Petronije: razlika između inačica

'''Publije Petronije Niger''' (latinski Publius Petronius Niger, rođen [[11]], umro [[66]]), poznat i pod imenima '''Gaj Petronije''' (Gaius Petronius), '''Gaj Petronije Arbiter''' (Gaius Petronius Arbiter) ili '''Tit Petronije''' (Titus Petronius), rimski pisac i političar.

 

== Život i svjedočanstva ==

 

[[Tacit]] u »Analima« (knjiga 16, glava 17 i dalje) spominje Tita Petronija Nigera, koji je bio konzul oko 62., a 66., po [[Neron|Neronovoj]] zapovijedi, izvršio samoubojstvo; ovaj je Petronije, vrlo vjerojatno (mada ne i posve sigurno), identičan autoru »Satirikona«. Nadimak (''cognomen'') "Arbitar", koji susrećemo u rukopisima »Satirikona«, možda upućuje na Tacitova Petronija, koji je zbog svog ukusa i sofisticiranosti bio Neronov ''elegantiae arbiter'', "autoritet za eleganciju".

 

== Djelo ==

 

Pod Petronijevim imenom očuvan je dugi pripovjedni fragment u prozi, s dijelovima u stihu, ostatak pripovijesti koja se vjerojatno zvala ''Satyrica'' (ili ''Satirica'' ili ''Saturae''). Fragment - 141 poglavlje u modernom kritičkom izdanju - obuhvaća dijelove 14. i 16., te čitavu 15. knjigu (tzv. ''Cena Trimalchionis'', »Trimalhionovu gozbu«). No, ne znamo koliko je knjiga djelo izvorno imalo (možda 20 ili 24).

 

=== Kratak sadržaj ===

 

Ostale fragmente nije moguće uklopiti u ovaj kontekst; oni su očuvani dijelom iz gramatičkih razloga (kao primjeri posebnosti i nepravilnosti), dijelom kao antologijska mjesta.

 

=== Prijenos teksta ===

 

Do nas je Petronijev tekst došao u nekoliko rukopisa, od kojih svaki sadrži drugačiji izbor fragmenata. Jedna skupina donosi izvatke iz tekstova prije ''Cena Trimalchionis'' i nakon nje; druga obuhvaća duže izvatke, ali ne i »Gozbu«; treću skupinu, s potpunim tekstom »Gozbe«, predstavlja jedan jedini rukopis, H u kritičkim izdanjima (danas u Parizu, Bibliotheque Nationale: signatura Parisinus Latinus 7989, olim Traguriensis, saeculi XV). Četvrtu skupinu čine srednjovjekovne antologije i florilegiji. Prvo je tiskano izdanje (''editio princeps'') izašlo u [[Milano|Milan]]u, 1482; prvo prošireno izdanje (''editio Tornaesiana'') pojavilo se u [[Lyon]]u, 1575; izdanje svih fragmenata koje danas poznajemo pojavilo se 1669.

 

==== Codex Traguriensis i Marko Marulić ====

 

No nije to nipošto jedini trag Marulićeve ruke na trogirskom rukopisu s Petronijevim djelom. Čitav je kodeks proviđen brojnim marginalnim bilješkama, što su ih potanke paleografske analize pripisale trima različitim pisarima --- od kojih je jedan, opet, Marulić. On je ispisivao kratke glose uz stihove rimskih ljubavnih elegičara i uz Petronijeve fragmente, ali i unosio mnogobrojne nadopune u tekst Katulovih pjesama.

 

Bratislav Lučin zaključuje ovako:

 

{{Rimski i grčki antički književnici}}

 

[[Kategorija:Rimski književnici]]

[[Kategorija:Rimski političari]]

 

[[bg:Петроний]]