Patrologija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Amirobot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot Dodaje: he:פטרולוגיה (נצרות)
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Patrologijom''' ili '''patristikom''' obično nazivamo prvo razdoblje povijesti [[kršćanstvo|kršćanske]] literature, a definira se kao nauka o životu i književnoj djelatnosti starih crkvenih pisaca. Ograničuje li se samo na izlaganje života i djelatnost crkvenih pisaca, govorimo o patrologiji u užem smislu, i u tome je smislu istovjetna sa ''starocrkvenom povijesti književnosti''.
 
Pojam dolazi od grčkih riječi: πατέρ što znači "otac", a riječ λόγος znači "riječ", "nauk". Zato pojam patrologije možemo prevesti kao ''nauk o ocima'', pri čemu se misli isključivo na [[Crkveni oci|crkvene oce]]. [[Crkva]] je u starini, sve do 4. st. ovaj pojam primjenjivala isključivo na biskupe, koji su bili oci pojedine mjesne Crkve, a time i oci svakog vjernika rođena na [[Duhovnost|duhovni život]] u Crkvi. Od 5. st. ovaj pojam se pridaje i svećenicima ([[sveti Jeronim|Jeronim]]) i đakonima ([[Efrem]]).
Za naslov ''crkvenog oca'' potrebno je:
- svetost života
Redak 21:
 
==Povijest patrologije==
Riječ ''patrologija'' prvi je upotrijebio protestant [[Johann Gerhard]], koji je izdao svoju “Patrologiju“ u [[Jena|Jeni]] god. [[1653]]. Međutim počeci patrološke znanosti su puno stariji. Njezinim začetnikom možemo smatrati [[Euzebije Cezarejski|Euzebija Cezarejskog]] (umro [[339]].) koji je u svojoj ''Crkvenoj povijesti opisao kršćanske pisce, pravovjerne i heretike, te tako postao izvanredno važan za povijest straokršćanske književnosti prije svog vremena.
 
Međutim ocem patrologije se smatra [[sv. Jeronim]] sa svojim djelom „De„''De viris illustribus sive cathalogus de scriptoribus ecclesiasticis“ecclesiasticis''“, u kojem je opisao 135 pisaca. To njegovo djelo su mnogi kasnije nadopunjavali s novijim autorima.
 
==Izdanja i zbirke patrologije==
Od najvećih zbirkizbirka možemo izdvojiti:
* 17. i 18. st. - kritička izdanja francuskih [[benediktinci|benediktinaca]] sv. Maura;
* 19. st.- J.P. [[Migne]] (+1875), 400 volumena: ''Patrologiae cursus completus'', grčki niz (PG) i latinski niz (PL);
* od 1866.: ''Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum'' (CSEL): Latinski i grčki niz Bečke i Berlinske akademijaakademije. Izdavanje u tijeku, a do sada objavljeno 90 volumena;
* od 1903.: ''Corpus Scriptorum Christianorum Orientalium'' (CSCO), izdavano u Parisu, Louvainu[[Louvain]]u i Washingtonu. Do sada objavljeno 400 volumena, a izdavanje u tijeku;
* od 1953.: ''Corpus Christianorum'' (CC) u izdanju benediktinaca opatije Svetog Petra iz [[Steenbrugge]]a (Belgija), a sastavljen je od tri niza: latinski, grčki i istočni, dopunjena s srednjovjekovnim djelima (''continuatio medievalis''). Izdavanje je u tijeku, a do sada je objavljeno 160 volumen, a predviđeno je izdavanje 175 volumena 2348 djela ili ulomaka;
* od 1942.: francusko izdanje Sources chrétiennes (SC), ed. du Cerf, dvojezični tekstovi. Do sada objavljeno 260 volumena.
 
==Zbirke prijevoda na Hrvatski jezik==
*''Izbor iz starokršćanske književnosti'', antologijska zbirka koju su priredili K. Rac – Fr. Lesman, Zagreb 1917.
*''Izazov starih'' [[florilegij]] otačkih tekstova s aktualizirajućim komentarom; priredio T.J.Šagi – Bunić, KS, Zagreb 1972.
*Prijevodi s opširnim uvodima izabranih dijela Bazilija, Atanazija, Tertulijana, Grgura iz Nise, Origena, Ambrozija. Ciprijana i Augustina u izdanju “Službe Božje“ iz Splita, “Symposiona“ iz Splita i KS iz Zagreba priredio je M. Mandac.