Stranka prava: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
poveznica na nadnevak
Redak 101:
[[Sarajevski atentat]] koji je otvorio vrata dugo pripremanog rata iznenadio je mnoge, pa i pravaše. Starčevićanci u razdoblju rata teže rješavanju hrvatske sudbine bez „skrbnika.“ [[29. listopada]] [[1918]]. raspuštena je Čista stranka prava. Starčevićanci su išli putem koji je trebao rezultirati novom jugoslavenskom državom. Bolesnog Milu Starčevića koji je preminuo [[1917]]. na kormilu stranke naslijedio je Ante Pavelić. Hrvatski sabor formalno je proglasio prekid svake državno-pravne veze Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s Austrijom (29. listopada), te pristup [[Država Slovenaca, Hrvata i Srba|Državi Slovenaca, Hrvata i Srba]]. Narodnom vijeću priznao je vrhovnu vlast. U raspravama o ujedinjenju Starčevićanci su se pozivali na hrvatsku državnopravnu tradiciju. Ante Pavelić je čak bio u odboru koji je izradio prijedlog da se ujedinjenje odmah provede i naputke za izaslanstvo koje je imalo poći u Beograd i zahtjevati da [[Ustavotvorna skupština]] odluči o uređenju države. Sam Pavelić predvodio je to izaslanstvo kad je regent Aleksandar [[1. prosinca]] [[1918]]. proglasio ujedinjenje što je označilo i kraj većeg utjecaja pravaša na politički život. Ulogu nacionalne integracione ideologije u novim državnim okvirima preuzala je Radićeva Seljačka stranka.
 
U [[Zagreb]]u je [[1. ožujka]] [[1919]]. godine objavljen Republikanski program, prema kojem se stranka naziva „Hrvatska stranka prava“, a potpisali su ga predsjednik HSP dr. V. Prebeg i tajnik dr. [[Ante Pavelić (stariji)|A. Pavelić (stariji)]]. Rad stranke zabranjen je 6. siječnja 1929., uvođenjem [[Šestosiječanjska diktatura|Šestosiječanjske diktature]]. Jedan dio članova stranke odlazi u emigraciju pod vodstvom [[Ante Pavelić]]a koji je osnovao [[Ustaše|Ustaše - Hrvatsku revolucionarnu organizaciju]]. Jedan od istaknutijih pravaša u tom razdoblju bio je [[Milan Šufflay]] koji će [[19. veljače]] [[1931.]] biti ubijen na kućnom pragu, a ubojice, policijski agenti, neće nikad biti uhićeni, već će naći utočište u [[Beograd]]u.
 
==Nakon Drugog svjetskog rata==