Harmonija (glazba): razlika između inačica

Harmonija (glazba) (uredi)

Inačica od 16. srpnja 2011. u 21:17

Obrisano 698 bajtova , prije 11 godina

Opće uređenje uvoda; obrisan tekst bit će smješten u prikladan članak o glazbenim intervalima

Adagio Cantabile

9

uređivanja

Inačica od 16. srpnja 2011. u 16:39 (uredi) EmausBot (razgovor \| doprinosi) m (r2.6.4) (robot Dodaje: kk:Гармония) ← Starija izmjena		Inačica od 16. srpnja 2011. u 21:17 (uredi) (ukloni ovu izmjenu) Adagio Cantabile (razgovor \| doprinosi) (Opće uređenje uvoda; obrisan tekst bit će smješten u prikladan članak o glazbenim intervalima) Novija izmjena →
[[Datoteka:PianoChord Am7.svg\|200px\|mini\|Invertirani a-mol septakord prikazan na klavijaturi]] U [[glazba\|glazbi]], '''harmonija''' je izraz koji označava ~~pravac~~dio [[glazbena teorija\|glazbene teorije]] koji se bavi proučavanjem [[akord]]a, tj. dva ili više [[ton\|tonova]] koji zvuče istodobno, njihove međuodnose, [[harmonijska progresija\|progresije]], kao i njihovo praktično korištenje. Zvuk u glazbi sastoji se od horizontalne i vertikalne komponente. Dok se horizontalni aspekt glazbe sastoji od onoga što se događa u određenom vremenskom razmaku: [[melodija]], [[kontrapunkt]] i [[ritam (glazba)\|ritam]], vertikalni aspekt predstavlja ukupnost onoga što se događa u jednom trenutku ili iznimno kratkom vremenskom razmaku. Pojednostavljeno, harmonija se bavi vertikalnim međuodnosom tonova.<br>Prema [[Srednji vijek\|srednjovjekovnim]] tekstovima, naziv '''harmonija''' prvi je koristio [[Pitagora]], a prvo temeljito istraživanje harmonije proveo je [[Jean-Philippe Rameau]], ~~čija~~koji ~~knjiga~~u knjize iz [[1722]]. godine "Traktat o harmoniji" ~~započinje~~prvi ~~pravu~~pokušava ~~revoluciju~~normirati uakorde ~~tadašnjoj~~i ~~glazbenoj~~rastumačiti ~~teoriji~~njehove međusobne odnose.<ref>{{Citiranje knjige \| first=Tihomir \| last=Petrović \| title=Od Arcadelta do Tristanova akorda \| at= \| pages=6 \| location=Zagreb \| publisher=Hrvatsko društvo glazbenih teoretičara \| year=2008. \| isbn=978-953-98095-5-1 \| url= \| ref=harm }}</ref> ==Povijesni razvoj== Harmonija je riječ [[Grčka\|grčkog]] porijekla i u [[Stara Grčka\|starih Grka]] označava sporazum, način spajanja ili uravnoteživanja različitosti ili suprotnosti (od harmos = zglob, rame). U njih se taj pojam samo posredno odnosi na glazbu, jer se kroz odnos suzvučnih tonova sagledava kozmička harmonija sfera, tj. harmonija cijelog kozmosa. ==Izvori== Do prvih otkrića u glazbenoj teoriji harmonije dolaze starogrčki filozofi [[Pitagora#Pitagorejska škola\|pitagorejske škole]] zahvaljujući primjeni matematike omjera [[Prirodni brojevi\|prirodnih brojeva]]. Pitagora je prema predaji primijetio da udarac čekića u nakovanj, ovisno o veličini čekića ili nakovnja, proizvodi zvukove različite visine. Kasnije je eksperimentirajući s [[kitara\|kitarom]], zabilježio tri [[Glazbeni interval\|intervala]]: žice omjera duljine 1:2 proizvode svaka tonove s razmakom od jedne [[oktava\|oktave]]; žice napete u omjeru 3:2 daju tonove [[Kvinta\|čiste kvinte]], a u omjeru 4:3 [[Kvarta\|kvarte]] itd. No budući da je starogrčka glazba, po onome što je danas o njoj poznato, bila isključivo [[Monofonija\|monofona]], stari Grci riječ ''harmonija'' koriste u smislu različitih razmaka tonova u oktavi - današnjim jezikom, različitih [[Glazbena ljestvica\|ljestvica]] - što će se u [[Srednji vijek\|srednjem vijeku]] nazvati [[Modus (glazba)\|modusima]]. {{reflist}} {{Mrva-glazbena-teorija}}