Talijanski iredentizam: razlika između inačica

Godine 1915. Italija je potpisala tajni [[Londonski ugovor]] sa silama Antante. Ugovor je Talijanima nudio dobradobar dio istočnog Jadrana te Slovenije u zamjenu za ulazak u rat na stranu Antante. Tom ugovoru je između ostalih kumovao i srpski političar [[Nikola Pašić]].{{nedostaje izvor}}

Nakon rata je potpisan tzv . "[[Rapalski ugovor|Ugovor u Rapallu]]". Po njemu je Jugoslavija ustupila dijelove istočnog Jadrana Italiji. TjTaj teritorij je uključivao Istru, dijelovedjelove Kvarnera i današnje Slovenije te, grad Zadar te hrvatske otoke po Kvarneru i otoke Lastovo i Palagružu. No , taj teritorij je bio manji od onog predviđeno Londonskim ugovorom te nije zadovoljavao težnje talijanskih ekspanzionista. Rijeka s okolicom je trebala postati posebna država pod međunarodnim nadzorom. Tad je skupina talijanskih iredentista koje je predvodio [[Gabriele d'Annunzio]] okupirala Rijeku i i osnovala tzv. "[[Slobodna Država Rijeka|Slobodnu državu Rijeku]]". Tu državu je 1924. službeno pripojila Kraljevina Italija.

Za vrijeme drugog svjetskog rata velik dio Dalmacije je bio izravno anektiranpripojen unutar ItalijeItaliji. Na timetim teritorijima su osnivani konc-logori. Domaćem stanovništvu je zabranjena nastava na hrvatskom. RadioRadijski prijamnici su bili ograničeni i nanjimana njima se smjelo slušati isključivo talijanske stanicepostaje.

ČakKorzika su i Korzikaje upravno pripojenipripojena Kraljevini Italiji u studenom 1942. godine. Malta je bila teško bombardirana ali ne i okupirana zbog tog što je Talijanskotalijansko-njemačka invazija u 1942 . bila odgođena te poslije nikad izvšena zbog kapitulacije Italije 1943 .

<ref> [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041013/temedana01.asp Slobodna Dalmacija] [[Gianfranco Fini]]: "Dalmacija, Rijeka i Istra oduvijek su talijanske zemlje", Oct 13,. listopada 2004. <br> </ref>. Umjesto Potomslužbenog jedemantija te izjave, [[Carlo Giovanardi]], ministar za odnose sa Parlamentom, hladno je potvrdio Finijeve riječi rekavši da je "'' Fini rekao istinu ''".<ref> Slobodna Dalmacija, 18. ožujka 2006: [http://www.slobodnadalmacija.hr/20060318/tribina01.asp Utroba koja je porodila talijanski iredentizam još uvijek je plodna] </ref>

Na 52. okupljanju Talijanskih esula [[Carlo Giovanardi]] je izjavio da će "Italija izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju kako bi "obnovila talijanstvo Dalmacije", za vrijeme sudjelovanja na okruglom stolu , zajedno sa kremom talijanskih fapista i iredentista, raspravljajući na temu " Italija i Dalmacija danas i sutra". Znakovit je i naziv rasprave čime se uporno izbjegava uporaba imena "Hrvatska" u naslovu.

<ref name="invazija"> Nacional: [http://nacional.hr/articles/view/21074/ Talijanski ministar najavio invaziju na Dalmaciju], Oct 19,. listopada 2005. <br> </ref>.

Roberto Menia, izaslanik stranke [[Alleanza Nazionale]] utalijanskom parlamentu je par navrata verbalno napao ustanove Talijana iz Hrvatske (posebice ''talijansku uniju'') i njihove <!-- uglednici --> uglednike (publicist i pisac [[Giacomo Scotti]] bio je omiljena meta njegovih napada), nazivajući ih ''titoistima, izdajiicama i slavokomunistima'', iako su ti isti godinama radili na očuvanju identiteta i kulture hrvatskih Talijana. Menia se također složio talijanskim konzulom u Rijeci koji je te ustanove nazvao "petokolonašima"<ref> [http://www.slobodnadalmacija.hr/inc/print.asp?url=/20050302/novosti05.asp Slobodna Dalmacija] Menia želi kontrolu nad 8 milijuna eura za Talijansku uniju, Feb 2,. veljače 2005. <br> </ref>

Alleanza Nazionale je ,također, vrlo često iskazivala teritorijalni ekspanzionizam prema istočnoj obali Jadrana, opetujući povijesni [[revizionizam]], tvrdeċi da je ''Dalmacija ukradena Italiji''. Godine 2005., Menia je izjavio da će "''Italija povratiti Istru , Rijeku i Dalmaciji kad HrvatskeHrvatska uđe u EU''" <ref name="invazija" />.

U veljači 2007., na "Dan obilježavanja žrtava fojbi", talijanski predsjednik [[Giorgio Napolitano]] dao je izjavu u kojoj je pokolje u fojbama nazvao "barbarstvom stoljeća" , "posljedicom krvoločne slavenske mržnje" , "slavenskog aneksionizma" govoreći o hrvatskoj i slovenskoj antifašističkoj borbi za oslobođenje istočnog Jadrana od talijanske okupacije. Napolitanove izjave su izjave su izazvale hitru i oštru reakciju vodstva Republike Hrvatske . Predsjednik [[Stipe Mesić]] je izjavio ''da je u takvim izjavam nemoguće ne vidjeti tragove otvorenog rasizma, povijesnog revizionizma i političkog revanšizma''. Premijer Sanader nije ništa rekao. EUropskaEuropska komisija reagirala je brzo na Mesićeve tvrdnje (ali ne i na Napolitanove) tražeći stišavanje napetosti i upozorila hrvatskog predsjednika "''da ne koristi oštre izraze''" . <ref name="anti-Slav">[http://www.net.hr/vijesti/page/2008/02/11/0486006.html Net.hr] Mesić iznenađen govorom Napolitana </ref>

Napolitanova izjava u veljači 2008 (na "Dan obilježavanja žrtava fojbi" ), u kojoj je potvrdio svoju izjavu iz 2007, u kojoj je štoviše nazvato Mesićeve rekacijereakcije neopravdanima, izazvala je oštru rekciju hrvatskog predsjednika [[Stipe Mesić|Stipe Mesića]]. Dne 11. veljače 2008., Mesić je izjavio povodom Napolitanovih riječi, kako sve što je rekao godinu prije o Napolitanu i dalje stoji.