Roland Barthes: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: {{Biografija | ime = Roland Gérard Barthes | slika = | veličina = | opis slike = | pseudonim = | rođenje = 12. studenog 1915. ...
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 14:
}}
 
'''Roland Gérard Barthes''' ([[Cherbourg]], [[Francuska]], 12. studenog 1915. - [[Pariz]] 25. ožujka 1980.), francuski teoretičar književnosti, filozof, kritičar i semiotičar. BarthesoveBarthes istražuje veoma širok raspon tema te služi kao utjecaj na razvoj škole teorija poput [[Strukturalizam|strukturalizma]], [[Semiotika|semiotike]], [[Egzistencijalizam|egzistencijalizma]], socijalne teorije, [[Marksizam|Marksizma]], [[Antropologija|antropologije]] te [[Post-strukturalizam|post-strukturalizma]].
 
== Život ==
 
Barthes je rođen 12. studenog 1915. u [[Cherbourg|Cherbourgu]] u [[Normandija|Normandiji]], sin pomorskog časnika Louisa Barthesa stradalog u bitci u [[Sjeverno more|Sjevernome moru]]. Njegova majka, Henriette Barthes, kao i njegova strina i baka brinule su se za njega. Sa jedanaest godina obitelj se seli u [[Pariz]] no unatoč tome ranome preseljenju njegovi provincijalni korijeni ostaju veoma jaki sve do kraja njegovog života.
 
Na pariškoj [[Sorbonne|Sorbonni]] koju pohađa od 1935. do 1939. pokazuje se ambicioznim učenikom. NoKakogod, u tom razdoblju također boluje od raznoraznih bolesti, kao i [[Tuberkuloza|tuberkuloze]] zbog koje mnogo vremena provodi u izolaciji sanatoriuma. Učestali fizički slomovi mu narušavaju akademsku karijeru, i polaganje ispita te jebiva odriješen i od vojne službe.
 
Od 1939. do 1948. uglavnom radi na dobivanju diplome iz gramatike i [[Filologija|filologije]], izdaje svoje prve akademske radove, sudjeluje u medicinskim studijima, ali se i dalje bori sa bolešću. Godine 1948. se vraća isključivo akademskome radu te dobiva brojebrojne kratkotrajne poslove na institutima u [[Francuska|Francuskoj]], [[Rumunjska|Rumunjskoj]] i [[Egipat|Egiptu]]. Istovremeno pridonosi svojim radovimradovima pariškimpariškom lijevičarskimlijevičarskom novinamačasopisu ''Combat'', a isti postepeno izrastaju u cjelovitu knjigu, ''Le degré zéro de l'écriture'' (1953). U 1952. pronalazi mjesto na ''Centre national de la recherche scientifique'' gdje studira [[Leksikologija|leksikologiju]] i [[Sociologija|sociologiju]]. U nasljednih sedam godina provedenih tamo počinje pisati popularni serijal dvomjesečnih eseja za časopis ''Les Lettres Nouvelles'' u kojima pobija mitove [[Popularna kultura|popularne kulture]] (kasnije sakupljenih u zbirci ''Mitologije'' izdanoj 1957. godine).
 
Rane šezdesete provodi istraživajući [[Semiotika|semiotiku]] i [[Strukturalizam|strukturalizam]], te izmjenjivajući razne akademske radne pozicije širom Francuske i nastavljajući proizvoditi dugometražne studije. Mnogi njegovi radovi kritiziraju postojeće tradicionalne akademske poglede [[Književna kritika|književne kritike]]. Njegove ideje dovode do nesuglasja sa Raymondom Picardom koji napada francuski ''New Criticism'' (oznaku koju pogrešno nadjeva Barthesu) zbog navodnog nedostatka poštovanja prema francuskim književnim korijenima. Barthes pak odgovara u svome djelu ''Kritika i istina'' iz 1966. gdje optužuje staru buržoazijsku kritiku za manjak brige o nijansama i finoći jezika te o selektivnoj neukosti u kritici opozicijskih teorija i pogleda (kao što je na primjer [[Marksizam]]).
 
Do kasnih šezdesetih Barthes uspostavlja popriličnu reputaciju. Putuje u [[SAD]] i [[Japan]] te održava prezentacije. Svoje najpoznatije djelo, esej ''Smrt autora'' koje služi kao jedan od temeljnih prijelaznih radova u istraživanju logike strukturalističke misli piše 1967. godine. Kasnije nastavlja doprinositi zajedno sa Philippeom Sollersom [[Avangarda|avangardnom]] književnom časopisu ''Tel Quel'' gdje se razvijaju slične ideje onima iz Barthesovih pisanja. 1970. Barthes izdaje kritiku [[Honoré_de_Balzac|Balzacova]] djela ''Sarrasine'' naziva ''S/Z''. Tijekom sedamdesetih nastavlja graditi književnu kritiku te razvija pojmove tekstualnosti i pisačke neutralnosti. 1971. gostuje kao predavač na sveučilištu u [[Geneva|Genevi]].
 
Godine 1977. biva odabran za predsjedatelja ''Sémiologie Littéraire'' na ustanovi ''Collège de France'' u Parizu. Iste godine njegova majka henrietteHenriette Barthes sa kojom je živio 60 godina umire što se pokazuje kao velik udarac. Njegovo posljednje veliko djelo ''Camera Lucida'' je djelomdijelom esej o prirodi [[Fotografija|fotografije]] a djelomdijelom pomirenje sa smrću njegove majke.
 
25. veljače 1980. Barthesa udara vozilo nakon napuštanja zabave koju je održao [[François Mitterrand]]. Mjesec dana kasnije umire od povreda.