4.135
uređivanja
Promjene
prijevod sa srpskog, stilska dorada, uklonjeni komentari
'''Zaratustra''' je bio drevni [[Perzijanci|perzijski]] filozof i prorok, osnivač mazdaizma, kulta mudrosti, i središnja figura potonje religije, [[zoroastrizam|zoroastrizma]]. Smatra se da je živio oko 1200. godine prije Krista.▼
▲'''Zaratustra''' je bio drevni [[Perzijanci|perzijski]] filozof i prorok, osnivač mazdaizma, kulta mudrosti, i središnja figura potonje religije, [[zoroastrizam|zoroastrizma]]. Smatra se da je živio oko 1200. godine prije Krista.
Jezgra njegovog učenja se može sažeti u sljedećoj izreci: ''Humata, Hukhta, Huvarshta'' (''Dobre misli, dobre riječi, dobra djela''). Prema Zaratustri, osnovu naše zemaljske egzistencije predstavlja kozmička borba između Istine ([[Perzijski jezik|pahlavi]]: ''Ahlāyīh'') i Laži ([[Perzijski jezik|pahlavi]]: ''Druz''), koja se često predstavlja kao borba između dobra i zla, ili svjetlosti i tame, u zapadnoj paradigmi. U kasnijem zoroastrizmu, suprotstavljene sile u ovoj borbi se nazivaju [[Ahura Mazda]] ([[Bog]]) i [[Ahriman]] ([[Vrag]]).
== Vrijeme života ==
Često se govori da je živio oko 600. pr. Kr., ali jezik kojim se služio je upućivao mnoge znanstvenike na pretpostavku da je živio oko 1500. pr. Kr., što bi ga učinilo prvim velikim prorokom svjetskih [[religija]]. [[Babilon|Babilonski]] povjesničar [[Beros]] (umro 320. pr. Kr.) je smjestio njegov život 2000 godina pr. Kr. dok je u jednoj verziji prevodaprijevoda Diogena Laertija taj život primaknut na šest stoljeća prije [[Kserkso|Kserksovog]] pohoda, tj. oko 1082. pr. Kr. a po jednom [[islam|muslimanskom]] predanju Zaratustra je bio suvremenik [[Mojsije|Mojsijev]] (1400. pne. - 1300. pne.). Danas se kao kompromis uglavnom prihvaća periodrazdoblje oko 1200. - 1100. godine pr. Kr.
== Ekstaze u mladosti ==
Kao [[djeca|dijete]], Zaratustra je pomno odlazio na tečajeve mazdaističkog [[bogoslužje|bogoslužja]] i u početku su svećenici bili zadivljeni njegovim sjajnim napredovanjem. Još od kako je bio sasvim mali ni njegovi roditelji nisu razumjeli zašto je odbijao svako [[meso]] i zadovoljavao se žitaricama, voćem i povrćem.
Stalno [[meditacija|meditirajući]] na planinskom putu, prorok se jasno sjećao svojih prvih mladenačkih ekstaza. Bili su to tako fantastični i osobni doživljaji konačne stvarnosti da se Zaratustra dva-tri puta povjerio onima koji su mu bili bliski, a ovi su povjerovali da je bolestan ili lud. Mobed zadužen za njegovo poučavanje smatrao je za svetogrđe svako pravo na ekstazu, osim ekstaza nastalih usljed ljevanica boga-biljke [[Haoma|Haome]]. Uspomena na ova mladenačka Zaratustrina ushićenja, biti će dakle tim više prisutna, što su ta ushićenja ubuduće ostajala njegova tajna. Svaki put najprijeZaratustra je osjećao neku vrstu prijatnog zatajivanja svijesti, za čim je slijedio osjećaj vrtoglavog padanja kroz vrijeme. Padajući u dubine čudesno daleke prošlosti, činilo mu se da mu se na neki sasvim nov način rastapa cijelo biće, da se širi sve dok ne obujmi ne samoproživio [[svemirmisticizam|mistično]], nego i druge svemire koji se odvijaju u drugim vremensko-prostornim sferama. Tako je sudjelovao u nekoj vrsti dvojakog unutrašnjeg kretanja, više kvalitativnog nego kronološkog, uz sudjelovanje ogromnog poleta prema jednom postanku tako obuhvatnom, da mu se činilo da usporedo obuhvaća i vrvljenje drugih kozmičkih postanaka. Potom jesjedinjenje dolaziosa sebisvemirom.
