SMS Szent István: razlika između inačica

|Sudbina:||Potopljenporinuće = [[1017. lipnjasiječnja]] [[19181914.]].

|Оklop:||oklop = 11 inčni (279 -{mm}-) brodski oklop

[[Miklós Horthy]], koji je postao kontraadmiralom austro-ugarske flote [[1918.]]., Na kraju [[Prvi svjetski rat | Prvog svjetskog rata]] odlučio je aktivirati flotu i iskoristiti je u velikoj ofanzivi na [[Otrantska vrata|Otrantskim vratima ]]. Napad je planiran za lipanj 1918. godine i trebao je da bode usporedno s austro-ugarskim operacijama protiv Talijana na fronti na [[Soča | Soči]].

Horthyjevom plan bio je jako kompliciran. Trebale su krenuti dvije napadne i sedam podržajnih grupa. Bojni brodovi napustili su Pulu u dvije grupe i bile su slabo zaštićene zbog nedostatka pratećih brodova (razarači i torpedni čamci). ''[[SMS Viribus Unitis]]|SMS ''Viribus Unitis'']] (sa admiralom Horthyem) i ''[[SMS Princ Eugen|SMS ]]''Princ Eugen'']], sa pet pratećih brodova, napustili su Pulu [[8. lipnja]] a [[1918]]. i krenuli na jug. Bojni brodovi ''SMS Szent Istvan'' i ''[[SMS Tegetthoff | Tegettoff]]'' napustili su Pulu [[9. lipnja]] a navečer, pod pratnjom jednog razarača i šest torpednih čamaca. Kasnili su zbog kvara na lučkim barikadama. Da bi se nadoknadilo izgubljeno vrijeme, naređeno je da se svim brodovima u toj, posljednjoj grupi poveća brzina na 16 čvorova. Neočekivano, motori ''Sent Istvana'' počeli su se pregrijavati, tako da je brzina smanjena na 12 čvorova. Nakon sljedećeg pokušaja povećanja brzine, ''Szent Istvan'' je počeo jako dimiti, tako da ga je to učinilo vidljivim neprijateljskoj grupi od dva torpedna čamca.

Malo prije zore [[10. lipnja]] a [[1918.]]., bojnim brodovima ''Tegetthoff'' i ''Szent Istvan'' neočekivano su se počeli približavati talijanski torpedni čamci kraj otoka [[Premuda | Premude]]. Talijanski [[torpedni čamac | torpedni čamci]] [[MAS -15]] i [[MAS -21]] bili su na misiji potrage za minama te noći. Talijanski zapovjednik koji je zapovijedao čamcima, [[Luigi Rico]], već je prije, [[1917.]]., Biobio zaslužan za potapanje austro-ugarske oklopnjače ''[[SMS Vjen ]]''. MAS -21 napada ''Tegetthoff'', ali torpeda promašuju svoj cilj. ''Szent Istvan'' dobiva direktni pogodak od torpeda sa Ricijevog čamca MAS -15 u 3:31 ujutro. Talijanski čamci uspijevaju pobjeći.

''Szent Istvan'' je bio teško oštećen. Torpeda su probila vanjski oklop kraj strojarnica (najveće prostorije ispod palube), tako da je brod počeo primati mnogo vode. Pokušaj da se brod nasuka kraj obližnjeg otoka Molat nije uspio. Svi glavni topovi okrenuti su u lijevo kako bi se napravila protuteža, ali to je bilo uzalud. Posada je dobila zadnju naredbu da napusti brod. Ovaj najnoviji austro-ugarski brod izvrnuo se i potonuo u 06:12 sati ujutro, nakon tri sata agonije, uzevši sa sobom živote 89 mornara, uglavnom onih koji su radili u strojarnici. Nakon potapanja ''Sent Istvana'' operacija je prekinuta i svi se brodovi vraćaju natrag u Pulu, gdje su ostali do kraja rata. PotunućePotonuće je snimljeno sa ''[[SMS Tegetthoff | Tegettoffa ]]''. Film je kasnije korišten za prikupljanje novca za Crveni Križ. To je jedan od dva filma gubitka bojnog broda na moru, drugi prikazuje potonuće ''[[HMS Barham]]a'' u [[Drugi svjetski rat | Drugom svjetskom ratu]].

Olupinu ''Sent Istvana''(na dubim od 66 metara) posjetili su do sada mnogi lokalni i strani ronioci. Ona leži preokrenuta sa palubom prema dnu, sa topovima još uvijek okrenutim prema lijevo. Bakreni natpis imena broda, kao i neki ostali dijelovi danas se nalaze u muzeju u [[Pula | Puli]].

Preminuli mornari pokopani su na [[Mornaričko groblje u Puli|Mornaričkom groblju u Puli]]. ''Szent Istvan'' je bio prvi ratni brod koji su potopila torpeda. Njegove ostatke pronašao je, na dubini od 68 metara 1970-ih godina, slavni tvorac dokumentarnog serijala "Tajne Jadrana", [[Mario Saletto]]. Od 1990-ih godina provodi se sustavno istraživanje broda koji među podvodnim arheolozima slovi kao jedan od najvećih i najljepših monumenata hrvatskoga podmorja.