U ratnim danima je bio ministar energetike, industrije i rudarstva, a potom i obrane [[Hrvatska Republika Herceg-Bosna|Hrvatske Republike Herceg-Bosne]].
Poslije je bio i predsjednik [[FBiH|Federacije Bosne i Hercegovine]], od [[18. ožujka]][[1997.]] do [[29. prosinca]][[1997.]] godine. On i njegov zamjenik Ejup Ganić imali su malo utjecaja u stvaranju politike FBiH i bili su pod pritiskom Međunarodne zajednice, Ureda visokog predstavnika i pod pritiscima bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH.<ref>Chandler, David. Bosnia: faking democracy after Dayton. Pluto Press. 2000. Str 74. ISBN 0 7453 1690 5</ref>
Na utemeljiteljskom saboru [[24. svibnja]][[1997.]] godine izabran je za predsjednika Glavnog vijeća [[Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (udruženje)|Hrvatske zajednice Herceg-Bosne]],<br>udruženja koje nema državotvorne ingerencije i čiji je cilj povezati sve Hrvate u BiH, definirati strateške smjerove nacionalnog, kulturnog i gospodarskog razvitka.
Predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne je ostao i nakon njenog 3. sabora, koji je održan [[17. travnja]] [[2010.]] godine.<br>Na tom saboru, Vladimir Šoljić je proglašen jednim od nekoliko članova Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.