Kada bi došao svijesti, njegovom duhu se nametala vizija kako nadlijeće [[čovjek|čovječanstvo]] zahvaljujući duhovnim silama koje će kasnije nazvati "anđelima", od kojih svaka odgovara jednoj oblasti kraljevstva Ahura Mazde. Njih će Zaratustra definirati u sedam izraza Boga, od kojih je prvi Mudrost (Mazda); drugi je Dobra Misao, Vohu Manah; treći Aša Vašista, Pravični poredak; četvrti Khšatra, Božje Kraljevstvo; peti, Armaiti, Pobožnost; šesti Haurvatat, Zdravlje; i na kraju sedmi Ameretat, Besmrtnost. Ovo su Zaratustrine božanske vrline kojima se Bog može opaziti u izrazima u svijetu.▼
▲Kada bi došao svijesti, njegovom duhu se nametala vizija kako nadlijeće [[čovjek|čovječanstvo]] zahvaljujući duhovnim silama koje će kasnije nazvati "anđelima", od kojih svaka odgovara jednoj oblasti kraljevstva Ahura Mazde. Njih će Zaratustra definirati u sedam izraza Boga, od kojih je prvi Mudrost (Mazda); drugi je Dobra Misao, Vohu Manah; treći Aša Vašista, Pravični poredak; četvrti Khšatra, Božje Kraljevstvo; peti, Armaiti, Pobožnost; šesti Haurvatat, Zdravlje; i na kraju sedmi Ameretat, Besmrtnost. Ovo su Zaratustrine božanske vrline kojima se Bog može opaziti u izrazima u svijetu.
Prije njegovog prevrednovanja, Aša je bio ognjeni atribut Varune, Khšatra je vladao metalima, što je bila zamjena za ratničku funkciju Indre, Armaiti je, sa Sarasvati, bila riječna božica hraniteljica zemlje, dok su Haurvatat i Ameretat malo-pomalo stjecali prednost nad indo-iranskim bogovima blizancima Nasatijama, koji su vladali [[voda|vodama]] i [[biljke|biljkama]] i za koje se, u suhoj i neplodnoj prirodnoj sredini tih krajeva, smatralo da odagnavaju [[bolest]] i [[smrt]]. Tako je mazdaizam nastavio da se služi božanstvima čija je imena Zaratustra preuzeo da bi označio velike apstraktne bitnosti svog sustava.
== Silazak s planine ==
== Učenje ==
Bog je stvorio svijet i čovjeka da mu pomognu u toj borbi. Svi [[muškarac|muškarci]] i [[žena|žene]], (u Zaratustrinoj religiji oba spola imaju iste dužnosti) imaju osobnu odgovornost da izaberu između dobra i zla. Ljudima će biti suđeno na drugom svijetu na osnovu njihove slobodne volje u odabiranju. Otkrivajući etičku svrhu koja se krije iza stvaranja, Zaratustra objavljuje: "jer za čovjeka čiji je [[život]] pravičan, nema [[smrt|smrti]]...ona je samo za nevaljalce". Oni čije dobre misli, riječi i djela nadjačaju zlo, idu u nebo bez obzira na njihov društveni položaj. Oni čije zle misli, riječi i djela nadjačaju dobro, idu u pakao, opet bez obzira na njihiv društveni položaj. Ta je moralna [[demokracija]] vrijeđala svećenike i vladare koji su [[raj]] smatrali svojim isključivim pravom.
