Povijest kazališta: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
produljeno |
||
Redak 1:
'''Antička Grčka'''
Kazalište je nastalo u [[stara Grčka|staroj Grčkoj]], iz [[ritual]]a koji su se održavali u čast boga [[Dioniz]]a. Slavili su ga pjevanim i recitiranim [[ditiramb]]ima i [[ples]]om i u tim svečanostima nalazimo početke tragedije i komedije.
[[Korifej]], koji je predvodio zbor, vremenom se transformirao u glumca-interpreta određenog lika i time se dobila mogućnost dijaloga a time i sukoba tj. antagonizma. Legendarni [[Tespis]] prikazuje još u 6.stoljeću prije Krista takve predstave s jednim glumcem i zborom.
Line 4 ⟶ 6:
Vremenom, radi dinamizacije radnje, uvede su drugi, a zatim i treći glumac (uz obavezni zbor.)
Glume samo muškarci koji često imaju više uloga u istom komadu: to im omogućuje [[maska]] koja ima određena obilježja vezana uz dob, stalež ili karakter lika., a tome je prilagođen i [[kostim]].
Prostor ispred hrama gdje se igraju predstave u pravilu je kružnog oblika a obično se naziva [[orhestra]]. U njegovu središtu nalazi se [[žrtvenik]] ([[timela]]) na kojem Dionizev svećenik prije predstave izvodi žrtveni obred. Uz timelu igraju glumci, a oko njih se smješta zbor. Gledatelji su smješteni oko orhestre i u počecima stoje no vremenom se smještaju u [[amfiteatar]]. On je isprva drvene konstrukcije no tijekom 4.stoljeća pr. Kr. počinju se graditi monumentalne građevine od mramora i kamena. U duhu demokratičnosti za smještaj gledatelja vrijedi načelo ravnopravnosti sa izuzetkom prvog reda sjedala koji je namijenjen svećenicima i počasnim gostima. Tada i [[scena]] postaje stalan objekt od kamena, a [[proscenij]] dobiva niz stupova između kojih se montiraju slikane dekoracije. Na krovu se, kao dramaturški efekt, pojavljuje [[deus ex machina]].
Za glazbene priredbe u antičkoj Grčkoj se podižu manji, natkriveni objekti - [[odeon]]i. Osim dramskih djela visokog stila ([[komedija]] i [[tragedija]]) izvodi se i tzv. [[mim]], pučka komedija naturalističkih obilježja koju izvode putujuće družine zabavljajući puk na ulici parodirajući mitološke teme i improvizirajući scene iz svakodnevice.
'''Rimsko kazalište'''
U općem preuzimanju grčke i helenističke kulture, [[Rim]] preuzima i [[kazalište]]. Grčka djela se prevode i adaptiraju na [[latinski jezik]], a i scena doživljava promjene. Ona postaje [[pozornica-podij]], a arhitektonski se povezuje i sa [[gledalište]]m te postaju homogeni objekt. Bivša orhestra postaje sastavni dio gledališta sa mjestima za uvažene goste.
Kazalište Rimljana bilo je vrlo šaroliko: izvode se vulgarnizirane komedije, [[Plaut]]ovske komedije, a popularni su i [[pantomima]], [[mim]] kao i okrutne i opscene priredbe koje kulminiraju u [[cirkus]]ima i [[arena]]ma.
| |||