Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Miv2 (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
 
Podignuta na čast Božju, mostarska je [[stolnica]] ili [[katedrala]] posvećena Mariji Majki Crkve.
 
Nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b. u Mostaru.
 
== Povijest ==
 
Nastojanjem apostolskoga vikara [[biskup]]a [[Anđeo Kraljević|Anđela Kraljevića]], franjevca, u Mostaru je 7. ožujka [[18671866.]] podignutapočela katedrala,gradnja stolne ili katedralne crkve ''(templum cathedrale)'', i posvećena [[apostolski prvaci|apostolskimapostolskih prvacimaprvakâ]] svetomusvetoga [[Sveti Petar|PetruPetra]] i [[Sveti Pavao|PavluPavla]]., Tadovršena jevećom katedralapomoću [[1890.]]dobrotvora pripojenaiz mostarskomuinozemstva<ref>Usp. franjevačkom''Schematismus [[samostan]]utopographico-historicus iVicariatus ujednoApostolici proglašenaet [[župa|župnom]]Custodiae [[crkva|crkvom]].Provincialis KasnijeFranciscano-missionariae suin biskupiHercegovina [[Paškalpro Buconjić]]anno iDomini [[Alojzije1873.'', Mišić]]Mostar, obojica franjevci1873., pripremalistr. teren129-130.</ref> i materijal za gradnju noveblagoslovljena [[stolnica|stolnice1872.]] ili [[katedrala|katedrale]] na Rondou, danas Trg hrvatskih velikana. Međutim,Uz jugoslavenske sunju komunističke vlastije [[19481873.]] oduzelepodignut [[Katolička Crkva|Crkvi]]"prostran i zemljišteudoban ižupni građustan".<ref>Usp. teRadoslav suGlavaš, podigle''Spomenica Dom50-godišnjice kulture,hercegovačke danasfranjevačke HrvatskiRedodržave'', domMostar, [[herceg]]a1897., [[Stjepanstr. Kosača|Stjepana Kosače]]76.</ref>
 
Spomenuta [[stolnica]] ili [[katedrala]] je [[1890.]] pripojena mostarskomu franjevačkom [[samostan]]u a istodobno služi i kao [[župa|župna crkva]]. Bilo je u to doba prvoga mostarsko-duvanjskoga biskupa [[Paškal Buconjić|Paškala Buconjića]], franjevca, ([[1880.]]--[[1910.]]), koji je hercegovačkim franjevcima pomogao sagraditi samostan s bogoslovijom, podignut tijekom [[1890.]] i [[1891.]], i opskrbio potrebnim.<ref>Usp. Radoslav Glavaš, ''Biskup fra Paškal Buconjić. Prigodom 30 godina biskupovanja, 1880-1910.'', Mostar, 1910., str. 19-20; Dominik Mandić, »Osnutak franjevačkog samostana i bogoslovije u Mostaru«, u: ''Stopama Otaca. Almanah hercegovačke franjevačke omladine'', Mostar, 1934/1935., str. 19-21.</ref> a sam je pribavio zemljište za novu biskupsku crkvu, u predjelu grada tada zvanom Guvno, a danas Rondo, odnosno Trg hrvatskih velikana.
Vrativši se iz uzništva, hrabri i napaćeni [[biskup]] [[Petar Čule]] i njegovi svećenici nisu se odrekli gradnje crkve, koju svaki biskup i svaka biskupija moraju imati, to jest crkve matice, što je po svojoj naravi svaka [[stolnica|stolnice]] ili [[katedrala|katedrale]]. Zbog toga unatoč ne malim političkim teškoćama i raznim ograničenjima, izrazitima za jugoslavensko doba, ipak uspijevaju podignuti novu crkvu, te je kako tako građevinski okončati [[1980.]] i osposobti za sveto bogoslužje. Ostvaruje se tako san hercegovačkih katolika duži od jednoga stoljeća, čime je »grad na Neretvi« napokon dobio [[biskup]]sku crkvu. Nju je one iste godine na [[blagdan]] Uzvišenja Svetoga Križa, to jest [[14. rujna]] [[1980.]], [[biskup]] [[Petar Čule]] svečano posvetio i predao svojemu nasljedniku na [[biskupska stolica|biskupskoj stolici]] [[Mostarsko-duvanjska biskupija|mostarsko-duvanjskih biskupa]], [[mons.]] [[Pavao Žanić|Pavlu Žaniću]], kleru i vjernome Božjem puku. U toj prigodi sam [[biskup]] [[Petar Čule]], koji je istodobno u znak posebnoga [[papa|papina]] poštovanja toga dana promaknut za nadbiskupa, [[biskup koadjutor|biskupu koadjutoru]] [[Pavao Žanić|Pavlu Žaniću]] predao je i [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]] kao i upravu [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trebinjsko-mrkanskom biskupijom]].
 
