Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 6.620 bajtova ,  prije 8 godina
sadržaj i literatura
'''Monarhizam''' je [[politika|politička]] [[ideologija]] koja zagovara očuvanje ili obnovu [[monarhija|monarhije]] kao društvenog uređenja neke [[država|države]]. Predstavlja širi pojam od [[rojalizam|rojalizma]] čiji se sljedbenici zalažu za konkretnog monarha ili [[dinastija|dinastiju]] na čelu države. Budući da se zalažu za obnovu monarhije u državama s postojećim [[republika|republikanskim režimom]], njihova je ideologija u suprotnosti s [[republikanizam|republikanizmom]].
 
== Povijest ==
 
Monarhizam je novija ideologija koja se pojavila kao [[konzervativizam|konzervativan]] odgovor na [[liberalizam|liberalne]] i [[radikalizam|radikalne]] republikanske pokrete koji su se pojavili u [[Zapadna Europa|Zapadnoj Europi]] tijekom [[18. stoljeće|18. stoljeća]].
 
Uspon građanske [[buržoazija|buržoazije]] i postupno propadanje [[feudalizam|feudalnog poretka]] u kojem je [[plemstvo]] i [[svećenstvo]] podržavalo vlast monarha dovelo je do pojave novih političkih ideja zasnovanih na urođenim i neotuđivim pravima čovjeka i prenosu prava [[suverenitet]]a s osobne ličnosti monarha na [[narod]]. Te nove ideje o organizaciji države i društva pojavile su se još [[1690]]. u djelu [[John Locke|Johna Lockea]] ''Dvije rasprave o upravljanju državom'', a razvili su ih kasniji prosvjetitelji poput [[Jean Jacques Rousseau|Jean Jacquesa Rousseaua]] u djelu ''Društveni ugovor'' ([[francuski jezik|fr.]] ''Du Contrat social ou principes du droit politique'') iz [[1762]]. godine.<ref>Povijest svijeta, II. dio, str. 530.</ref>
 
[[Američki rat za nezavisnost]] (1775.-1783.) i utemeljenje suvremene demokratske republike utjecalo je, između ostalog, i na izbijanje [[francuska revolucija|Francuske revolucije]] [[1789]]. godine. Ustanici su ukinuli feudalni poredak i [[26. kolovoza]] 1789. donijeli ''[[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina|Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina]]'' u kojoj se ističe da se podrijetlo svakog suvereniteta nalazi u narodu, te da nijedno tijelo i nijedan pojedinac ne može vršiti vlast koja ne proizlazi iz njega.<ref>Povijest, sv. XII, str. 530.</ref> Godine [[1792]]. ukinuta je monarhija i proglašena republika.
 
Poslije pada [[Napoleon I. Bonaparte|Napoleonova]] [[Prvo Francusko Carstvo|Prvog Carstva]], [[Bečki kongres|Bečkim kongresom]] [[1815]]. godine reakcionarni političari obnovili su stare režime. U Francuskoj i drugim državama vraćene su na vlast stare dinastije. Europski monarsi osnovali su [[Sveta alijansa|Svetu alijansu]] kako bi osigurali postojeći konzervativni društveni poredak. U tom ugovoru sačinjenom na poticaj [[Rusi|ruskog]] cara [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandra I.]], a kojem su pristupile sve europske države, osim [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]] i [[Papinska država|Papinske države]], ističe se princip [[božansko pravo kraljeva|božanskog prava kraljeva]] koji se suprotstavlja novoproklamiranom narodnom suverenitetu.<ref>Povijest svijeta, III. dio, str. 555.</ref>
 
