|
[[Datoteka:DebordReportIta01Situationist International No 5 -Intro Coming out from the British Sailors Society.jpg|mini|300px|Na fotografiji: [[PegeenAttila Guggenheim]]Kotányi, [[WalterH.P. Olmo]]Zimmer, iHeimrad Prem, Asger Jorn, Jørgen Nash, Maurice Wyckaert, [[Guy Debord]], uHelmut ItalijiSturm, uJacqueline srpnjude [[1957.]] godine.Jong]]
'''Situacionistička internacionala''' (SI) bila je mala međunarodna grupa političkih i umjetničkih agitatora ukorijenjenih u [[marksizam|marksizmu]], [[anarhizam|anarhizmu]] i umjetničkoj avangardi s početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]] ([[dada]]izmu, [[nadrealizam|nadrealizmu]] i slično). Osnovana je 1957. sas ciljem radikalne društvene promjene. TokomTijekom [[1960-ih]] se dijeli na nekoliko manjih grupaskupina. Pripadnici SI se nazivaju se '''situacionisti'''. Naziv situacionizam potječe od riječi situacija, budući da su oni smatrali da je najvažnija promjena, revolucija svakodnevnog života, a to se postiže svjesnim stvaranjem željenih situacija.
Dana 27. travnja [[1957.]]. je održana je osnivačka konferencija Situacionističke internacionale u Cosio d’Arroscia u Italiji. Konferenciji je prisustvovalo osam muškaraca i žena iz više evropskiheuropskih zemalja. Neki od osnivača SI došli su iz radikalnih umjetničkih grupa koje su nastale oko 1950. ali su još uvek bile slabo poznate (COBRA, nazvana po magazinu sjevernoeuropske ([[Kopenhagen]]-Brisel[[Bruxelles]]-[[Amsterdam]]) grupeskupine eksperimentalnih umjetnika; i članova Letrističke Internacionale iz [[Pariz]]a).
Za više od 10 godina postojanja SI je imala oko 70 članova. Neki od njih su bili su Guy Debord, Michéle Bernstein, Christopher Gray, Jaqueline de Jong, Asger Jorn, Dieter Kunzelmann, Guiseppe Pinot-Gallizio, Alexander Trocci i Raoul Vaneigem.
Dugujući jednako nadrealistima i Dadi koliko i [[Karl Marx|Marxu]] i [[Bakunjin]]u, situacionističko polazište je polazište bilo da je izvorni pokret radničke klase bio razbijen od strane buržuja na zapadu i boljševika na istoku; radničke organizacije kao što su sindikati i ljevičarske političke partije su se prodale svjetskom kapitalizmu; štoviše, [[kapitalizam]] bi mogao sada prisvojiti čak i najradikalnije lijeve ideje i sigurno ih vratiti, u obliku neškodljivih ideologija iskorištenih protiv radničke klase koje bi trebalo da one predstavljaju.
{{Citat|U suštini, želimo da ideje ponovo postanu opasne.|''Naši ciljevi i metode u strazburškom skandalu'', SI br. 11, listopad 1967.}}
Događaji u Parizu u svibnju [[1968.]]. su bili su pod utjecajem i situacionističkih ideja. Prema njihovom viđenju, to je bilo obnavljanje Pariske[[Pariška komuna|Pariške komune]], do današnjih dana posljednji pokušaj stvaranja "slobodnog društva" u EvropiEuropi. SI je prema nekima bila od velikog značaja, kako na teoretskom tako i na praktičnom planu, donijevši suvremenu i živu kritiku tadašnjeg/sadašnjeg društva (i prijedlog i pokušaj njegovog prevazilaženjaprevladavanja) u [[libertarijanizam|libertarijanski]] pokret izmučen istočnim i zapadnim izdajama, i zastarjelom retorikom dobrog dijela [[anarhizam|anarhističkog]] pokreta.
== Vanjske poveznice ==
|
