Rođen je u mjestu Deganyi u [[Palestina|Palestini]], a njegova vojna karijera počela je [[1937.]]. godine obukom koju su vodili britanski časnici. Dayan se pridružio paravojnoj formaciji [[Haganah]], a Britanci su ga [[1939.]]. zatvorili na dvije godine. Nakon izlaska iz zatvora vodio je postrojbu palestinskih Židova u borbi protiv vichyevske Francuske u [[Sirija|Siriji]] gdje je izgubio oko, po čemu će kasnije postati prepoznatljiv. Sudjelovao je kao zapovjednik [[jeruzalem]]skog područja u Izraelsko-arapskom ratu 1948. U Sinajskom ratu [[1956.]]. uspješno je planirao i vodio invaziju Sinajskog poluotoka, a [[1959.]]. izabran je u izraelski parlament [[Knesset]] kao član stranke Mapai te ga je [[Ben Gurion]] imenovao ministrom poljoprivrede. Godine [[1965.]]. ponovno izabran u Knesset, a [[1967.]]. je postao ministar obrane. Uz načelnika Glavnog stožera [[Yitzhak Rabin|Rabina]] smatra ga se kreatorom Šestodnevnog rata kojim su pobijeđene susjedne arapske zemlje. No, nakon Yomkippurskog rata [[1973.]]. na njegov račun stigla je većina optužbi zbog nepripremljenosti zemlje za rat (više na [[Bliskoistočni sukob]]). Dayan se vratio u izraelsku vladu za vrijeme mandata [[Menachem Begin|Menachema Begina]] kao ministar vanjskih poslova te je sudjelovao u stvaranju Camp Davidskog sporazuma. Nezadovoljan Beginovom odlukom da zadrži izraelski suverenitet nad Zapadnom obalom dao je ostavku [[1979.]]. godine i formirao vlastitu stranku Telem, koja je zagovarala izraelsko povlačenje s područja okupiranih u ratu [[1967.]].
Umro je u Tel Avivu 1981. od [[Rak debelog crijeva|raka debelog crijeva]].
