Drago Ibler: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ispravak
Redak 17:
== Životopis ==
[[Datoteka:Drveni neboder, Marticeva.jpg|mini|<center>Tzv. "Drveni neboder" Drage Iblera u Martićevoj ulici u [[Zagreb]]u iz 1958. godine]]
Arhitekturu je studirao na ''Technische Hochschule'' u [[Dresden|Dresdenu]]. Nakon toga [[1921]]., otišao je u [[Pariz]] i pridružio se grupiskupini arhitekata iz kruga [[Le Corbusier|Le Corbusiera]] i ''L'Esprit Nouveau'', zatim je nastavio studije na ''Državnoj Umjetničkoj Akademiji'' ( Staatliche Kunstakademie) u [[Berlin|Berlinu]] ( [[1922]]. - 4. ) i studiju njemačkog arhitekta ''Hansa Poelziga''.
Nakon tog razdoblja studija i usavršavanja ''Ibler'' projektira zgradu ''Zavoda za osiguranje radnika'' ([[1923]].), prvi projekt moderne funkcionalističke arhitekture u tadašnjem [[Zagreb|Zagrebu]] i [[Kraljevina SHS|Jugoslaviji]]. Zatim sa zagrebačkim kolegama istomišljenicima ( Dragom Galićem, Mladenom Kauzlarićem, [[Stjepan Planić|Stjepanom Planićem]] i drugima), između [[1925]]. - [[1935]]. radi na osnivanju takozvane ''Zagrebačke škole'', neformalne grupe arhitekata, zastupnika modernističkog pravca u arhitekturi, koji su željeli radikalno prekinuti sa svim nepotrebnim tradicionalističkim ostavštinama ( ukrasi, dekorativne fasade ).
Njegov socijalni i društveni angažman, doveo ga je na čelne pozicije [[Grupa Zemlja|grupe Zemlja]], koju je uz umjetnike istomišljenike osnovao [[1929]]. u Zagrebu. U isto vrijeme ''Ibler'' radi kao arhitekt na brojnim natječajima, ali slabo prolazi, radovi su mu u
većini slučajeva odbijeni. Jedan dio odbijenica svakako se desio zbog konzervativne sredine, koja nije mogla prihvatiti nova modernistička ( i puristička ) shvaćanja arhitektonske ljepote, a dio toga išao je i zbog ''Iblerovog'' očiglednog lijevog političkog angažmana, koji se osobito vidio kroz javne istupe grupe Zemlja. No ''Ibler'' nije bio bez prihoda, realizirao je projekte za brojne manje privatne vile u Zagrebu, [[Korčula|Korčuli]], nekoliko industrijskih objekata i ''zgradu radničkog osiguranja u [[Skopje|Skopju]]'' ([[1932]].), u kojoj je prvi put primjenioprimijenio neke nove ideje [[Le Corbusier|Le Corbusiera]], između ostalog i njegove prozore na vrpci.
 
Od [[1926]]. ''Ibler'' radi kao profesor na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti]], na netom osnovanom ''Odjelu Ahitekture'', koji djeluje do ratne [[1941]]. Nakon toga ''Ibler'' radi na ''[[Ženeva|Ženevskom]] Sveučilištu'' kao predavač arhitekture. Nakon svršetka rata vraća se u [[Zagreb]], i ponovno predaje na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji]] (''Odjel Arhitekture''). Iza rata ublažio je svoja radikalna i puristička shvaćanja o čistoći moderne arhitekture, tako da njegovi poratni projekti imaju i čisto dekorativne ili skulpturalne dodatke, bez obzira na funkciju. Puno radi, ali mnogo toga ostaje samo na papiru poput ''projekta za [[Beograd|beogradsku]] Operu'' ([[1948]].), ''zgradu jugoslavenske ambasade u [[Moskva|Moskvi]]'' ([[1959]].), ''[[Tito|Titove]] zagrebačke rezidencije'' ( [[1961]]. - 4.). No pored tih nerealiziranih, ostaje dosta ostvarenih ''Iblerovih'' projekata stambenih zgrada po Zagrebu; u ''Martićevoj'', ''Smičiklasovoj'' i ''Vlaškoj'' ulici. Od svih tih objekata njegov ''Drveni neboder'' ([[1958]].) iz Martićeve, ostat će valjda Iblerov trajni zaštitni znak u njegovu rodnom gradu.
 
* Poginuo je u saobraćajnojprometnoj nesreći 1964., kod Novog Mesta.
* Iblerov tekst iz manifesta [[Grupa Zemlja|grupe Zemlja]] ( [[1929]].) - ''Treba živjeti životom svoga doba i treba stvarati u duhu svoga doba. Suvremeni život prožet je socijalnim idejama i pitanjima kolektiva, a umjetnik ne može stajati izvan kolektiva, jer su umjetnost i život jedno.''
 
== Značajnija ostvarenja ==