Inačica od 17. kolovoza 2011. u 19:00 uredi Miv2 (razgovor \| doprinosi) 57 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 17. kolovoza 2011. u 21:38 uredi ukloni ovu izmjenu Miv2 (razgovor \| doprinosi) 57 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 10: Nastojanjem apostolskoga vikara [[biskup]]a [[Anđeo Kraljević\|Anđela Kraljevića]], franjevca, u Mostaru je 7. ožujka [[1866.]] počela gradnja stolne ili katedralne crkve ''(templum cathedrale)'' [[apostolski prvaci\|apostolskih prvakâ]] svetoga [[Sveti Petar\|Petra]] i [[Sveti Pavao\|Pavla]], dovršena većom pomoću dobrotvora iz inozemstva<ref>Usp. ''Schematismus topographico-historicus Vicariatus Apostolici et Custodiae Provincialis Franciscano-missionariae in Hercegovina pro anno Domini 1873.'', Mostar, 1873., str. 129-130.</ref> i blagoslovljena [[1872.]] Uz nju je [[1873.]] podignut "prostran i udoban župni stan".<ref>Usp. Radoslav Glavaš, ''Spomenica 50-godišnjice hercegovačke franjevačke Redodržave'', Mostar, 1897., str. 76.</ref> Ova prva mostarska [[stolnica]] ili [[katedrala]] pripojena je [[1890.]] mostarskomu franjevačkom [[samostan]]u te je istodobno nastavila ~~službu~~služiti i kao [[župa\|župna crkva]] i kao stolna crkva. Bilo je u to doba prvoga mostarsko-duvanjskoga biskupa [[Paškal Buconjić\|Paškala Buconjića]], franjevca, ([[1880.]]--[[1910.]]), koji je hercegovačkim franjevcima pomogao sagraditi samostan s bogoslovijom, podignut tijekom [[1890.]] i [[1891.]], i opskrbio potrebnim.<ref>Usp. Radoslav Glavaš, ''Biskup fra Paškal Buconjić. Prigodom 30 godina biskupovanja, 1880-1910.'', Mostar, 1910., str. 19-20; Dominik Mandić, »Osnutak franjevačkog samostana i bogoslovije u Mostaru«, u: ''Stopama Otaca. Almanah hercegovačke franjevačke omladine'', Mostar, 1934/1935., str. 19-21.</ref> Inače, to je u Mostaru sve do početka osamdesetih godina prošloga stoljeća bile i jedina crkva na raspolaganju mostarskim katolicima. A kako ni jedan biskup u redovitim prilikama ne može vršiti svoju službu bez vlastite crkve, niti biskupija može biti bez crkve matice, biskup [[Paškal Buconjić\|Paškala Buconjića]] je pribavio zemljište za novu biskupsku crkvu, u predjelu grada tada zvanom Guvno, a danas Rondo odnosno Trg hrvatskih velikana. Pribavljeno zemljište – dijelom poklonjeno, a dijelom kupljeno, sastavljeno od dviju katastarskih čestica od kojih je jedna s površinom od 3.754 m2 ia druga s površinom od 4.684 m2, ~~ukupne~~što ~~površine~~daje ukupnu površinu od 8.388 m2 – uknjiženo je na [[Mostarsko-duvanjska biskupija\|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]].<ref> Usp. ''Zemljišno-knjiški uložak katastarske općine Mostar: katastarska čestica br. 408 i 406/12''.</ref> Biskup je za gradnju pribavio i oko 5 vagona kreča, koji je na gradilištu stajao preko 40 godina. ~~Novi~~I novi mostarsko-duvanjski biskup [[Alojzije Mišić]], franjevac, (1912.