Razlika između inačica stranice »Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu«

bez sažetka
[[Datoteka:Katolički bogoslovni fakultet Zagreb.jpg|mini|250px|Zagrebački bogoslovni fakultet]]
'''Katolički bogoslovni fakultet''' [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]] slijedi razvojrazvitak filozofsko-teoloških studija koje je prije sedam i pol stoljeća u [[Zagreb]]u pokrenuo zagrebački biskup [[Stjepan II. Babonić]] (1227.-1247).
 
== Povijest ==
 
Jedan od njegovih nasljednika, blaženi [[Augustin Kažotić]] (1303.-1322.), osnovao je katedralnu školu s odsjecima »slobodnih umijeća« i teologije s naglaskom na studiju [[Sveto pismo|svetopisamskih]], patrističkih i [[skolastika|skolastičkih]] tekstova.
 
[[Tridentski koncil|Poslijetridentsko]] sjemenište [[Juraj Drašković|Jurja Draškovića]] (1563.-1578.) s humanističkom školom i [[isusovci|isusovački]] kolegij (1633.) na [[Gradec|Gradcu]], uz obilnu novčanu potporu biskupa [[Franjo Erghelyi|Franje Erghelya]] (1628.-1637.) i kanonika Nikole Dijaneševića, velikog [[prepošt]]a Zagrebačkoga kaptola, vode k uspostavi Akademije (1662. godine), koju car i kralj [[Leopold I.]] posebnom poveljom [[23. rujna]] [[1669.]] upisuje u generalne studije zemalja habsburške krune s pripadnim sveučilišnim pravima i povlasticama. Carsku povelju [[3. studenoga]] [[1671.]] ratificirao je [[Hrvatski sabor]] »''salvis tamen iuribus et libertatibus Regni in suo vigore permanentibus''«. Program iz 1673. godine predviđa teoretski i praktični dio studija na katedrama[[katedra]]ma filozofije, [[dogmatska teologija|dogmatske]] i [[moralna teologija|moralne teologije]], uz koje se postupno organiziraju katedre [[kanonsko pravo|kanonskoga prava]] (1726./27.), [[kontroverzistika|kontroverzistike]] (1747./48.), biblijskih jezika, [[crkvena povijest|crkvene povijesti]] i govorništva (1757/58).
 
Poslije ukinuća [[isusovci|isusovačkoga reda]] (1773.) carica i kraljica [[Marija Terezija]], preustrojila je zagrebački generalni studij u "Kraljevsku akademiju znanosti" s tri fakulteta: filozofskim, bogoslovnim i pravnim.
Od 1784. Bogoslovski fakultet djeluje u okviru Zagrebačkoga sjemeništa na Kaptolu, u kojem, uz postojeći teološki, nadbiskup [[Juraj Haulik]] 1853. otvara i dvogodišnji filozofski studij.
 
Na sjednici Hrvatskoga sabora, održanoj [[11. ožujka]] [[1869.]], izglasan je zakonski članak »ob utemeljenju sveučilišta u glavnom gradu Zagrebu« kojim se »Vladi zemaljskoj nalaže, da učini shodne korake, da se nadbiskupski licej zagrebački preustroji u fakultet teologijski«. »Prilozima cijelog naroda hrvatskoga« u Zagrebu je 1874. godine osnovano moderno Hrvatsko sveučilište, koje po ustrojnom zakonu od 5. siječnja iste godine i po otpisu cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]] tri mjeseca poslije (5. IV. 1874) »ima otvoriti potpuni (četverogodišnji) bogoslovni fakultet«.
 
Pokretač osnivanja Hrvatskoga sveučilišta u Zagrebu bio je biskup [[Josip Juraj Strossmayer]], a njegov je prvi rektor bio svećenik [[Matija Mesić]], profesor hrvatske povijesti na Pravnomu fakultetu.
Značajna reorganizacija nastavnoga plana Bogoslovnoga fakulteta provedena je 1935. u skladu sa zahtjevima apostolske konstitucije "Deus scientiarum Dominus". Novu "ratio studioroum" 1937. potvrdila je kongregacija za sjemeništa i sveučilišta, čime je Bogoslovni fakultet u Zagrebu izjednačila s crkvenim sveučilišnim ustanovama u svijetu, priznatima od Svete Stolice.
 
Početkom 1952. Vlada [[NR Hrvatska|NR Hrvatske]] donosi rješenje o ukidanju Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta kao fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Time je on ''[[de facto]]'', ali ne i ''[[de iure]]'' prestao biti sastavnim dijelom Sveučilišta u Zagrebu.
 
Odlučnim zauzimanjem dekana Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta prof. dr. [[Vilim Keilbach|Vilima Keilbacha]], svesrdnom podrškom biskupa hrvatskog jezičnog područja, Rimokatolički bogoslovni fakultet nastavio je djelovati punih trideset i osam godina, na temelju povijesnoga i stečenoga prava, isključivo kao crkvena visokoškolska ustanova.
 
Godine 1990., nakon demokratskih promjena, tadašnje Izvršno vijeće [[Sabor Republike Hrvatske|Sabora Republike Hrvatske]], proglasilo je ništavnim rješenje Vlade NRH iz 1952. godine. Tim rješenjem svi akti Rimokatoličkoga bogoslovnog fakulteta (diplome, imenovanja profesora i sl.) koji su od 1952. do 1990. vrijedili samo ''[[pro foro ecclesiastico]]'', postali su valjanima također ''[[pro foro civili]]'', sa svim posljedicama na građanskom području.
 
Tijekom četiri zadnja desetljeća 20. stoljeća na fakultetu su osnovana četiri znanstveno-nastavna instituta te su s njim u širem smislu povezani kao posebni odsjeci. Tako preko njih fakultet ostvaruje neke od svojih ciljeva. Danas fakultet obuhvaća kao područni studij Teologiju u Rijeci.