Pjevanje: razlika između inačica

Ljudski glas je najstarije glazbalo. Naši preci su vlastitim glasom pronalazili načine izražavanja, da bi tek kasnije otkrili druge izvore zvuka. Vokalna glazba postoji koliko i povijest čovječanstva. [[Sumerani]] su pjevali u svojim hramovima prije 5000 godina. Na [[zapad]]u tradicija pjevanja razvila se iz [[srednji vijek|srednjovjekovnog]] [[contus planus]]a (vrsta gregorijanskih melodija), preko [[opera|opere]] u [[17. stoljeće|17. stoljeću]], pa do današnjih raznolikih glazbenih stilova<ref>Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, ISBN 953 6458 97 7</ref>. Prvo zabilježeno spominjanje pojmova dubokog glasa i glavnog glasa bilo je oko [[13. stoljeće|13. stoljeća]], kada se počelo razlikovati "grleni glas" (pectoris, guttoris, capitis - u ovom trenutku se vjeruje da je glavni glas naveden u falseto registru), a to su zabilježili [[pisac|pisci]] [[Jean de Garlande]] i [[Hieronymus de Moravia]].<ref>''Sadie Stanley (ed.) (1980.) ''<div dir="ltr">Novi Grove rječnik glazbe i glazbenika, ''''''''Vol 6. Edmund to Fryklund''''''. Macmillan. ISBN 1-56159-174-2.''</ref> Izraz je kasnije usvojen u okvirima [[Bel canto|Bel canta]] (metode talijanskog opernog pjevanja), gdje je duboki glas identificiran kao najniži, a glavni glas kao najviši u tri vokalna registra: pluća, prolazak kroz šupljinu i glavni registar.<ref name="SJ">Stark James (2003.) ''Bel canto: O povijesti vokalne pedagogije''. University of Toronto Press. ISBN 978-0802086143.</ref> Ovaj pristup i danas podržavaju neki vokalni pedagozi. Trenutačno drugi popularni pristup koji se temelji na Bel canto modelu, je podjela na muške i ženske glasove u tri registra. Muški glasovi podijeljeni su u "plućni registar", "glavni registar", i "falseto registar", a ženski glasovi u "plućni registar", "srednji registar" i "glavni registar". Učitelji pjevanja ukazuju da se glavni registar u pjevanju koristi rezonancijom i osjećajem iz glave.<ref>Clippinger David Alva (1917.) Glavi glas i drugi problemi: Praktični razgovor o pjevanju. Oliver Ditson, 12. Singing at Project Gutenberg</ref>

 

 

Suvremeno korištenje pojma ''duboki glas'', često se odnosi na određenu vrstu vokalne boje i njenog tona. U klasičnom pjevanju, njegova je uporaba ograničena isključivo na donji dio obaveznog registra ili normalnog glasa. Unutar drugih oblika pjevanja, ''dubok glas'' se često primjenjuje tijekom modalnog registra. Plućima se može proizvesti niz prekrasnih zvukova koje pjevači interpretiraju iz svoje palete.<ref>Miller Richard (2004). ''Rješenja za pjevače''. Oxford University Press, 286. ISBN 0195160053.</ref> Međutim, pretjerano korištenje jakog dubokog glasa u višim registrima i pokušaja da se dobije što viši ton, u plućima može dovesti do forsiranja, a ono opet može dovesti do vokalnog pogoršanja.<ref> Warrack John, West Ewan. ''The Oxford dictionary of opera''. ISBN 0-19-869164-5.</ref>