Bog je stvorio i božanska bića, među kojima su najistaknutije Besmrtne vrline (Amaša spanta), sinovi i kćeri boga. Postoji značajna apstraktna dimenzija njihove prirode, što nam pokazuju i njihova imena: Dobra misao (Vohu-mano), Pravednost (Aša), Pobožnost (Armaiti), Vlast (Kšatra), Cjelovitost i Besmrtnost (Harvatat i Amurtat). One nisu samo božanska bića, već su i uzori kojima bi svi krjeposnikreposni ljudi trebali težiti. Vjerovalo se da svaka od besmrtnih vrlina štiti i da je prikazana jednom od šest djela koja zajedno čine dobro djelo Boga: [[stoka]], [[vatra]], zemlja, [[metal]], voda i biljke. U važnim obredima prisutan je predstavnik svakog pojedinog božjeg djela a time i besmrtne vrline, tako da su simbolički prikazani i zemaljski i nebeski svijet. Sedmo je djelo sam čovjek, predstavnik Boga, a prisutan je u obredu u osobi svećenika.
Sin Spitama, veoma rano osjetljiv za bol [[životinja]], koji je vrlo brzo dotjerao dotle da ne razdvaja duboke uzroke podrijetla svake patnje, htio je da budebiti zaštitnik životinja i užasavao se zbog divljaštva većine ljudskih bića prema njima. Ustajući protiv zla koje čovjek dodaje stvaranju svojim nerazumnim djelima spram životinja, on proglašava: "Mazda proklinje one koji drage volje kolju životinje i one koji više vole [[srebro]] od pravičnosti, koji teže [[vlast|vlasti]] da bi činili zlo..." U nekoliko oštrih rečenica saopćava prorok svojim učenicima što očekuje od čovjeka svjetlosti. "Najbolje od svih dobrih djela, veli on, jest, spram neba, obožavati Gospoda, a spram zemlje, dobro postupati sa stokom... Pobožni čovjek je zdrav; umom, riječima, djelom, savješću, on uvećava [[pravda|pravdu]]..." Zaratustra je okupljao sve ljude koji su se prepoznavali kao sinovi Boga, ne po naduvanoj uobraženostioholosti nego po volji da na ovome svijetu, za svog života, otjeloveutjelove malo božanske svjetlosti, i to sa svojim dobrim mislima, dobrim riječima i dobrim djelima, jedinoj disciplini koja može da doprinesedoprinijeti istinskom preobražaju svijeta.
Zaratustra je učio da je svijet u biti dobar, ali je sada pokvareniskvaren napadima [[zlo|zla]]. Očekivao je dan kada će borba protiv zla dostići svoj vrhunac, kada će dobro pobjediti a svijet se vratiti u stanje savršenstva, koje mu je Stvoritelj darovao.
== Reformator ==
Zaratustra je po obiteljskom podrijetlu pripadao svećeničkoj kasti, prema trojnoj podjeli indo-iranskog društva. Njegove ideje se vrlo rano nisu mogle da se uklopeuklopiti u običaje mazdaističkog svećenstva. Kao i toliki drugi, kasnije, koji su smatrani bezbožnicima zato što je njihova moralnost ustala protiv postojeće religije, tako je i ovaj mladi mistik zanesen etikom govorio jezikom suviše oplemenjenim da bi ga [[materijalizam|materijalistički]] nastrojeni svećenici mogli razumjeti. Zaratustra je izveo korjenitu revoluciju religijskog mišljenja, a slovom arijevskog [[politeizam|politeizma]] poslužio se samo kao orijentirom u apstraktnoj oblasti kojom vodi vjernika. Ali, u tom trenu Reformator je mogao izgledati samo kao kvarilac veselja. Njegova dematerijalizacija religije, koja je zbrisala tradicionalne obrede u korist jednog jedinog pitanja više savjesti, mogla je biti shvaćena samo kao prevratništvo.
