Serapis: razlika između inačica

O tome piše [[Plutarh]] u spisu O Izidi i Ozirisu. Iz njegovih se redaka može zaključiti da je Serapis bio sinkretičko božanstvo, stvoreno suradnjom delfijskog svećenika Timoteja i egipatskog svećenika Maneta. Njih dvojica su po želji [[Ptolomej I.|Ptolomeja I.]] osmislili i uobličili ekumenski kult koji je trebao privlačiti kako Grke, tako i Egipćane, te postati jednim od glavnih oslonaca grčke vlasti u zemlji na [[Nil]]u. Serapisov kult su najprije prihvatili grčki intelektualci i činovnici, a zatim i vojnici, koji su posebno cijenili Serapisovu moć da liječi rane i štiti u bitkama. Vjerojatno su upravo vojnici [[Ptolemej II. Filadelf|Ptolomeja II.]] proširili Serapisovo štovanje po Grčkoj, te diljem ptolomejske države, koja se prostirala od Cirenaike do Cipra i egejskih otoka. Serapis je uskoro postao široko prihvaćen od Grka koji se živjeli u Egiptu, te je preuzeo i ulogu zaštitnika Ptolomejevića i središnje vlasti koja je bila u rukama Grka. No vjerojatno baš zato, kult se sporo širio među Egipćanima. Iako je smatran zaštitničkim božanstvom koje svojim podanicima osigurava zdravlje, materijalna bogatstva i zagrobni život, objedinjujući tako [[Asklepije]]ve, [[Zeus]]ove, [[Had]]ove i [[Oziris]]ove (Ozorapispve) karakteristike, Egipćani su imali duge tradicije štovanja mnogo starijih, njemu srodnih božanstava, među kojima je prednjačila [[Izida]] “bezbrojnih imena”.

Tek kada su Izidu počeli smatrati Serapisovom ženom, jer je ona izvorno bila suprugom Ozirisa kojeg je Serapis kroz Osorapisa apsorbirao, njegov se kult počeo širiti među Egipćanima svih slojeva, pa i među robovima. Takvo povezivanje božanstava bliskih kultnih osobina ima u Egiptu dugu tradiciju koja se očitovala u štovanju trijada, koje su smatrane temeljem sveukupnosti božanskih moći. Treći član te tzv. aleksandrijske trijade bio je [[Harpokrat]] (Horus dijete). Centar Serapisova bogoštovlja i aleksandrijske trijade bio je Veliki serapej, koji je u Kanopu na Nilu - u blizini [[Aleksandrija|Aleksandrije]] - podigao [[Ptolemej III. Euerget I.|Ptolomej III.]] Ondje su mnogi hodočasnici čekali noć kako bi im se bog ukazao u snu, te ih ozdravio. Kultni je prikaz izradio je [[Brijaksid]], vjerojatno unuk slavnoga graditelja [[Mauzolej]]a. Veliki sjedeći kip stopio je odlike Zeusa i Hada; glava je bila bradata i dobroćudnog izgleda, okrunjena kalathosom, a kraj Serapisovih nogu je sjedio [[Kerber]]. [[Klement Aleksandrijski]] zabilježio je kako je statua bila izrađena od različitih metala: zlata, srebra, bakra, željeza, olova i kositra, te poludragog i dragog kamenja: safira, hematita i topaza, dok su dijelovi tijela bili obojeni plavo-zeleno. To je bilo neobično, no zasigurno i vrlo dojmljivo djelo. Posjetitelje [[hram]]a vjerojatno je, osim skupoće materijala koji su bili upotrijebljeni u izradi kolosa, još više očaravala atmosfera pobožnosti i nade koja je obavijala njegov lik.