U termosferi, na tim velikim visinama, ostaci atmosferskih plinova se raspoređuju slojevito, prema molekularnim masama. Temperatura se povećava sa visinom i znatno ovisi o [[Sunčev ciklus|Sunčevoj aktivnosti]]. [[Ionizacija|Ionizirane]] čestice u termosferi omogućuju prijenos [[Radio valovi|radio valova]] na velike udaljenosti. <ref> Duxbury & Duxbury: "Introduction to the World's Oceans", 5ed., 1997</ref>
Iako temperatura tih razrjeđenihrazrijeđenih plinova u termosferi može narasti i do 2500°C, ne može se osjetiti ta vrućina, zato što je [[tlak]] skoro kao u vakuumu i nema dovoljno sudaranja [[atom]]a i [[molekula]], da bi se mogao ostavariti [[prijenos topline]]. Normalni [[termometar]] bi očitavao temperature daleko ispod 0 °C. Atmosferski sloj na visini od 120 km smatra se granicom rasipanja svjetlosti koja određuje boju neba. Iznad te visine nebo se čini sasvim crno. U slojevima iznad 160 km, vlada vječna tišina, jer se [[zvuk]] ne rasprostire na daljinu. Smatra se da prilike u termosferi djelomično odgovaraju uvjetima koji vladaju u [[svemir]]u. Dio Zemljine atmosfere zaključno s termosferom u kojemu se slojevi određuju na osnovi promjena tempetarure prema visini naziva se još i unutrašnja sfera. Iznad nje počinje vanjski dio atmosfere - egzosfera. <ref> [http://infoz.ffzg.hr/dku/TIZ2/plava%20planina/atmosfera.htm] "Meteorologija i zaštita od prirodnih nepogoda"</ref>