Liberalni i nacionalni pokreti iznijedrili su novu revoluciju u [[Francuska|Francuskoj]] [[1848]]. godine. Revolucijom je oborena monarhija i uspostavljena [[Francuska Druga Republika|Druga republika]], koja je uskoro bila zamijenjena [[Drugo Francusko Carstvo|Drugim Carstvom]] [[Napoleon III.|Napoleona III.]] Njemačko-francuski rat (1870.-1871.) rezultirao je porazom Francuske i uspostavom [[Njemačko Carstvo|Drugog Njemačkog Carstva]]. Kao posljedica poraza, Napoleon III. bio je prisiljen [[abdikacija|abdicirati]] s vlasti, nakon čega se na političkoj sceni razvila živa rasprava o novom uređenju države. Premda je većinu činila monarhijska opcija, nije došlo do obnove monarhije već je osnovana [[Francuska Treća Republika|Treća republika]]. Problem je bila unutrašnja podjela monarhista na ''bonapartiste'', koji su zagovarali pripadnike dinastije [[Bonaparte]], a koje su republikanci krivili za poraz kod Sedana; ''legitimisti'', koji su podržavali dinastiju [[Burbonci|Bourbon]]; i ''orleanisti'', koji su podupirali mlađi ogranak iste dinastije. Međusobna rascjepkanost monarhista bila je od presudnog značaja, jer je novi republikanski ustav bio izglasan tek [[1875]]. godine, i to sa samo jednim glasom više.<ref>Povijest, sv. XV, str. 421.</ref> Monarhistički pokret u Francuskoj slabio je do kraja [[19. stoljeće|19. stoljeća]] te su se naposljetku monarhisti priklonili Trećoj republici.
 
Nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] (1914.-1918.) i s usponom [[komunizam|komunističkog]] režima u [[Istočna Europa|Istočnoj Europi]] propala je većina europskih monarhija. Nakon sloma komunizma u zemljama Istočne Europe pojavile su se marginalne političke tendencije koje su se zalagale za obnovu monarhije u tim državama ([[Albanija]], [[Bugarska]], [[Rumunjska]], [[Srbija]]), međutim stranke koje se zalažu za takav koncept imaju zanemarivu podršku u narodu, neovisno o tome o kojoj je zemlji riječ.
 
U [[Češka|Češkoj]] djeluje monarhisitčka stranka [[Koruna česka]]. U [[Portugal]]u i nekim zemljama Istočne Europe također postoje monarhističke stranke i pokreti. U [[Australija|Australiji]] također postoji pokret koji se zalaže za opstojnost tradicionalnih veza Australije i Velike Britanije u okviru [[Commonwealth (zajednica država)|Commonwealtha]] te očuvanje monarhijskog društvenog poretka. Na prostoru bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] djeluje nekoliko monarhističkih političkih stranaka. U Srbiji djeluje [[Srpski pokret obnove]], a u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] Domovinska građanska stranka (do 2007. godine).
 
== Ideološki koncept ==
 
U novijem periodu uobličila se pragmatična ideja o monarhiji kao općedruštveno korisnoj [[institucija|instituciji]] koja kroz "predvidljivu" i stalnu funkciju nasljednog monarha društvu i državi pruža stabilnost, odnosno predstavlja [[simbol]] oko koga se mogu okupiti [[klasa|klasno]], [[etnicitet|etnički]] ili [[religija|religijski]] heterogena društva koja inače ne bi mogla prihvatiti nijednog drugog državnog poglavara ili poredak. Takvi se argumenti najčešće vezuju uz suvremene europske ustavne monarhije, osobito [[Španjolska|Španjolsku]] gdje se kralju [[Juan Carlos I.|Juanu Carlosu I.]] pripisuju zasluge za uvođenje i očuvanje krhkog demokratskog poretka krajem [[1970-ih]] i početkom [[1980-ih]]. Monarhizam se također ponekad vezuje i uz [[nacionalizam|nacionalističku ideologiju]], odnosno zamisao prema kojoj upravo nasljedni monarh predstavlja simbol državnopravnog kontinuiteta, odnosno nacionalnog identiteta koji bi trebao dati legitimitet nacionalnoj državi.
 
== Bilješke ==
{{izvori}}
 
== Literatura ==
 
* ''Povijest, sv. XII, Kolonijalizam i građanske revolucije, Zagreb, 2008.'' ISBN 978-953-300-046-6 (sv. 12)
* ''Povijest, sv. XV, Kolonijalna carstva i imperijalizam (1871.-1914.), Zagreb, 2008.'' ISBN 978-953-300-052-7
* ''Povijest svijeta, II. dio, Marjan tisak, Split, 2005.'' ISBN 953-214-236-3
* ''Povijest svijeta, III. dio, Marjan tisak, Split, 2005.'' ISBN 953-214-237-1
 
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Monarchism}}
 
{{mrva-pol}}