Gradovi heroji SSSR-a: razlika između inačica

Grad je bio potpuno odsječen od ostatka svijeta [[8. rujna]] 1941.. Ostali su bez ikakve kopnene veze. [[Finski zaljev]] je bio blokiran. Jedina veza je bila vodeni put preko jezera [[Ladoga|Ladoge]], među ostalim, i zato što finsko zapovjedništvo se nije složilo sa njemačkim zahtjevima za daljnjim naprjedovanjem preko rijeke [[Svir]]a i zauzimanjem preostalog dijela jezerske obale (Finci je zanimao samo povrat izgubljenih područja u Zimskom ratu). Budući je zauzimanje grada bio prevelik trošak u ljudstvu i opremi za Nijemce, a suočeni sa žestokim sovjetskim otporom, Nijemci su započeli [[Lenjingradska opsada|opsadu]], s ciljem izmaranja i izgladnjivanja grada do smrti. Uskoro je pučanstvo ostalo bez struje, vode i grijanja. Sav javni promet je zastao zimi 1941/42.. 1942. tramvaji su opet pokrenuti (trolejbusi i autobusi su bili nefunkcionalni do konca rata).

 

 

Tisuće Lenjingrađana se smrlo ili izgladnilo nasmrt u prvoj zimi opsade, umirući kod kuće, ili padavši od iscrpljenosti na ulicama. U međuvremenu, njemačko topništvo je nastavljalo gađati grad. Iako je opsada trajala 900 dana, grad se nije predao. Za vrijeme ove opsada, izgladnilo stanovništvo je dovedeno do krajnjih situacija i poteza, a neki su se dali i u [[ljudožderstvo]]. Kada se površina jezera Ladoge zamrzla, otvorena je [[cesta života]], prometnica koja je vodila do južnih jezerskih obala, koje je nadzirala sovjetska vlast. Tako je krenila duga kolona kamiona, donoseći hranu i potrepštine u opsjednuti grad i evakuirajući građane na svom povratku. I hrana i prijevoz civila je redovito bio napadan od njemačkog topništva i ratnog zrakoplovstva.