-1942.), mislio je na gradnju stolne crkve, te je na gradilište dao složiti preko 250 četvornih metara tesanoga kamena. U međuvremenu se je pojavila i neka hipoteka stavljena na zemljište. Kada je [[1942.]] preuzeo biskupiju, [[biskup]] [[Petar Čule]] se je odmah zbog gradnje obratio tada poznatim arhitektima. Čak je i glasoviti hrvatski umjetnik [[Ivan Meštrović]] bio sam ponudio da će izraditi idejnu skicu nove crkve. ~~Sve~~Učinjeno ~~te dobre~~je ~~namjere propadoše~~malo zbog Drugoga svjetskog rata, ia onda dođoše dobro znane teške poratnih ~~neprilika~~prilika, ~~koje~~pa suod ~~slijedile~~gradnje nije bilo ništa i naum je propao. Naime, jugoslavenske su komunističke vlasti u travnju [[1948.]] biskupa uhitiše te ga u srpnju te iste godine osudiše na 11 i pol godina stroge tamnice. Zasušnjivši pastira Crkve mostarsko-duvanjske, a nije na žalost bio jedini kojega je takva sudbina zapala u ono doba, Gradske vlasti, Gradski narodni odbor, dadoše se na posao te zaplijeniše spomenuto zemljište i dadoše ga GNO-u Mostar za izgradnju Doma kulture<ref>Usp. ''Gradska eksproprijaciona komisija'', br. 48.440/48., od [[22. ožujka]] [[1949.]] i br. 4.689/54., od [[25. kolovoza]] [[1955.]]</ref>, i to je danas Hrvatski dom [[herceg]]a [[Stjepan Kosača\|Stjepana Kosače]]. I nije to bilo jedino što oteše Crkvi i prisvojiše. I mnogim čestitim ljudima također. Popis je žalostno dug. Biskupov delegat [[mons.]] [[Andrija Majić]] ništa nije mogao učiniti, jer mu jugoslavenske komunističke vlasti nisu niti odgovarale na prigovore i tužbe. I dok je ležao u tamnici biskup misli na gradnju svoje crkve te čak od najodgovornijega za jugoslavenske komunističke progone, koji je bio iznad svega i svakoga, [[Tito\|Tita]], smjelo traži da se oduzeto zemljište vrati ili da se biskupiji dade u zamjenu drugo iste veličine i odgovarajućega položaja i kakvoće, ali bez uspjeha. Stigavši iz uzništva u biskupiju početkom [[1957.]], biskup tek početkom [[1958.]] preuzima upravu biskupije i ne prestaje tražiti da se riješi pitanje oduzetoga zemljišta. Prvi pisani zahtjev podnio je [[24. listopada]] [[1959.]], ali na nj, u duhu ondašnjega vremena i postupaka prema [[Katolička Crkva\|Katoličkoj Crkvi]], nije nikada dobio odgovora. Opet razgovara i pregovara s komunističkim čelnicima te mu je tek [[30. lipnja]] [[1967.]] bilo moguće predati novi zahtjev. Kada je sve krenulo s mrtve točke, u pregovorima mu je rečeno da će mu biti dano zemljište biskupove bašče, oduzeto [[1948.]] zajedno s drugim biskupijskim dobrima, uključujući i spomenuto zemljište na Guvnu, odnosno Rondou, namijenjeno za stolnu crkvu. Ne imajući drugoga izlaza, biskup pristaje te konačno [[17. prosinca]] [[1971.]] Zavod za urbanizam i komunalnu djelatnost Mostara izdaje uredbu o dodjeli lokacije. U ožujku je [[1973]] odobren idejni nacrt crkve s pripadnim uredsko-stambenim objektom. Građevinska dozvola stiže [[22. travnja]] [[1974.]] te [[9. studenoga]] [[1975.]] biskup Petar, položivši kamen temeljac, blagoslivlje temelje buduće crkve, koju svaki biskup i svaka biskupija moraju imati, to jest crkve matice, što je po svojoj naravi svaka [[stolnica]] ili [[katedrala]].<ref>Usp. ''Glas koncila'', katolički dvotjednik, god. 15. (1976.), br. 24, str. 14.