Harmonija (glazba): razlika između inačica

Obrisano 698 bajtova ,  prije 11 godina
Opće uređenje uvoda; obrisan tekst bit će smješten u prikladan članak o glazbenim intervalima
m (r2.6.4) (robot Dodaje: kk:Гармония)
(Opće uređenje uvoda; obrisan tekst bit će smješten u prikladan članak o glazbenim intervalima)
[[Datoteka:PianoChord Am7.svg|200px|mini|Invertirani a-mol septakord prikazan na klavijaturi]]
U [[glazba|glazbi]], '''harmonija''' je izraz koji označava pravacdio [[glazbena teorija|glazbene teorije]] koji se bavi proučavanjem [[akord]]a, tj. dva ili više [[ton|tonova]] koji zvuče istodobno, njihove međuodnose, [[harmonijska progresija|progresije]], kao i njihovo praktično korištenje.
Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalne i vertikalne komponente. Dok se horizontalni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: [[melodija]], [[kontrapunkt]] i [[ritam (glazba)|ritam]], vertikalni aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnim međuodnosom tonova.<br>Prema [[Srednji vijek|srednjovjekovnim]] tekstovima, naziv '''harmonija''' prvi je koristio [[Pitagora]], a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je [[Jean-Philippe Rameau]], čijakoji knjigau knjize iz [[1722]]. godine "Traktat o harmoniji" započinjeprvi pravupokušava revolucijunormirati uakorde tadašnjoji glazbenojrastumačiti teorijinjehove međusobne odnose.<ref>{{Citiranje knjige
| first=Tihomir
| last=Petrović
| title=Od Arcadelta do Tristanova akorda
| at=
| pages=6
| location=Zagreb
| publisher=Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara
| year=2008.
| isbn=978-953-98095-5-1
| url=
| ref=harm
}}</ref>
 
 
==Povijesni razvoj==
Harmonija je riječ [[Grčka|grčkog]] porijekla i u [[Stara Grčka|starih Grka]] označava sporazum, način spajanja ili uravnoteživanja različitosti ili suprotnosti (od harmos = zglob, rame). U njih se taj pojam samo posredno odnosi na glazbu, jer se kroz odnos suzvučnih tonova sagledava kozmička harmonija sfera, tj. harmonija cijelog kozmosa.
 
==Izvori==
Do prvih otkrića u glazbenoj teoriji harmonije dolaze starogrčki filozofi [[Pitagora#Pitagorejska škola|pitagorejske škole]] zahvaljujući primjeni matematike omjera [[Prirodni brojevi|prirodnih brojeva]]. Pitagora je prema predaji primijetio da udarac čekića u nakovanj, ovisno o veličini čekića ili nakovnja, proizvodi zvukove različite visine. Kasnije je eksperimentirajući s [[kitara|kitarom]], zabilježio tri [[Glazbeni interval|intervala]]: žice omjera duljine 1:2 proizvode svaka tonove s razmakom od jedne [[oktava|oktave]]; žice napete u omjeru 3:2 daju tonove [[Kvinta|čiste kvinte]], a u omjeru 4:3 [[Kvarta|kvarte]] itd. No budući da je starogrčka glazba, po onome što je danas o njoj poznato, bila isključivo [[Monofonija|monofona]], stari Grci riječ ''harmonija'' koriste u smislu različitih razmaka tonova u oktavi - današnjim jezikom, različitih [[Glazbena ljestvica|ljestvica]] - što će se u [[Srednji vijek|srednjem vijeku]] nazvati [[Modus (glazba)|modusima]].
{{reflist}}
 
 
{{Mrva-glazbena-teorija}}
9

uređivanja