Inačica od 7. listopada 2011. u 16:06 uredi Bugoslav (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 9.342 edits vidi u povijesti izmjena tko je sve uređivao i pregledao sadržaj ovoga članka. Uklonjeno pisanje zadnjeg IP-a. ← Starija izmjena		Inačica od 11. listopada 2011. u 14:17 uredi ukloni ovu izmjenu 78.2.9.75 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 5: Bio je gimnazijski [[profesor]], urednik Akademijina "Riječnika" i jedan od naših najvećih [[poliglot]]a. Važan je njegov rad o dubrovačkom [[dijalekt]]u, u kojemu se prvi put cjelovitije opisuje jedan [[Štokavsko narječje\|štokavski govor]]. Posebno valja istaći njegov opsežan i objekitivan "Pogled na istoriju naše gramatike i leksikografije od [[1835]].", u kojem s priznanjem govori i o radu [[Bogoslav Šulek\|Bogoslava Šuleka]]. U mladim danima i u mirovini bavio se [[matematika\|matematičkim]] pitanjima. Pero je Budmani jedan od najznačajnih hrvatskih [[filolog]]a zadnje trećine [[19. stoljeće\|19. stoljeća]]. Pod snažnim utjecajem publikacija i fizionomije jezika po [[~~Vuk~~Dubrovački ~~Karadžić~~dijalekt\|~~Vuka~~dubrovačkom ~~Karadžića~~dijalektu]]~~, neko se vrijeme i izjašnjavao Srbinom-katolikom~~, dok nije prešao u jugoslavensko unitaristički tabor. Nakon školovanja Budmani položi ispit za "gimnazijskoga kandidata", te je u tom svojstvu stupio u službu u dubrovačkoj gimnaziji. Odmalena je pokazivao talent za jezike i matematiku, pa je zarana naučio i [[talijanski jezik\|talijanski]], [[njemački jezik\|njemački]], [[francuski jezik\|francuski]], [[engleski jezik\|engleski]], [[latinski jezik\|latinski]], [[grčki jezik\|grčki]],...što je tijekom života dopunio ovladavanjem [[ruski jezik\|ruskoga]], [[poljski jezik\|poljskoga]], [[sanskrt]]a, [[perzijski jezik\|perzijskoga]], [[arapski jezik\|arapskoga]], a slabije [[turski jezik\|turskog]], [[kineski jezik\|kineskoga]], [[finski jezik\|finskoga]], [[norveški jezik\|norveškoga]], [[mađarski jezik\|mađarskog]] i [[svahili]]ja. Kao plod nastave na Dubrovačkoj gimnaziji nastala je njegova poznata "Grammatica della lingua ~~serbo-~~croata (illirica)", u [[Beč]]u [[1867]]. Ta se gramatika spominje kao prvo djelo u naslovu kojeg se pojavljuje pojam "[[srpsko-hrvatski ~~jezik\|srpsko-hrvatski]]~~", a moderna ju [[leksikografija]] svrstava među slovnice na razmeđu gramatičkih djela Zagrebačke škole i hrvatskih vukovaca (mladogramatičara). Iako je Budmani bio vukovac, njegova je talijanski pisana gramatika delikatno unijela oblike u porabi u obje jezikoslovne škole (npr. "[[fonetika\|fonetski]]" i "[[etimologija\|etimološki]]" [[pravopis]]; stariji i noviji štokavski oblici u sklonidbi). Budmanijeva je [[gramatika]] bila namijenjena poglavito [[učenik\|učenicima]] [[Dalmacija\|dalmatinskih]] škola u kojima je nastavni jezik bio još [[talijanski]]; budući da je u njoj izložen cjelovit materijal, od fonetike do [[sintaksa\|sintakse]], mnogi ju drže našom prvom kompletnom gramatikom na talijanskom. U stručnoj je javnosti pobrala uglavnom pohvale. [[Auktor]] je neko vrijeme bio i poslanikom u Dalmatinskome saboru, no zbog stanovitih nesuglasica odrekao se [[1873.]] bečkoga političkog mandata, a tri godine kasnije i članstva u Dalmatinskom saboru. No, njegovi su jezikoslovni radovi koje je objavljivao u [[Dubrovnik]]u (Nešto o postanju slova z u slavljanskijeh jezika, [[1873.]]/[[1874\|74.]]), a poglavito [[dubrovački dijalekt]], "kako se sada govori" (Rad JAZU, knj. 65., Zagreb [[1883.]]) privukli pozornost Akademije i hrvatskih filologa, te se nakon Daničićeve smrti i kratkotrajnoga djelovanja [[Matija Valjavac\|Matije Valjavca]], Budmani u [[proljeće]] 1883. preselio u Zagreb i preuzeo redakciju Akademijina Rječnika.

Pero Budmani: razlika između inačica