Hijerarhija Katoličke Crkve: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Miv2 (razgovor | doprinosi)
Redak 55:
Biskupije i ostale partikularne crkve se udružuju u [[metropolija|crkvene pokrajine]]. One se pak udružuju u [[crkvena regija|crkvene regije]]. Pored toga, biskupi iz jednog naroda ili države udružuju se u [[biskupska konferencija|biskupsku konferenciju]].
 
Biskupije se u pravilu povezuju u crkvene pokrajine. Na čelu crkvene pokrajine je [[metropolit]] koji je uvijek nadbiskup točno određene nadbiskupije u crkvenoj pokrajini. Ipak, jedno sjedište metropolita nije nadbiskupija, Rimska biskupija, i papa je metropolit koji nije nadbiskup. Nadbiskupije su većinom sjedišta motropolita, no to ne mora biti tako (npr. [[Zadarska nadbiskupija]], koja uz to nije niti u jednoj crkvenoj pokrajini). Biskupije crkvene pokrajine koje nisu metropolitanske se zazivajunazivaju ''sufraganske'', a njihovi biskupi [[sufragan]]i. Metropoliti u sufraganskim biskupijama nemaju redovitu vlast, ali imaju neke nadzorneposebne ovlasti nadzorne naravi. Neke od tih ovlasti ima i sufragan najstariji po promaknuću u metropolitanskoj biskupiji. Metropolit ima ovlast sazvati ''pokrajinski sabor'' na kojem sudjeluju svi biskupi crikvene pokrajine. Simbol metropolitove časti je [[palij]].
 
Ponegdje, iako rjeđe, crkvene pokrajine se povezuju u crkvene regije. Crkvene regije imaju biskupske skupštine.
Redak 61:
Na području jednog naroda ili države osnivaju se biskupske konferencije. Skupština biskupske konferencije, koju uglavnom čine svi biskupi sa njenog područja, održava se barem jednom godišnje. Mogu donositi odluke samo u nekim područjima, kao što je liturgija, a njihove odluke obvezuju samo ako za njih glasa dvije trećine članova i potvrdi ih Apostolska stolica. Ipak, biskupske konferencije u praksi imaju veće ovlasti od biskupskih skupštine crkvenih regija i pokrajinskih sabora.
 
U nekim državama (npr. u [[Poljska|Poljskoj]]) biskup jedne biskupije, najčešće najstarije u tom narodu, ima naslov [[primas]]a. To je u načelu počasna titulanaslov i ne nosi sa sobom nikakvu vlast. U hrvatskim krajevima naslov primasa (''Primas Dalmatiae atque totius Croatiae'') nosio je svojedobno splitski, jednoć solinski, nadbiskup, i to sve do prve polovice 19. stoljeća.
 
=== Unutrašnje uređenje partikularnih crkava ===