poznata je i njegova rasprava o hrvatskoj perunici, ‘Iris croatica -nova vrsta perunike u Hrvatskoj', koja je najvećim dijelom raširena upravo na zagorskim gorama, a ima je i na Medvednici, u Samoborskom gorju i Ogulinskom zagorju. Horvat je otkrio i opisao dvije nove vrste perunika iz Makedonije. Jednu je iz poštovanja prema majci nazvao Iris reginae. Istaknuto mjesto među njegovim znanstvenim radovima zauzima djelo ‘Vegetacija planina zapadne Hrvatske' za koju je polučio Republičku nagradu ‘Ruđer Bošković’ 1963. Nažalost, nagradu nije primio osobno jer je dodijeljena tjedan dana prije nego je on umro (bio je tada u bolesničkoj postelji). To je djelo važno i zato što je poslužilo kao znanstveni temelj za proglašenje Risnjaka nacionalnim parkom 1953., a za što se je profesor Horvat posebno zalagao. I to je jedan od razloga što nagrada, koju je prije dvije godine ustanovilo Ministarstvo kulture za posebne zasluge na polju zaštite prirode nosi naziv ‘Nagrada Ivo Horvat’. Vrijedno je spomenuti i Horvatov rad ‘Rasprostranjenje i prošlost mediteranskih, ilirskih i pontskih elemenata u flori sjeverne Hrvatske i Slovenije' (1929). Životno djelo profesora Horvata koje nažalost nije stigao privesti kraju, dovršili su njegov učenik i suradnik dr. se. Vjekoslav Glavač te kolega i prijatelj prof. dr. Heinz Ellenberg. Djelo je izašlo iz tiska 1974. pod naslovom: ‘Horvat, I., Glavač, V., Ellenberg, H., - Vegetation Südosteuropas’. Prof. dr. Ivo Horvat napisao je ukupno 75 znanstvenih radova. Bio je član mnogih pretežno inozemnih botaničkih društava, član izdavačkih odbora uglednih znanstvenih časopisa, sudionik brojnih znanstvenih skupova i gost-profesor na sveučilištima u nekoliko njemačkih gradova. == Stručni rad == U nizu stručnih rasprava i članaka profesor Horvat je pisao o raznim temama npr. o zaštiti rijetke flore, biologiji drveća, nacionalnom parku Risnjak, potrebi fenoloških istraživanja, zaštiti bilja, mislima biologa o klasičnim jezicima, pučkom sveučilištu u Zagrebu itd. Te je članke objavljivao u Glasniku hrvatskoga prirodoslovnog društva, Prirodi, Hrvatskom planinaru, Vjesniku ljekarnika, Šumarskom listu i drugdje. Profesor Horvat kao i mnogi drugi prirodoslovci bio je djelatni član Hrvatskog prirodoslovnog društva, a u vremenu od 1940. do 1945. predsjednik Pučkog sveučilišta. U Hrvatskom prirodoslovnom društvu često je držao vrlo posjećena predavanja jer je svojim razumljivim i jednostavnim načinom izlaganja znao pobuditi zanimanje slušatelja. == Nastavna djelatnost == Još kao asistentu 1925. Ivi Horvatu bila su povjerena predavanja iz botanike i tehničke mikroskopije na tadašnjem Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kao izvanredni profesor od 1933. i poslije kao redoviti profesor predavao je sistematiku bilja i geobotaniku u Botaničkom zavodu Filozofskog fakulteta do 1945., a od 1947. do kraja života botaniku na Veterinarskom fakultetu. == Herbarij == Posebna vrijednost koju je profesor Horvat ostavio u naslijeđe botanici i botaničarima je njegov herbarij. Na bezbrojnim terenskim istraživanjima i znanstvenim putovanjima diljem Hrvatske i drugih dijelova Europe ([[Bosna i Hercegovina]], [[Bugarska]], [[Crna Gora]], Finska, [[Grčka]], [[Karpati]], [[Makedonija]], [[Poljska]] i dr.) sakupio je vrlo bogat herbarski materijal neprocjenjive vrijednosti. Nažalost ni to svoje djelo nije za života uspio srediti kako bi bila temeljem za daljnja proučavanja. Taj vrlo zahtjevan posao nakon njegove je smrti u više godina naporna i uporna rada obavila njegova supruga, profesorica Marija Horvat. Herbarij je prvobitno bio privremeno smješten u prostorijama Veterinarskog fakulteta. Poslije je preseljen u zgradu Hrvatske (tada još jugoslavenske) akademije znanosti i umjetnosti no niti to nije bilo trajno rješenje jer je prof. Horvat herbarij oporučno ostavio Botaničkom zavodu gdje je konačno trebao naći svoje mjesto. Prošlo je dosta godina, ali to se nije dogodilo. Konačno, o 35. obljetnici smrti profesora Ive Horvata, svesrdnim zalaganjem tadašnjeg predstojnika Botaničkog zavoda i Botaničkog vrta prof. dr. Ivana Regule, herbarij je 21. travnja 1998., kao ‘Herbar Ive i Marije Horvat’ našao svoje konačno mjesto u krilu Botaničkog zavoda. Gotovo je sudbonosno da je prostor za herbarij uređen upravo u nedovršenoj zgradi u Botaničkom vrtu koju je profesor Horvat četrdesetih godina prošlog stoljeća počeo graditi za novu zgradu Botaničkog zavoda. Ugledan i cijenjen u domovini i svijetu prof. dr. Ivo Horvat bio je ‘jedan od vodećih svjetskih stručnjaka na znanstvenom području suvremene geobotanike i fitocenologije. ...on je na tom polju stekao goleme, u ovom času još neprocjenjive zasluge' (Horvatić, 1963:13). Slobodno se može reći daje prof. dr. Ivo Horvat bio sjajna zvijezda na hrvatskom botaničkom nebu. == Izvori == * http://hirc.botanic.hr/vrt/hrv/novosti/Novosti_Horvat.htm <small>(posljednja izmjena: 10/10/2007), (preuzeto 25. lipnja 2011.)</small> [[Razgovor:Botanički vrt Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu\|s dopusnicom]] * * Horvatić, S., 1963: Ivo Horvat. In memoriam. Acta Bot. Croat. 22,13-25. * Ilijanić, Lj., 1998: In memoriam. O životu i djelu prof. dr. Ive Horvata, Acta Bot. Croat. 57, 132-145. * Regula-Bevilacqua, Lj., 1998: U spomen prof. dr. Ivi Horvatu. Priroda, god. 88, br. 852-853, 5-7, Zagreb. * Regula-Bevilacqua, Lj., 2004: Nastavnici botanike na Sveučilištu u Zagrebu. Prof. dr. se. Ivo Horvat (VII.) Priroda, god. 94, br. 922, svibanj, 20-21. == Vanjske poveznice ==

Ivo Horvat (botaničar): razlika između inačica