Svojim propovijedima Zaratustra se pojavio kao strastveni protivnik tradicionalne arijevske religije. Uprkos strahovite [[suša|suše]] koja je harala, mazdaistički i [[Mitra (zoroastrizam)|Mitrini]] svećenici su odbili da smanje svoja zahtjevna prinošenja žrtvi, te su podsticali kavije da od seljaka oduzimaju ono malo goveda koja su im bila preostala. Propovijedajući zaštitu goveda, od velikog vola do male teladi, prorok je branio prava stočara i seljaka, koji su bili neprestana žrtva [[pljačka|pljački]]. Zaratustra je upućivao žestoke pogrde svim demonskim ljudima (daevama), uslijed čijih uništavanja kanala za navodnjavanje i usjeva polja ostaju neobrađena. Optužuje kavije i karapane zbog toga što varaju narod i navode ga na krivi put vjerovanja u uzaludne umilostivljujuće žrtve. Zaratustra predviđa kaznu koju ovi prijatelji laži navlače na sebe: "Prinositeljima žrtava koji se ne pokoravaju pravilima [[stočarstvo|stočarstva]], zbog patnje koje nanose volu, otkrij, o Mazda, kaznu koja će ih dokrajčiti, zbog njihovih djela i njihovih odluka u boravištu Zla!... Pošto se ne preobraćuju, gluhi i slijepi biti će uništeni, a također i oni koji, imajući punu vlast, nikako ne daju život..."(Jasna 32.15).
Bez podrške, bez prijatelja, odbačen čak i od svojih roditelja, lutao je [[pustinja|pustinjom]] sam, a na njegovom putu prema planinama Pamira bio je presretan i izlagan nasilju pri prolasku crnih konjanika Karapana. Svaki su mu put ti Karapani prijetili smrću nastavi li da na sve strane optužuje njihova djela kao demonska. Po predanju, što je dalje odmicao, zemlja kao da se preporađala pod njegovim nogama, sunce je budilo nebrojene cvjetove, a cijela planina je pjevala zbog njegovog dolaska.
Izbjegavajući zamke koje su mu postavljali njegovi protivnici, željni da ga snađe smrt pod kopitima [[vol|volovskog]] krda, Zaratustra se povukao iz svijeta u jednu pećinu na jednom brdu, zazivajući mudrost koja sveznajućem Gospodu nije mogla nedostajati. Tu je vodio iscrpne i dugotrajne razgovore sa Ahura Mazdom, saznajući od njega važne stvari o stvaranju svijeta i duhovnosti[[duhovnost]]i uopće.
== Legende ==
Legende o Zaratustrinom životu su nastale veoma rano i one su zadržane u usmenom predanju, sve dok ih mnogo stoljeća kasnije, nije ponovno okupio jedan pjesnik iz Rage, svetoga grada zoroastrizma, u djelu zvanom [[Zaratušt-Nama]]. U Zaratušt-nami se iznosi da je prije dolaska Zaratustre, na zemlji vladalo bezakonje i da su narodi pali pod vlast Ahrimana. Tada je, govori se, milostivi Bog odlučio da stvori ljudima vođu. Zaratustra bi mogao biti treći od pet sinova Dughdhove koja je, izgleda zračila svjetlošću za vrijeme začeća, i Purušaspa, pobožnog i pismenog čovjeka čije ime znači "vlasnik pjegavih [[konji|konja]]", a koji je poticao iz jednog starog arijevskog roda povezanog sa kavijima tog dijela istočne Perzije. Ime Zaratustra, značilo bi prema različitim prevoditeljima, "čovjek sa starim [[deva|devama]]", ili pak "vodič deva". Njegovo obiteljsko ime, Spitama, označava uglednu i sjedilačku arijevsku obitelj čiji je veliki predak bio izvjesni Haekataspa, čije ime znači "perač konja". Ova upućivanja na konje i deve ukazuju na [[nomadi|nomadsko]] podrijetlo Zaratustrinog plemena, koje je nesumnjivo prihvatilo sjedilački način života i koji su bili među prvim kavijima u istočnoj Perziji.
== IzvoriLiteratura ==
* Farhang Mehr "Zarathuštranizam" Misl, Zagreb 2005. ISBN 953-6306-11-5
== Bilješke ==
{{Izvori}}
[[Kategorija:Osnivači religija]]