Razlika između inačica stranice »Svitci s Mrtvog mora«

Dodano 19 bajtova ,  prije 9 godina
sitno
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{reflist}} +{{izvori}}))
(sitno)
Svitci s Mrtvog mora su tradicionalno podijeljeni na tri skupine: "biblijski" rukopisi (kopije tekstova od Hebrejske Biblije), koji tvore oko 40% identificiranih spisa; "[[Apokrifi|apokrifni]]" ili "pseudepigrani" rukopisi (poznati dokumenti iz razdoblja Drugog Hrama poput [[Enoh]]a, [[Jubilej]]a, [[Tobit]]a, [[Sirah]]a, ne-kanoniziranih psalma, itd., koji nisu postali službenim dijelom Biblije), koji tvore oko 30% identificiranih spisa; i "sektarijanski" rukopisi (prethodno nepoznati dokumenti koji govore o pravilima i vjerovanjima određene skupine ili skupina unutar šireg [[Židovi|Judaizma]]) kao što je "Pravilo o zajednici", "Spis o ratu", "Pesher" (hebrejski ''pesher'' '''פשר''' = "objašnjenje") o [[Habakuk]]u, i "Pravilo o blagosolovu", koji tvore oko 30% identificiranih spisa.<ref>Abegg, Jr., Martin, Peter Flint, and Eugene Ulrich, ''The Dead Sea Scrolls Bible: The Oldest Known Bible Translated for the First Time into English'', San Francisco: Harper, 2002</ref>
 
Prije [[1968]]., većina poznatih spisa i fragmenata su bili smješteni u Rockefellerovom muzeju (prethodno znanom kao Palestinski arheološki muzej) u [[Jeruzalem]]u. nakonNakon [[Šestodnevni rat|Šestodnevnog rata]], spisi su premiješteni u [[Hram knjiga]], kod izraelskog muzeja.
 
Objavljivanje spisa je trajalo desetljećima te je stoga takvo zakašnjenje bilo predmetom raznih akademskih kontroverzi. Do [[2007]]., dva sveska se još moraju upotpuniti, dok cijela serija ''Otkrića u judejskoj pustinji'', ima ukupno 39 svezaka. Osim u [[Izrael]]u, neki se svitci nalaze u sveučilištu u [[Chicago|Chicagu]] u sklopu Orijentalnog instituta, [[Princeton]]u, sveučilištu Azusa Pacific, te u rukama privatnih skupljača. Prema ''Oxfordovom vodiču za arheologiju'', "Kumranski spisi", koji uključuju barem fragmente od svake knjige [[Stari zavjet|Starog zavjeta]], izuzev [[Estera (knjiga)|Knjige o Esteri]], omogućuju stručnjacima mnogo stariji poprečni presjek tradicije skripte nego onaj koji je bio prije moguć. Oko 35% biblijskih spisa su gotovo identični tradicionalnim hebrejskim tekstovima Starog zavjeta s 10% tradicionalnim grčkim i samaritanskim, dok ostatak izlaže gotovo dramatičnu razliku i u jeziku i u sadržaju. U svojem opsegu tekstovnih varijanti, kumranski spisi su natjerali znanstvenike da razmisle o ustaljenim teorijama o razvoju modernog biblijskog teksta od samo tri rukopisne obitelji: Mazoretski tekst, hebrejski original [[Septuaginta]], i Samaritanska Tora. Postaje jasno da je sveto pismo Starog zavjeta bilo iznimno tečno sve do biblijske kanonizacije koja se dogodila oko 100. nakon Kr."<ref>Fagan, Brian M., and Charlotte Beck, ''The Oxford Companion to Archeology'', entry on the "Dead sea scrolls", Oxford University Press, 1996 </ref>
 
== Pronalazak ==
U proljeće [[1947]]. godine na području Kumrana mladi pastir Muhammed edh-Dhib je tražeći ovce došao do ulaza u nepoznate spilje. Kad su mu se oči privikle na mrak ustanovio je da se pred njime nalaze brižno posloženi ćupovi. Iako tamo nije naišao na nikakvo zlato, otkrio je da se u ćupovima nalaze stari spisi prepuni prašine.
Prvih sedam svitaka koje su pronašli pastiri ubrzo je završilo na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, a ushićeni znanstvenici sa svih strana svijeta sjatili su se u Kumran i počeli istraživati ostale okolne spilje. Potraga je urodila plodom i omogućila očuvanje desetaka tisuća novih fragmenata među kojima su bili dijelovi Biblije stariji od svih do tada poznatih na originalnom heberejskom. U spiljama pored Mrtvog mora pronađeni su svitci koji su na sebi sadržavali dijelove tekstova svih biblijskih knjiga, osim one o EsterEsteri, koji su stariji od svih ostalih poznatih židovskih biblijskih zapisa. Ovakva velika starost svitaka odmah je nametnula dva velika pitanja. Prvo je bilo ono o prvotnim vlasnicima tih spisa, a drugo da li će ti originalni tekstovi otkriti neke do tada nepoznate podatke koji nisu uključeni u konačnu verziju [[Biblija|Biblije]].
Prema svim provjeravanjima može se zaključiti da su svitci pripadali odvojenoj religijskoj zajednici koja se držala po strani od ostalih. Početkom 68. godine u kumransko područje dolazi vojska [[Rimsko carstvo|rimskog]] generala [[Vespazijan]]a kako bi ugušila židovsku pobunu, pa se s pravom može pretpostaviti da su upravo tada svitci bili sakriveni u spilje<ref>{{cite web|url=http://www.geocities.com/Athens/Olympus/8784/kumran.html |title=Svitci sa Mrtvog mora|publisher=Geocities|date=|accessdate=1. listopada 2008|archiveurl=http://replay.web.archive.org/20091023001014/http://geocities.com/Athens/Olympus/8784/kumran.html|archivedate=25-04-2011}}</ref>.
Anonimni suradnik