Digitalna video kamera: razlika između inačica

'''Digitalne [[video]] [[Kamera|kamere]]''' umjesto na klasični [[film]], sliku "hvataju" na specijalizirani [[čip|mikročip]] tipa '''[[CMOS]]''' ili '''3 [[CCD]]''' (tri CCD čipa od kojih svaki obrađuje jednu od tri osnovne boje) ili jeftinije alternativne vrste. Mikročip [[Digitalno|digitalizira]] na njega projiciranu sliku, tj. definira horizontalnu i vertikalnu poziciju svake točkice slike ([[piksel]]a), nijansu boje i intenzitet osvjetljenosti, te takav set podataka za čitavu sličicu pohranjuje na [[wikt:medij|medij]] koji koristi kameravideokamera (magnetnu traku, DVD minidisk i dr.). Za jednu sekundu video snimka, prema video [[standard]]ima potrebno je snimiti 25 sličica (engleski "'''Frame'''"), da bi se u snimku dobili koliko-toliko prirodni pokreti bez "poskakivanja".

Unosom digitalne tehnike, odnosno elektroničke obrade ulaznih [[wikt:parametar|parametar]]a važnih za snimanje (kao osvijetljenost objekta, i dr.) i [[automat]]izacije rutinskih radnji (automatsko uoštravanje na objekt u "ciljniku", automatsko podešavanje otvora [[objektiv]]a prema promjeni osvjetljenosti objekta, automatsko "podešavanje bijele boje" pri prirodnoj ili raznim vrstama umjetne rasvjete), automatsko snimanje zvuka snimljenog ugrađenim ili dodatnim priključenim [[mikrofon]]om i dr.), oslobađa korisnika od [[wikt:manuelno|manuelno]]g obavljanja tih radnji, omogućujući mu da se posveti [[wikt:kreativno|kreativno]]m dijelu snimanja. Time snimanje postaje dostupno baš svakome, uz minimalno priučavanje, pa kod npr. osnovnih amaterskih kameravideokamera svodi se često na pritisak na isto dugme za početak i završetak video-sekvence. Uz to, uporaba elektronike unutar kamere, omogućuje i čitav niz naprednih [[funkcija]] koje su kod klasičnih filmskih kameravideokamera bile nezamislive (npr. automatsko pretapanje iz jedne sekvence u drugu izabranim načinom pretapanja, i dr.)

[[Datoteka:Camcorder_Sony_DCR-HC39E.jpg|desno|Thumb|300px|digitalna video kameravideokamera]]

Općenito video-kamerevideokamere imaju svjetlosno jače objektive od fotoaparata, što je između ostaloga uvjetovano i nemogućnošću primjene dužih ekspozicija zbog toga što video snimakvideosnimak mora imati 25 sličica u sekundi kako zahtijeva video standard. Također, video objektive odlikuje i veći raspon optičkog zuma, koji se kreće između 12 x i 36 x, pa i više. S digitalnim zumom, za čiju kvalitetu uglavnom važi isto što i za [[digitalna kamera#digitalni zum|digitalni zum fotoaparata]], "ukupan" zum može prijeći i 1000 x. Ipak, treba reći, da kod video snimakavideosnimaka nema jednostavnog načina za naknadno kvalitetnije zumiranje pri obradi snimka, koja postoji kod obrade fotografija. Stoga kod video kamerevideokamere i digitalni zum ima nekog značaja, ali je i ovdje bitan podatak predstavlja optički zum, tj. onaj, koji se ostvaruje mehaničkim pomacima u sustavu leća objektiva.

HD (High Densitiy) kvaliteta razlučivosti (1280x720 - 1920x1080) dolazi u punu primjenu tek s novim HD televizorima, koji su doduše na tržištu, ali je trenutno malo emitiranih programa u toj razlučivosti. Vlasnici takvih televizora i HD video kameravideokamera, mogu (konačno) uživati u vlastitim filmskim ostvarenjima i na TV-ekranu, bez iritantno neoštre slike na koju smo tijekom vremena "oguglali". Kao deklarirana rezolucija pune HD razlučivosti (Full HD) navodi se 1080i, no trenutno je dostupno svega nekoliko modela video kameravideokamera koje snimaju u 1080d razlučivosti.