Pribavljeno zemljište – dijelom poklonjeno, a dijelom kupljeno, sastavljeno od dviju katastarskih čestica s površinom od 3.754 četvornih metara i s površinom od 4.684 četvornih metara, ukupne površine 8.388 četvornih metara – uknjiženo je na [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]].Usp. ''Zemljišno-knjiški uložak katastarske općine Mostar: katastarska čestica br. 408 i 406/12''. Biskup je pribavio i oko 5 vagona kreča, koji je na gradilištu stajao preko 40 godina. Novi biskup [[Alojzije Mišić]], franjevac, (1912-1942), mislio je na gradnju, te je na gradilište dao složiti preko 250 četvornih metara tesanoga kamena.
Novopodignuta mostarsku [[stolnica|stolnicu]] ili [[katedrala|katedralu]] teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i [[zvonik]] u čijemu se tornju sada nalazi šest [[zvono|zvona]]. Postavljene su i klasične [[orgulje]], što je i vjerski i kulturni doprinos razvoju grada Mostara i glazbenoga života uopće.
 
Kada je [[1942.]] preuzeo biskupiju, [[biskup]] [[Petar Čule]] se je odmah zbog gradnje obratio tada poznatim arhitektima. Čak je i glasoviti hrvatski umjetnik [[Ivan Meštrović]] bio sam ponudio da će izraditi idejnu skicu nove crkve. Sve te dobre namjere propadoše zbog Drugoga svjetskog rata i poratnih neprilika, koje su slijedile. Naime, jugoslavenske su komunističke vlasti u travnju [[1948.]] biskupa uhitiše te ga u srpnju te iste godine osudiše na 11 i pol godina stroge tamnice. Zasušnjivši pastira, Gradske vlasti, Gradski narodni odbor, dadoše se na posao te zaplijeniše spomenuto zemljište i dadoše ga GNO-u Mostar za izgradnju Doma kulture<ref>Usp. ''Gradska eksproprijaciona komisija'', br. 48.440/48., od [[22. ožujka]] [[1949.]] i br. 4.689/54., od [[25. kolovoza]] [[1955.]]</ref>, i to je danas Hrvatski dom [[herceg]]a [[Stjepan Kosača|Stjepana Kosače]]. I nije to bilo jedino što oteše i otuđiše. Biskupov delegat [[mons.]] [[Andrija Majić]] ništa nije mogao učiniti, jer mu jugoslavenske komunističke vlasti nisu niti odgovarale na prigovore i tužbe. I dok je ležao u tamnici biskup misli na gradnju svoje crkve te čak od najodgovornijega za jugoslavenske komunističke progone, koji je bio iznad svega i svakoga, [[Tito|Tita]], smjelo traži da se oduzeto zemljište vrati ili da se biskupiji dade u zamjenu drugo iste veličine i odgovarajućega položaja i kakvoće, ali bez uspjeha.
 
Stigavši iz uzništva u biskupiju početkom [[1957.]], biskup tek početkom [[1958.]] preuzima upravu biskupije i ne prestaje tražiti da se riješi pitanje oduzetoga zemljišta. Prvi pisani zahtjev podnio je [[24. listopada]] [[1959.]], ali na nj, u duhu ondašnjega vremena i postupaka prema [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], nije nikada dobio odgovora. Opet razgovara i pregovara s komunističkim čelnicima te mu je tek [[30. lipnja]] [[1967.]] bilo moguće predati novi zahtjev. Kada je sve krenulo s mrtve točke, u pregovorima mu je rečeno da će mu biti dano zemljište biskupove bašče, oduzeto [[1948.]] zajedno s drugim biskupijskim dobrima, uključujući i spomenuto zemljište na Guvnu, odnosno Rondou, namijenjeno za stolnu crkvu. Ne imajući drugoga izlaza, biskup pristaje te konačno [[17. prosinca]] [[1971.]] Zavod za urbanizam i komunalnu djelatnost Mostara izdaje uredbu o dodjeli lokacije. U ožujku je [[1973]] odobren idejni nacrt crkve s pripadnim uredsko-stambenim objektom. Građevinska dozvola stiže [[22. travnja]] [[1974.]] te [[9. studenoga]] [[1975.]] biskup Petar, položivši kamen temeljac, blagoslivlje temelje buduće crkve, koju svaki biskup i svaka biskupija moraju imati, to jest crkve matice, što je po svojoj naravi svaka [[stolnica|stolnice]] ili [[katedrala|katedrale]].</ref>Usp. ''Glas koncila'', katolički dvotjednik, 15. (1976.), br. 24, str. 14.</ref>
 
