|
'''Aram Iljič Hačaturjan''' ([[Armenski jezik|armenski]]: Արամ Խաչատրյան, [[Ruski jezik|ruski]]: Аpaм Ильич Xaчaтypян) (Tiflis, danas [[Tbilisi]], [[6. lipnja]] [[1903.]] – [[Moskva]], [[1. svibnja]] [[1978.]]) sovjetsko-sovjetski [[Armenci|armenski]] [[skladatelj]], na čija je djela armenska narodna [[glazba]] često imala utjecaj.
==Život==
Aram Hačaturjan rođen je u Tiflisu (u tadašnjemu [[TbilisiRusko Carstvo|Ruskom Carstvu]]ju, (današnjasada Tbilisi u [[Gruzija|Gruziji]], tadašnja carska Rusija) u armenskoj porodiciobitelji (otac muEgija jeHačaturjan, ruski: Ilja Hačaturov, bio je tada knjigoveža u TbilisijuTiflisu). Imao je tri starija brata (Suren, Vaghinak, Levon). U mladosti bio je očaran glazbom koju je čuo oko sebe u Gruziji. U šesnaestoj godini po prvi putaput posjećujeje opernoposjetio Operno kazalište u TbilisijuTiflisu, gdje sesu izvodioizvođeni "AbessalomAbsalom" i "EteryHetere" (Z.Paliashvilli) Paliašvilija, koji su na njega ostavili neizbrisiv utjecajdojam.
Isprva se nije orijentirao na glazbu i razmišljaonego je oodlučio studijustudirati [[Biologija|biologijebiologiju]], ilipa inženjerstvu.je radi toga 1921. godine sa starijim bratom Surenom KhachaturovimHačaturovim (koji je tada bio direktor moskovskog umjetničkog kazališta) otputovao je u Moskvu radi studija biologije, iako nije znao govoriti ni riječi ruskoga. IakoPored studija biologije pohađao je i glazbenu školu. Premda nije imao posebnog glazbenog obrazovanja (svirao je tubu u amaterskom školskom orkestru i bio je samouk na klaviru), pokazao takavje tako zavidan glazbeni talent da je primljen u moskovskumoskovski glazbenuMuzički školutehnikum (danas GnesinGnesinov glazbeniglazbeno-pedagoški institutzavod) gdje je pohađao čelo u klasi MikhailaMihaila Gnesina, ia pristupiostudij obrazovanjuskladanja naje smjeru kompozicijezapočeo 1925. godine. PoredPo studijadiplomiranju biologije pohađaona jeuniverzitetu i1925. glazbenugodine školuposve se posvetio glazbi. PoGodine završetku1929. biologije prešao je na univerzitetuMoskovski 1925konzervatorij gdje je studirao skladanje u klasi Nikolaja Mjaskovskog, [[1930.]] godine posveoženio seje posvećujeskladateljicu glazbiNinu Makarovu, kolegicu sa smjera kompozicije. 1934. diplomira na moskovskom konzervatoriju s počastima.
Godine 1929. prešao je na Moskovski konzervatorij gdje je učio u klasi Nikolaija Myaskovskyja, [[1930.]] godine oženio je skladateljicu Ninu Makarovu, kolegicu sa smjera kompozicije. 1934. diplomira na moskovskom konzervatoriju s počastima. 1951. godine postao je profesor u GnesinGnesinovu školizavodu, te na pedagoškomPedagoškom institutu u Moskvi i na moskovskomMoskovskom konzervatoriju. Također je imao važnu administrativnu ulogu i u UnijiSavezu sovjetskih skladatelja kojakoji će ga, kao i [[Sergej Prokofjev|Sergeja Prokofjeva]] i [[Dmitrij Šostakovič|Dmitrija Šostakoviča]], kasnije teško optužiti za stvaranje "formalističke" glazbe. OvaTa tri skladatelja postala su tzv. "titani ruske glazbe" uživajući međunarodnu reputaciju kao vodeći skladatelji [[20. stoljeće|20. stoljeća]].
==Glazba==
Hačaturjanova glazba uključuje koncerte za [[Violina|violinu]] (također prerađene i za [[flauta|flautu]]), [[čelo]] i [[klavir]], te koncerte-rapsodije za iste instrumente. Najpoznatiji su mu "Koncert za klavir i orkestar" (1936.) koji ga je proslavio, zatim tri simfonije (treća sadrži dio za petnaest dodatnih truba i [[orgulje]]) i baleti "GayaneGajane" (1942.) i "Spartak" (1954). Posljednji balet uključuje i njegov, vjorojatnos najpoznatijiveoma dio,poznatim "PlesPlesom sa sabljama", te "Spartak" (Sabre Dance1954). TakođerSkladao je pisao i kraće klavirske pjesme kao što je brza i živa "Dvije žene tračaju", brza i živa pjesma. Također je skladao [[Filmska glazba|glazbu za film]] i drame kao što je 1941. bio "MasqueradeMaskarad" Mikhailapo tekstu [[Mihail Ljermontov|Mihaila Lermontova]].
==Hačaturjan i komunizam==
Hačaturjan je bio zanesen [[Komunizam|komunizmom]]. Godine 1920. godine, kada je Ordžonikidze potisnuo turske snage koje su okupirale Demokratsku Republiku [[Armenija|Armeniju]] proglašenaproglašenu sovjetskom1918. republikomi otvorio put [[Zakavkaska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Zakavkaskoj SFSR]], Hačaturjan se pridružio propagandnom vlaku koji je išao kroz Armeniju i bio popunjen armensko-armenskim i gruzijskim umjetnicima. Hačaturjan seje učlanioprimljen u komunističkuKomunističku partiju 1943. godine. Njegovi komunistički ideali, kao i armenski nacionalizam, vidljivi su u njegovim djelima posebice u "GayeneGajanu" (kojakoji se zbiva na zadružnoj farmi) i njegovoj Drugoj simfoniji. Simfonijska pjesma, koja je kasnije proglašena Trećom simfonijom, navukla je bijes partije (vjerojatno je tome bio uzrok Hačaturjanovo armensko porijeklo koje se komunistima nije sviđalo, a ne njegova glazba). IroničoIronično, jer ju je Hačaturjan napisao kao posvetu komunizmu. Andrei[[Andrej ZdanovŽdanov]], drugi sekretar Centralnog komiteta Svesavezne komunističke partije, donioproglasio je 1948. god. tzv. "Zdanovljev dekret" kojim se Hačaturjana, [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]], [[Dmitrij Šostakovič|Šostakoviča]] i druge renomirane ruske glazbenike proglašava dekadentnim formalistima i nepoželjnima za narod. Sva tri osuđena glazbenika morala su se javno pokajati i ispričati. Dekret se posebno odnosio na Hačaturjana koji je kasnije rekao: "''bilaBili su to teški dani za mene ... tako sam nepravedno optužen. Moj pokajnički govor na komitetu bio je neiskren. Bio sam razoren i uništen tako da sam čak razmišljao i o tome da promijenim profesiju.''" Hačaturjan je kasnije napisao brojne skladbe komunizmu u čast te je mnogo puta i odlikovan za svoj rad i djelo.
Umro je u Moskvi, nešto prije svoje 75 godine. Pokopan je u Jerevanu[[Erevan|Erevanu]], Armenijiglavnom gradu [[Armenija|Armenije]], zajedno s ostalim zaslužnim armenskim umjetnicima.
|