To je najnovija vrsta medija u video-kameramavideokamerama, namijenjena prije svega pohrani videa u HD kvaliteti. Na disk kapaciteta 60 GB staje oko 5 sati videa HD 1080i kvalitete, odnosno potreba memorijskog prostora za HD video iznsiiznosi oko 12 GB/h videa, Za sada malobrojni modeli HD kamera nude i alternativno snimanje na DVD (6 sati videa standardne kvalitete). Snimamo li na tvrdi disk sandardnu kvalitetu, već na disk od 30 GB staje preko 37 sati sirovog snimka, što daje memorijsku potrebu od oko 0,81 GB/h. Baterije ćete u tom vremenu morati izmijeniti 5-6 puta.<br>

Tvrdi disk je po konstrukciji osjetljiv elektronsko-precizno-mehanički uređaj, prilično osjetljiv na udarce i vibracije. pa si takve i video-kamerevideokamere s HDD medijem. Stoga valja pripaziti da kameru ne izlažemo vibracjiskim stresovima (kamera na tvrdoj polici autmobila u vožnji i sl) ili udarcima, iako bi specijalni HDD za ugradnju u kameru trebao biti prilagođene robustnije izvedbe. Prenosite je u dobro tapeciranoj torbici.

je kratica za Digital-Video magnetske trake, koje danas u pravilu koristi većina video kameravideokamera standardne razlučivost, uključivo gornju klasu naprednih amaterskih, pa i poluprofesionalnih. Čitati ih mogu svi VCR-uređaji s oznakom (logom) '''DV'''. Nakon reproduciranja traku treba premotati na početak. Natezanje trake koja zapinje pokretanjem iz sredine ili na kraju, može izazvati distorziju snimke. Odlažite ih u kutijama u vertikalnom položaju. Izvorni snimak se sprema u tzv. '''AVI''' analognom video formatu (u video-datotekama s nastavkom AVI) velikih memorijskih potreba, koje su približne potrebama HD snimaka, pa i veće. Tržište nudi trake na koje staje 60 ili 90 min. ozvučenog videa. Traka od 60 min ima kapacitet od oko 13 GB, dakle toliko iznosi i memorijska potreba /h nekomprimirane [[AVI]] snimke. Nakon prijenosa na računalo, AVI snimak se digitalizira i komprimira, dakle konvertira u tzv. DV (Digital Video) format razlučivosti 720 x 576 piksela. AVI snimak sa mini DV trake može se direktno uputiti i na uobičajene analogne televizore, gdje će imati kvalitetu slike poput kabelske televizije (dakako u standarnoj kvaliteti).

Memorijska potreba iznosi oko 4.5 GB/h videa u nekom od komprimiranih formata spremnih za ulaganje u DVD pogon računala ili video-reproduktorvideoreproduktor (player), preko kojega je reprodukciju moguće usmjeriti i na TV ekran. DVD uređaji proizvedeni do [[2006.]] g. ne znaju čitati dvoslojne medije.

U Video-kameruVideokameru memorijska kartica se ugrađuje zbog snimanja pojedinačnih fotografija, koje se s lošom (640x480) a ponekad i pristojnom razlučivošću mogu snimiti i za vrijeme snimanja videa. [[2007.]] g. ustalile su se praktički tri od mnogih vrsta kartica za fotoaparate: ''Secure digital'' (mnogi sitni uređaji kao ručna računala, MP3 Playeri, GPS-ovi i dr, a za camcordere Canon), ''xD Picture Card'' (Olympus, Fujifilm) i '''Memory stick Duo''' koju koristi Sony. Kapaciteti kartica kreću se od 16 MB do nekoliko GB.

S povećanjem kapaciteta kartica, javljaju se međutim i prve, (posebno minijaturne) video-kamerevideokamere koje i video zapis spremaju na magnetsku karticu. Na najveće, 4 gigabajtne ''SD(HC)'' kartice, Panasonic video snimku sprema u MPEG-2 formatu.</br>

I kod prijenosa podataka iz video kamerevideokamere na računalo, i kod promjene video formata iz jednoga u drugi (tzv. rekodiranje) tehnologija nudi dvije osnovne vrste softverskih alata i opreme: