Iločki: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.4) (robot Dodaje: bs:Iločki |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 40:
Lovro je 1340. godine postao [[Nitra (grad)|nyitranskim]] županom, i tu je dužnost vršio do 1348., a u međuvremenu je bio i glavni [[kraljevski tavernik]], odnosno rizničar (1344-46), te varaždinski, [[šopron]]ski i [[Sambotel|vaški]] ([[Željezna županija]]) župan (1347-1348). Umro je 1349. godine, ostavivši trojicu sinova: Nikolu, Bartola i Lenkusa (u mađarskim izvorima ''Lőkös'').
Za daljnji uspon roda najznačajniji je Lovrin sin [[Nikola Kont Orahovički (Iločki)|Nikola, zvan Kont]], s pridjevkom [[Orahovica|Orahovički]], koji je kao vjeran kraljev podanik sudjelovao u mnogim vojnim pohodima, istaknuvši se posebno u bitkama u [[Italija|Italiji]], gdje je dobio nadimak ''Kont'' (od talijanske riječi ''conte'' = grof). Sredinom 14. stoljeća on je postao jedan od najvažnijih Ljudevitovih velikaša i priskrbio si nova imanja i titule. U razdoblju 1345-1351. obnašao je dužnost kraljevskog peharnika, 1351. postaje [[erdelj]]ski [[vojvoda]], a 1356. [[Kraljevina Ugarska|ugarski]] [[palatin]], najviši kraljev državni dužnosnik. U međuvremenu je bio i župan u više hrvatskih i ugarskih županija. Kao palatin je zapovijedao godine 1363. Ljudevitovom vojskom u pohodu na [[Banovina Bosna|Bosnu]] (kojom je tada vladao [[Tvrtko I. Kotromanić|ban Tvrtko Kotromanić]]), te na Bugarsku (1365). Kada je 1364. godine izumro iločki ogranak ugarske plemićke obitelji Csák, kralj je [[Ilok]] i pripadajuće vlastelinstvo 1365. dodijelio
Nikolina braća Bartol (umro 1352.) i Lenkus (umro 1359.) u to su vrijeme također bili državni dužnosnici, Bartol kao glavni peharnik (1351-1352), a Lenkus kao glavni peharnik i glavni trpeznik (1352-1359).
[[Nikola Kont Orahovički (Iločki)|Nikola Kont]] umro je 1367. godine, a naslijedili su ga sinovi Nikola II. (†1397.) i Bartol II. (†1393.), koji nisu dosegli moć i slavu svog oca. Dva Bartolova sina iz sljedeće generacije Iločkih postali su [[Mačvanska banovina|mačvanski banovi]], i to Ladislav (†1418.) u razdoblju 1410-1418., a Mirko /Emerik/ (†1419.) nakon njega, sve do svoje smrti. Mirkova kći Marta oženila se s moćnim krčkim knezom [[Nikola IV. Frankapan|Nikolom IV. Frankopanom]] i rodila mu jedanaestoro djece.
=== Vrhunac moći i nestanak ===
Redak 64:
Najpoznatiji članovi obitelji u razdoblju od 14. do 16. stoljeća bili su:
* Lovro, zvan ''Tót'', odnosno ''Sclavus'' (= Slaven), († 1349.), od 1312. godine zastavnik [[Hrvatska u personalnoj uniji s Ugarskom|hrvatsko-ugarskog]] kralja [[Karlo I. Robert|Karla Roberta]], od 1328. kaštelan kraljeve tvrđave Šintave, od 1340. [[Nitra (grad)|nitranski]] župan, zatim glavni [[kraljevski tavernik]], odnosno rizničar (1344-1346), te [[varaždin]]ski, [[šopron]]ski i [[Sambotel|vaški]] župan (1347-1348)
* [[Nikola Kont Orahovički (Iločki)|Nikola I.]], zvan ''Kont'', († 1367.), sin Lovre, kraljevski peharnik (1345-1351), od 1351. [[erdelj]]ski [[vojvoda]], od 1356. [[Kraljevina Ugarska|ugarski]] [[palatin]], u međuvremenu župan u više županija
* Ladislav, (†1418.), unuk Nikole I., [[Mačvanska banovina|mačvanski ban]] (1410-1418.)
* [[Nikola Iločki|Nikola V.]], (*1410; †1477.), sin Ladislava, mačvanski (1438-1458), slavonski (1457-1463) i [[Usora|usorski ban]], erdeljski vojvoda (1441-1458) i bosanski kralj (1471-1477)
| |||