Stanko Banić (1917. – 2004.): razlika između inačica

 

Išao je u školu u Zagrebu i [[Varaždin]]u, a na Katoličko - bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je bogosloviju [[1942]]. Želio je učiti, znati što više kako bi stečena znanja prenosio na mlade te od [[1942]]. do [[1945]]. pohađa [[Filozofski fakultet u Zagrebu]]. Apsolvirao je [[pedagogija|pedagogiju]], [[hrvatski jezik]] i književnost, [[filozofija|filozofiju]] te [[ruski jezik]]. [[Komunizam|Komunistička]] vlast ništa mu nije priznala od toga. U mladim danima, bio je na odgovornom mjestu magistra [[kler]]ika u Zagrebu, zatim [[vikar]] [[samostan]]a i [[kapelan]] u [[Ilok]]u, upravitelj Trećeg reda i vođa [[ministrant|ministranata]] u [[Bjelovar]]u, a u [[Vukovar]]u od [[1948]]. do [[1954]]. obavlja službu [[gvardijan]]a i [[župnik]]a te istodobno predaje [[vjeronauk]] na osnovnoj školi i gimnaziji. Zbog protesta protiv zatvaranja, [[kardinal]]a [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] bio je na prisilnom radu u kaznenoj [[Vojska|vojnoj]] brigadi u [[Rodoč]]u povrh [[Mostar]]a. [[Temperatura]] je iznosila 40° C. Godinu dana kasnije zabranjen je vjeronauk u školama. Stanko Banić odmah je organizirao vjeronauk u [[Crkva|crkvi]]. Nakon nekoliko dana opet je pozvan na sud. Bez mogućnosti novčane kazne osuđen je na dva mjeseca zatvora. Od [[1954]]. bio je magistar novaka u [[Cernik]]u kod [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]] sve do [[1966]]., uz to i zborovođa polifonog pjevanja te magistar koralnog pjevanja.

Umro je na prvi [[petak]] u [[Lipanj|lipnju]] [[2004]]. u 88 godini. Veliku je pozornost za života posvećivao pobožnosti devet prvih petaka i pet prvih subota. Završio je život na zemlji, onako kako je molio [[Isus]]a. Do posljednjeg trenutka bio je na nogama i posebne njege nije trebao. Njegov sprovod bio je najveći u povijesti [[Bjelovar]]a, samo je [[svećenik]]a bilo oko 70. Pokopan je na groblju [[Sveti Andrija|sv. Andrije]] u Bjelovaru.