Povijest Francuske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: hi:फ्रांस का इतिहास |
|||
Redak 25:
[[Datoteka: Lenepveu, Jeanne d'Arc au siège d'Orléans.jpg|200px|mini|desno|[[Ivana Orleanska]] osvaja Orleans]]
Danas je opće prihvaćeno kako je [[Karlo II.]] prvi francuski kralj pošto on postaje prvi vladar na čijem dvoru se govori [[francuski jezik]]. Njegovom smrću [[877.]] godine za Francuske počinje crno razdoblje tijekom kojega je ona žrtva kratkoročnih pljačkaških pohoda [[Mađari|Mađara]] i puno dugoročnijih [[Vikinzi|Vikinga]]. U tom razdoblju nemira potomci Karla Velikog su srušeni s vlasti od dinastije
Koristeći takvu situaciju [[Engleska|engleski]] kralj je polovicom [[12. stoljeće|12. stoljeća]] postao, koristeći razne grofovske i vojvodske titule, vladar gotov pola Francuske samo da bi sve bilo izgubljeno od [[Rikard I. Lavljeg Srca|Rikarda Lavljeg Srca]] i njegovog brata [[Ivan Bez Zemlje|Ivana Bez Zemlje]]. Francuska vojska tog doba pod rukovodstvom kralja [[Filip II., kralj Francuske|Filipa Augusta]] u višedesetljetnom ratu uspjeva osloboditi većinu zemlje prije sklapanja mirovnog sporazuma se iskrcava u Engleskoj i osvaja [[London]].
Nova kriza u odnosima ova dva moćna kraljevstva nastupa kada [[1328.]] godine francuski kralj [[Karlo IV.]] umire bez djece. Tada se engleski kralj [[Edvard III.]] odlučuje na osporavanje nasljedstva krune [[Filip IV., kralj Francuske|Filipu IV.]] pošto je novi francuski kralj samo bratić starog dok je on njegov unuk.
Unutrašnji državni mir koji tada nastaje trajati će do početka vjerskih nemira polovicom [[16. stoljeće|16. stoljeća]]. Bez obzira na mjere poduzete od Henrika IV. za smirivanje vjerskih strasti oni će vremenom ponovno izbijati do odluke [[Luj XIV.|Luja XIV.]] o zabrani [[hugenoti|hugenotske vjere]]. Tim represivnim potezom država napokon dobija svoj potpuni unutrašnji mir osiguran uništenjem svih plemićkih utvrda unutar Francuske. Hugenoti pogođeni tim mjerama se odlučuju na naseljavanje kolonija ili prelazak na katoličku vjeru. Od onih koji su izabrali prvu opciju danas nam preostaje [[Quebec]] kao jedino francusko govorno područje na sjevernoameričkom kontinentu.
[[Datoteka:Jean de La Fontaine.jpg|mini|'''Jean de La Fontaine''']]
Pod vladavinom burbonskih kraljeva u 17. stoljeću Francuska je izrasla u europsku silu. Poraženi su [[Habsburgovci]], koji su vladali [[španjolska|Španjolskom]] i [[austrija|Austrijom]] - veliki francuski neprijatelj - i sva je vlast centralizirana u rukama kralja. Poticane su industrija i trgovina, a Francuska je uspostavila kolonije u [[Sjeverna Amerika|Sjevernoj Americi]] i [[indija|Indiji]].
Vrijeme [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeća]] zlatno je doba umjetnosti. Uz kraljevu pomoć i podršku osnovane su [[1602.]] radionoce za gobelinsku tapiseriju i kraljevsku grnčariju u Sérversu 1756. godine. Plemstvo je pružalo potporu umjetnicima kao što su [[Antoine Watteau|Watteau]] i [[Jean-Honoré Fragonard|Fragonard]], dramatičarima [[Jean Racine|Racineu]], [[Jean-Baptiste Poquelin|Moliére]]u i [[Pierre Corneille|Corneilleu]], piscu [[Michel de Montaigne|Montaigneu]], tvorcu [[esej]]a, te [[basne|basnopiscu]] [[Jean de La Fontaine|La Fontaineu]].
{{glavni|Francuska revolucija}}
Revolucija je izbila [[1789.]] i s vlasti svrgnula kralja i plemstvo. Uspostavljena je nova Narodna skupština i položila zakletvu na slavnom teniskom igralištu, da neće biti raspuštena dok Francuska ne dobije svoj ustav. Napoleon Bonaparte postao je car [[1804.]] i označio kraj revolucionarnog razdoblja.
| |||