VrativšiSvojom se iz uzništva,upornošću hrabri i napaćeni [[biskup]] [[Petar Čule]] i njegovi svećenici nisu se odrekli gradnje crkve, koju svaki biskup i svaka biskupija moraju imati, to jest crkve matice, što je po svojoj naravi svaka [[stolnica|stolnice]] ili [[katedrala|katedrale]]. Zbog toga unatoč ne malim političkimraznim teškoćama i raznim ograničenjima, izrazitimaunutra za jugoslavensko doba,i ipakizvana uspijevaju podignuti novu crkvu, te je kako tako građevinski okončati [[1980.]] i osposobti za sveto bogoslužje. Ostvaruje se tako san hercegovačkih katolika duži od jednoga stoljeća, čime je »grad na Neretvi« napokon dobio [[biskup]]sku crkvu. Nju je one iste godine na [[blagdan]] Uzvišenja Svetoga Križa, to jest [[14. rujna]] [[1980.]], [[biskup]] [[Petar Čule]] svečano posvetio i predao svojemu nasljedniku na [[biskupska stolica|biskupskoj stolici]] [[Mostarsko-duvanjska biskupija|mostarsko-duvanjskih biskupa]], [[mons.]] [[Pavao Žanić|Pavlu Žaniću]], kleru i vjernome Božjem puku. U toj prigodi sam [[biskup]] [[Petar Čule]], koji je istodobno u znak posebnoga [[papa|papina]] poštovanja toga dana promaknut za nadbiskupa, [[biskup koadjutor|biskupu koadjutoru]] [[Pavao Žanić|Pavlu Žaniću]] predao je i [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]] kao i upravu [[Trebinjsko-mrkanska biskupija|Trebinjsko-mrkanskom biskupijom]].
 
Novopodignuta mostarsku [[stolnica|stolnicu]] ili [[katedrala|katedralu]] teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme [[Domovinski rat|Domovinskoga rata]] devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i [[zvonik]] u čijemu se tornju sada nalazi šest [[zvono|zvona]]. Postavljene su i klasične [[orgulje]], što je i vjerski i kulturni doprinos razvoju grada Mostara i glazbenoga života uopće.
 
== Osobitosti ==
Line 18 ⟶ 28:
== Katedralna župa ==
 
Uz [[stolnica|stolnicu]] ili [[katedrala|katedralu]] vezana je i jedna od ukupo 6 danas postojećih mostarskih gradskih katoličkih župa, Župa Marije Majke Crkve, kojoj istodobno služi kao župna [[crkva]]. Osim dijela grada (''TekstCentar 1), valjaobuhvaća još doraditi i dopuniti podatcima!'')Zahum.
 
Župni ured nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b.
 
Ostalih pet župa su (abecednim redom): Župa svetoga Ivana Apostola i Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Centar 2 i Zalik; župni ured je u ulici Kneza Višeslava 2), Župa svetoga Luke Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Iliće; župni ured je u Barakovac b. b.), Župa svetoga Marka Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja 1993.]], a obuhvaća Cim; župni ured je isti kao i za Župu sv. Luke u Ilićima, Barakovac b. b.; na području župe nalazi se ostatci rimske bazilike), Župa svetoga Mateja Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Rudnik i Orlac; župni ured je u Rudarskoj ulici b.b.) i Župa svetoga Petra i Pavla (obuhvaća Podhum, Rodoč, Jasenicu; župni ured je u Franjevačkoj ulici 2; sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća jedina katolička župa u Mostaru; na području grada stara župa od 15. do 17. stoljeća, obnovljena [[1849.]]).
 
== Posebna slavlja ==
 
Osim redovitih katoličkih [[svetkovina]] i [[blagdan]]a u mostarskoj se [[stolnica|stolnici]] ili [[katedrala|katedrali]] posebnom svečanosću slave još svetkovina posvete same [[stolnica|stolnice]] ili [[katedrala|katedrale]], koja je istodobno blagdan za cijelu [[Mostarsko-duvanjska biskupija|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]] i pada na [[14. rujna]] zajedno s obljetnicom biskupskoga ređenja sadašnjega mostarsko-duvanjskoga biskupa [[Ratko Perić|Ratka Perića]] ([[Neum]], [[1992.]]), zatim svetkovina Marije Majke Crkve, nebeske zaštitnice, koja se slavi na [[Duhovi| duhovski ponedjeljak]], te svetkovina svetoga Josipa, zaštitnika [[Mostarsko-duvanjskeduvanjska biskupijeMostarskobiskupija|Mostarsko-duvanjske biskupije]], koja, kao i općenito, pada na [[19. ožujka]]. (''Tekst valja još doraditi i dopuniti podatcima!'')
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{Commonscat|Cathedral Marija Majka Crkve (Mostar)}}
 
{{Commonscat|Cathedral Marija Majka Crkve (Mostar)}}
{{mrva}}
 
<small>Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je sa