</ref> Redak 20: Svojom upornošću hrabri i napaćeni [[biskup]] [[Petar Čule]] i njegovi svećenici unatoč raznim teškoćama i ograničenjima unutra i izvana uspijevaju podignuti novu crkvu, te je kako tako građevinski okončati [[1980.]] i osposobti za sveto bogoslužje. Ostvaruje se tako san hercegovačkih katolika duži od jednoga stoljeća, čime je »grad na Neretvi« napokon dobio [[biskup]]sku crkvu. Nju je one iste godine na [[blagdan]] Uzvišenja Svetoga Križa, to jest [[14. rujna]] [[1980.]], [[biskup]] [[Petar Čule]] svečano posvetio i predao svojemu nasljedniku na [[biskupska stolica\|biskupskoj stolici]] [[Mostarsko-duvanjska biskupija\|mostarsko-duvanjskih biskupa]], [[mons.]] [[Pavao Žanić\|Pavlu Žaniću]], kleru i vjernome Božjem puku. U toj prigodi sam [[biskup]] [[Petar Čule]], koji je istodobno u znak posebnoga [[papa\|papina]] poštovanja toga dana promaknut za nadbiskupa, [[biskup koadjutor\|biskupu koadjutoru]] [[Pavao Žanić\|Pavlu Žaniću]] predao je i [[Mostarsko-duvanjska biskupija\|Mostarsko-duvanjsku biskupiju]] kao i upravu [[Trebinjsko-mrkanska biskupija\|Trebinjsko-mrkanskom biskupijom]]. Novopodignuta ~~mostarsku~~mostarska [[stolnica]] ili [[katedrala]] teško je stradala u granatiranjima grada za vrijeme [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] devedesetih godina prošloga stoljeća, te joj je bila prijeko potrebna temeljita obnova. U okviru te obnove sagrađen je i [[zvonik]] u čijemu se tornju sada nalazi šest [[zvono\|zvona]]. Postavljene su i klasične [[orgulje]], što je i vjerski i kulturni doprinos razvoju grada Mostara i glazbenoga života uopće. == Osobitosti == Redak 32: Župni ured nalazi se u ulici nadbiskupa Petra Čule b.b. Ostalih pet mostarskih župa su (abecednim redom): Župa svetoga Ivana Apostola i Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Centar 2 i Zalik; župni ured je u ulici Kneza Višeslava 2), Župa svetoga Luke Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Iliće; župni ured je u Barakovac b. b.), Župa svetoga Marka Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja 1993.]], a obuhvaća Cim; župni ured je isti kao i za Župu sv. Luke u Ilićima, Barakovac b. b.; na području župe nalazi se ostatci rimske bazilike), Župa svetoga Mateja Evanđelista (osnovana na svetkovinu Bogojavljenja [[6. siječnja]] [[1993.]], a obuhvaća Rudnik i Orlac; župni ured je u Rudarskoj ulici b.b.) i Župa svetoga Petra i Pavla (obuhvaća Podhum, Rodoč, Jasenicu; župni ured je u Franjevačkoj ulici 2; sve do osamdesetih godina prošloga stoljeća jedina katolička župa u Mostaru; na području grada stara župa od 15. do 17. stoljeća, obnovljena [[1849.]]). == Posebna slavlja == Redak 44: {{Commonscat\|Cathedral Marija Majka Crkve (Mostar)}} <small>Napomena: ~~Ovaj tekst ili jedan njegov~~Manji dio ~~preuzet~~teksta je sapreuzet s [http://www.cbismo.com službene stranice Mostarsko-duvanjske biskupije]. Vidi [[Wikipedija:Dopu%C5%A1tenja_za_kori%C5%A1tenje_sadr%C5%BEaja/Ostalo#Mostarsko_duvanjska_biskupija\|dopusnicu]]. Ostali glavniji izvori navedeni su izravno u tekstu, kako je i običaj.</small> [[Kategorija:Crkve u BiH]]

Katedrala Marije Majke Crkve u Mostaru: razlika između inačica