Arthur Schopenhauer: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Vanjske poveznice: uređene poveznice |
|||
Redak 23:
Schopenhauer je poznat po svom [[esej]]u '''''Uber die Weiber''''', u kojem je izrazio svoje neslaganje sa , tzv. "teutonsko-krišćanskim" odnosom prema ženama. On je tvrdio da je " ženina priroda da služi", i protivio se [[Friedrich Schiller|Schillerovoj]] poemi u čast ženama, ''Wurde der Frauen''. Međutim, [[esej]] daje dva komplimenta i to: "žene su razboritije u svom sudu od muškaraca" i da su suosjećajnije prema patnjama drugih. Ovo posljednje je protumačeno kao slabost a ne kao vrlina.
U Schopenhauerovoj zbirci eseja i fragmenata objavljenoj 1851. godine pod imenom «''Pererga i Paralipomena''» možemo tako naći njegove tvrdnje kako «''već pogled na ženski stas govori da žena nije određena niti za velika duhovna, niti za velika tjelesna djela''». Obzirom da žene imaju samo preduvjete za vrlinu poput suosjećanja, ali nemaju osobine poput pravednosti, poštenja i savjesnosti (koji da su osobeni jedino muškarcima), izlaže Schopenhauer svoj «kolosalni» zaključak: «''Stoga je jedna posve iskrena, neprijetvorna žena vjerojatno nemoguća.''» (PP, 672). On također drži da žene nemaju pravi smisao za lijepo, a ako se bave glazbom, poezijom ili lijepim vještinama, da se radi o običnom «''majmunisanju i koketeriji''», s ciljem da se drugima svide. (PP, 674). Konačni bi njegov zaključak bio: «''One su sexus sequior, u svakom pogledu zaostali drugi spol, prema čijim slabostima treba imati obzira, ali je iskazivanje strahopoštovanja prema njemu smiješno preko svake mjere i unižava nas u njihovim očima.''» (PP, 676). Schopenhauerov odnos prema ženama karakterističan je za njegovo doba, naime njihovu "prevlast", te ''starofrancusku galanteriju i bljutavu veneraciju žena'' uzima kao znak ''propadanja modernog društva'', čemu suprotstavlja kao ispravan pogled na žene, njihov društveni status i ulogu, kod starih (pretkršćanskih) i orijentalnih naroda (PP, 676). Navodi da: "''Prava europska dama je biće koje uopće ne bi trebalo egzistirati; trebali bi postojati domaćice i djevojke koje se nadaju da će to postati, pa se stoga ne odgajaju za aroganciju, nego za domaćinstvo i podređenost.''" (PP 676). Smatra da bi trebalo ozakoniti poligamiju, jer da zbog ograničavanja ženidbe na samo jednu ženu, veliki broj žena ostaje neudan, te se mnoge zbog toga odaju i prostituciji. (PP 677 - 678). Izgleda da je Schopenhauerov odnos prema ženama bio plod odnosa prema majci Johanni
== Relevantni članci ==
| |||