'''Srbohrvati''' ([[njemački jezik|njem.]] '''Serbokroaten''') je pojam koji je krajem [[19. stoljeće|19.]] i početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] bio u uporabi u dijelu zapadne Europe kao kolektivni naziv za [[Srbi|Srbe]] i [[Hrvati|Hrvate]] (uključujući i [[Bošnjaci|Bošnjake]] i [[Crnogorci|Crnogorce]]).
Naziv je bio temeljen na teoriji da postojanje (tobožnjeg) zajedničkog [[srpskohrvatski jezik|srpsko-hrvatskoghrvatskosrpskog jezika]] nužno podrazumijeva postojanje zajedničkog "srbohrvatskog" ili "srpskohrvatskog" naroda.
Ova se je [[teorija]] proširila, između ostalog zahvaljujući naporima [[ilirizam|ilirizma]] na ujedinjenju južnoslavenskih naroda i [[pansrpstvo|pansrpstvusvesrpstvu]].
Pojam ''Srbohrvati'' tada se koristio i u [[statistikaStatistika|statističkim]]ma zapisima. Statistikom o nacionalnosti [[Austro-Ugarska|Austrijskog dijela monarhije]] (tadašnjoj [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevini Dalmaciji]] i [[Istra|Istri]] svi stanovnici su stanovnici klasificirani prema jeziku kao "''Srbohrvati''". U [[Ugarska|Ugarskoj]], kojoj je pripadala i [[Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojedna kraljevina]], Srbi i Hrvati su u statistikama navedeninavođeni kao zasebni narodi.
KoncepcijuKoncept ''Srbohrvata''"srbohrvatskoga međutim Hrvatinaroda", Crnogorciunatoč svemu, Srbini iHrvati ni Srbi Bošnjacinikada nisu nikaddoista prihvatili.
U [[SFR Jugoslavija|"drugoj" Jugoslaviji]] [[Srbi]], [[Hrvati]] i [[Crnogorci]] priznati su kao zasebni [[narod]]i, kasnije i [[Muslimani (narod)|Muslimani]].
U drugoj [[SFR Jugoslavija|SFRJ Jugoslaviji]] [[Srbi]], [[Hrvati]] i[[ Crnogorci]] priznati su kao odvojeni [[narod]]i, kasnije i [[Bošnjaci]] (pod pojmom Muslimani). Pojam ''Srbohrvati'' ostao je jedino još u nazivu političkog projekta t.zv. [[srpsko-hrvatski jezik|srpsko-hrvatskog]] jezika.
