Branimir Souček: razlika između inačica

'''Branimir Souček''' ([[Bosanski Brod|Brod na Savi]], [[3. ožujka]] [[1942.]] - [[25. kolovoza]] [[2009.]]) bio je [[Hrvatska|hrvatski]] i [[Austrija|austrijski]] [[novinar]].

Srednju školu je pohađao u [[Crikvenica|Crikvenici]], gdje je 1961. maturirao na gimnaziji. Nakon toga je otišao studirati njemački jezik i pravo u Zagrebu, gdje je boravio od 1961. do 1964. godine. Zbog političkih razloga je otišao u Austriju. Ondje je nastavio studirati u [[sveučilište u Innsbrucku|Innsbrucku]]. Diplomirao je 1970. godine gospodarske znanosti. Bio je asistent u Institutu za gospodarsku politiku i promet Sveučilišta u Innsbrucku. Asistent je postao još 1968. godine, prije nego je diplomirao, a na tom je mjestu bio do 1972. godine.

Iz vremena njegova rada u dioničkom društvu brennerske autoceste, Hrvatskoj je objavio svoja iskustva u kojoj je upozorio da je dobro za Hrvatsku da kroz nju ne idu nikakvi europski cestovni koridori, niti da se vrše pritisci na nju da izgradi cestu, jer izravna i neizravna gospodarske šteta znatno nadilazi koristi od tih cestovnih prometnica. Okolnosti je opisao kako su u Tirolu[[Tirol]]u zapomagali 1960-ih jer su strahovali (političari i gospodarstvenici, ponajviše prijevoznici) da će ostati zaobiđeni i izolirani, jer su Švicarci planirali graditi ceste preko Alpa, a vlasti autocestu iz Beča preko Villacha prema Italiji. Naposljetku je sagrađena kroz Tirol. U svemu tome su profitirali prijevoznici, za razliku od Tirolaca: došlo je mnoštvo prometala, s njim zagađenje, buka, smrad, ugrožavanje okoliša i čovjeka u najvećoj mjeri. No okolnosti su se promijenile tijekom desetljeća, jer je željeznički promet kroz Tirol ostao isti, dok se je cestovni učetverostručio. Ekološka opterećenja su postala nepodnošljiva, jer ni zaštitni zidovi, ni brzinska ograničenja ni zabrana olova u gorivu nije pomogla, niti "tihi teretnjaci": upozorenja od opasna prizemna [[ozon]]a u dolinama uz autocestu su postala sve učestalijima, magla i ispušni plinovi stvaraju smog, a ni vedro vrijeme ne pomaže, jer ispušni prometni plinovi oksidiraju na suncu, pa su stanovnici i onda zamoljavani neka ostaju u zatvorenom. Suvremena prometala mogu voziti i dulje bez zaustavljanja, pa su tako nestali i turistički prihodi od zaustavljanja i prihodi od nalijevanja goriva. Ni ekobonovi nisu pomogli. Tako je austrijsko iskustvo pokazalo da bolje ceste su samo privlačile veći promet od kojeg zemlja kroz koju se vozi dobije samo ispušne plinove, a istovremeno povlači za sobom sve učestaliju potrebu obnove i održavanja kolnika te čišćenja snijega; za pokriti troške, cestarina za teretnjake bi morala biti 2800 puta veća od cestarine za osobna vozila. Iz istih se razloga protivio izgradnji vrlo prometnih cesta preko krajeva bogatih pitkom vodom. Švicarska je profitirala, jer je ograničila promet vozilima težim od 28 t, pa ako teret ne pođe željeznicom, čak i iz Stuttgarta teretnjaci onda idu za Milano. Kad je Austrija ušla u EU, nije više mogla smanjiti promet tranzitnim ugovorom s EU, jer kad je Austrija ušla u EU, ugovor nije više vrijedio u najvažnijim odrednicama, EU se ne drži dogovorenoga, a Austriji se još prijeti novim mjerama ako povisi cestarine, što je sve skupa rezultiralo da su svi stanovnici sve češće blokirali sve cestovne prometnice, a taj europski koridor br. 1 je rezultirao i prvom tužbom jedne članice EU protiv Europske komisije. <ref> Branimir Souček: Europski koridori - više štete nego koristi, odgovor Zlatku Uzelcu, doministru prostornog uređenja i zaštite okoliša, Slobodna Dalmacija, <!-- ne vidi se nadnevak na izresku iz novina --></ref>