Peti križarski rat: razlika između inačica

bez sažetka
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: vi:Thập tự chinh thứ năm
Tomec (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 13:
==Pohod==
 
[[Datoteka:Overzichtskaart vijfde kruistocht.png|mini|300px|<center>'''Peti križarski pohod'''<center><br>'''A: '''[[križari]], '''B:''' [[Ejubidi]]; '''C:''' [[seldžuci]]; <br>'''1.''' [[Akra]]; '''2.''' [[Jeruzalem]]; '''3.''' [[Damietta]]; '''4.''' [[Kairo]].]]Većina europskih vladara su već bili u nekim sukobima i nisu mogli napustiti svoje zemlje na duže vrijeme. [[Andrija II.]] Madžarski, [[Leopold VI. Austrijski]] i, nešto kasnije, križarska flota s područja Donje donje [[Rajna|Rajne]] se napokon uputila u [[Akra|Akru]] (20,.000 vitezova i 12,.000 garnizona, najveća križarska vojska do tada). Tu su im se pridružili [[Ivan od Briennea]], kralj [[Jeruzalemsko kraljevstvo|Jeruzalemskog kraljevstva]], [[Hugo I. Ciparski]], i Princ [[Bohemud IV. Antiohijski]] kako bi se borili protiv [[Ejubidi|Ejubida]] u [[Sirija|Siriji]].
 
U Jeruzalemu, [[muslimani]] su porušili zidine i napustili grad. [[Kršćani]] nisu vidjeli svrhe osvajati grad koji poslije neće moći braniti, pa su se Andrija II., Bohemund, i Hugo vratili svojim domovima [[1218.]]. godine.
 
Kasnije, te iste godine, [[Oliver iz Kölna]] (sa svojom njemačkom vojskom) i holandski vojvoda [[Vilim I. Holandski|Vilim I.]] (s mješovitom vojskom [[Nizozemci|Nizozemaca]], [[Flamanci |Flamanaca]] i [[Frizijci|Frizijaca]]) pregovarali su s Leopoldom i Ivanom o napadu na [[Damietta|Damiettu]] u Egiptu. Da bi ostvarili ovaj napad, sklopili su savezništvo s [[Kejkavus I.|Kejkavusom I. ]], [[Seldžuci|seldžučkim]] vladarom [[Rumski sultanat|sultanata Rum]] u [[Anatolija|Anatoliji]], koji je napao [[Ejubidi|Ejubide]] u Siriji i tako oslobodio križare od bitke na dva fronta.
 
===Opsada Damiette===
 
U lipnju 1218. godine, križari su započeli opsjedati [[Damietta|Damietu]] i unatoč dobrom otporu iznenađenog sultana t [[Al-Adil]]a, vanjski tornjevi su osvojeni [[25. kolovoza]]. Sam grad nije bio osvojen, te su se križari slijedećih mjeseci suočili i s brojnim epidemijama koje su pokosile mnoge; između ostalih i [[Robert od Courcona|Roberta od Courcona]], ali i sultana Al-Adila kojeg je naslijedio [[Al-Kamil]].
 
U međuvremenu, [[1219.]], papa Honorije III. je poslao svog [[legat]]a [[Pelagije (papiski legat)|Pelagija od Albana]] da bude vođa križara. Al-Kamil je, u želji da ostvari mir s križarima, ponudio Damiettu za [[Jeruzalem]]. Pelagije je odriješito odbio ponudu i time se zavadio s križarima. Vojvoda Vilim I. Holandski je odmah napustio pohod i otplovio doma. U kolovozu ili listopadu [[Sveti Franjo Asiški]] je posjetio križare i čak prešao s druge strane da propovijeda sultanu Al-Kamilu. Na kraju su križari iscrpili sultanove snage i u studenom su zauzeli cijelu luku.
1.380

uređivanja